Ovih dana se razmiljelo sve živo u srpskom svetu da ospori civilizacijsku rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Od “genocid nije bio“ do “ a što baš sad Rezolucija?“ ori se horski od Banjaluke, preko Beograda do (dijelova) Podgorice. U to ime, baritoni i pokoji sopran sa strane iz Kola srpskih sestara pita na sva zvona, a šta je sa Jasenovcem, ko će i kad priznati “najveći srpski podzemni grad“ kako ga u morbidnim istupima zove srbijanska vrhuška. U tim morbidalijama kao nastranim igrama brojki i slova, broj ubijenih Srba, Jevreja i Roma ide na preko 700 hiljada, a svaki normalan povjesničar koji kaže, nemojte se brukati pred kostima ubijenih, zar vam strašna cifra od 80 hiljada nije dovoljna, postaje ili izdajnik ili (i) autošovinista.

Rezolucija koje nema

Pa tako slobodno možemo kazati da je u toku sprdnja sa jasenovačkim žrtvama u kojoj sudjeluju i Dodik, i Vučević, i Vučić ali i vojvoda Mandić.

Nego, da ja vas pitam nešto: A zašto, da prostite, Srbija nije priznala genocid nad Srbima u Jasenovcu? Zašto nije ovaplotila svoje “pravdoljubive“ težnje prema povijesti i stradanju vlastitog naroda u jednoj Rezoluciji? Na koncu, zašto legalistički nije stavila do znanja urbi et orbi, sebi i svijetu da je u nacističkoj NDH sprovedeno sustavno ništenje ljudi, žena i djece samo zato što su se drugačije zvali i na drugi način bogu molili??? I zašto ta ista država Srbija, makar u svojim okvirima, nije sa skupštinske govornice konstatovala da je NDH počinila genocid sve sa strašnim logorom za djecu u Jastrebarskom, jedinim takve vrste u svijetu???

Zašto???

Podsjetiću vas: Decembra 2021. godine Narodna skupština Republike Srbije NIJE izglasala ,,Rezoluciju o ustaškom genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH-a 1941-1945“. “Za“ je glasalo samo 30 poslanika, njih 113, koji su bili na sjednici srpskog parlamenta, nije se udostojilo ni da glasa.

Najjednostavnije kazano, zaboli donji dio leđa i Vučića i Vučićeve skupštinske kmetove za Jasenovcem i za preko 80 hiljada ubijenih ljudi. Srba, Roma i Jevreja. Oni nisu interesantni, nisu zanimljivi, nisu politički aktuelni žetoni, i nisu povijesno vrijedni-ni Vučiću, ali ni ranijim srbijanskim režimima, koji se nezvanično ubiše pričama o genocidu nad Srbima, a zvanično ćute kao zaliveni.

Strašno, strašno, strašno!

Nego, opet pitanje, nisam ga zaboravio, a zašto je to tako? Nije vrag da su najokorjeliji srpski nacionalisti toliko imuni na stradanje srpskog naroda?!

Kad je politička stražnjica važnija od osam hiljada ili 80 hiljada ubijenih ljudi

A evo o čemu se radi-da je srpska Skupština usvojila ovu rezoluciju, morala bi po načelu pravde i pariteta, po na čelu poštovanja sebe i svojih odluka, po načelu ljudskosti, kažem morala bi usvojiti i Rezoluciju o genocidu nad Bošnjacima u zaštićenoj UN zoni Srebrenice. A to im nikada- ni tada, ni sada nije palo na pamet, niti će se desiti.

Najjednostavnije kazano, njima je politička stražnjica bitnija i od obraza, i od ljudskosti i od 8 hiljada ubijenih Srebreničana i od 80 hiljada ubijenih Srba, Roma i Jevreja u Jasenovcu. Pa se tako po cijenu nepriznavanja genocida nad Bošnjacima, ne priznaje genocid nad Srbima u NDH.

Trgovina ubijenim ljudima. Trgovina smrću i nesrećom. Trgovina istinom i pravdom.

To je ta nastrana matematika zla, ludila, hipokrizije i licemjerja u kojoj su na svakom ćošku Srbadiji puna usta srbovanja i “brige za vjekovna srpska ognjišta i grobove“ ali im u sitnošićarskom kalkulantskom računu ne pada na pamet da u Skupštini dignu ruku za Rezoluciju o genocidu nad vlastitim narodom-jer bi se tako priznalo da su vođe tog naroda podjednako krive za jedan drugi genocid.

U prevodu, draža im je Pampers -stražnjica Ratka Mladića od 80 hiljada ubijenih Srba u Jasenovcu. Eto vam istine, pa vi vidite šta ćete sa njom!

Turski obrazac u Srbiji

I da se razumijemo, nije Srbija jedina u ovom morbidnom, licemjernom kolu. Poznata je Turska pod Erdoganom koja Rezolucijom unutar države ne priznaje genocid u Srebrenici, ne zato što misli da nije počinjen, nego zato što bi to značilo po načelu pariteta da mora priznati genocid nad Jermenima, a to nikad neće učiniti.

Podsjećam, vladajuća Stranka pravde i razvoja turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana (AKP) i njen koalicioni partner Stranka nacionalističkog pokreta (MHP) odbacili su prošlog jula parlamentarni prijedlog glavne opozicione Republikanske narodne stranke (CHP) da se genocid u Srebrenici iz 1995. godine okarakteriše kao genocid.

Ne pomaže ni snishodljivo Erdoganovo objašnjenje kako “Turskoj ne trebaju Rezolucije da bi se priznao genocid u Srebrenici“, kad je sve ostalo, doslovno, mrtvo slovo na papiru.

Međudržavno licemjerstvo u svojoj punoj snazi!

Srbija koristi Crnu Goru kao trojanskog konja

Ali je Srbija otišla korak ili nekoliko koraka dalje.

Sjetila se da ima Mandića i Kneževića u Crnoj Gori, kao svoje četničke hodajuće političke franšize, sjetila se da može produbiti jaz na Balkanu tako što će od Crne Gore preko Mandića zahtijevati da podnese Rezoluciju o genocidu nad Srbima u Jasenovcu, rezoluciju kakvu ni sama nema i kakvu je odbila u svojoj Skupštini, jer,Bože moj Crna Gora priznaje srebrenički genocid pa može tražiti i da se jasenovački stavi na mapu, kad već neće, ne smije i ne može to da uradi Srbija. (sic!)

Tako je vruć krompir uvaljen Crnoj Gori, koja će preko Andrije Mandića i srpske ekipe ovu zemlju gurati u još dublji procijep, tako gdje ni Srbija neće da ide. Pa će vojvoda Mandić pokazati svoju lojalnost Beogradu tako što će zavaditi Crnu Goru sa Hrvatskom i ostatkom svijeta,  dok će Srbija hinjski stajati sa strane, bez Rezolucije o genocidu nad vlastitim narodom.

E to je već nezabilježeno u istoriji svijeta!

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

Izvor:CDM