I, naravno, ultimatum: da osuđujuća presuda za pokušaj državnog udara u izbornoj noći 16. oktobra 2016. godine i planiranje ubistva tadašnjeg premijera Mila Đukanovića – mora biti oborena. Ne zbog toga što su držvni udar planirali ruski agenti, a finansirao Kremlj, već zato što je tadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, sa svojim timom, razotkrio mrežu njihovih ovdašnjih političkih saradnika.

Nepunih osam godina kasnije, Đukanović je i dalje glavna meta. Ali sada ga žele živog. I hoće politički spektakl – njegovo utamničenje pred kamerama. Žele ga sa „lisicama“ na rukama i pognute glave da se puk raduje dok ga sprovode u SDT. Maskirani i naoružani dugim cijevima.

To bi bio, nadaju se, konačan slom ideje nezavisne Crne Gore i ubrzo potom i formalno vraćanje pod skute „srpskog svijeta“.

KATNIĆ KAO SMETNJA

Prvih mjeseci vladavine bili su nestrpljivi, žedni osvete, htjeli su odmah sve glave sa spiska. Smetnja im je bio glavni specijalni tužilac Katnić i insistirano je na njegovoj smjeni.

Zapadni savjetodavci su ih uvjerili da osvetu, ipak, moraju institucionalizovati. To je duži put, ali siguran način da se Brisel i Vašington ne bune.

I dok je pripreman plan za razrješenje Katnića, za to vrijeme njihova medijska mašinerija i ključna NVO MANS pripremale su javnost za sve što potom slijedi. Transkripti „Skaj“ komunikacija poslužili su za prljave igre bez granica. Prezumpcija nevinosti ne važi za ljude sa njihovog spiska: bjesomučnom medijskom progonu izložene su čitave porodice.

Prvi su na red došli Zoran Lazović, nekadašnji visoki funkcioner službi bezbjednosti i njegova familija. Njegov sin Petar, koji je bio službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost i, kako tvrdi, na tajnom zadatku u jednom mafijaškom klanu, poslužio je, „Skaj“ prepiskama koje je vodio sa mafijom, za brutalnu kompromitaciju svoga oca, svojih kolega, ali i Milivoja Katnića. Medijska posluga je, naravno, uvrzla i Mila Đukanovića.

Na „stub srama“ stavljena je i kompanija „Bemaks“ i njen vlasnik Ranko Ubović, te nekadašnji suvlasnik Aleksandar Mijajlović.

U februaru 2022. godine smijenili su Katnića. Iako su, da bi ga se riješili, izmijenili zakone - smijenjen je protivzakonito. Ali, ko ovđe više brine za zakone.

Mjesec kasnije izabrali su svog glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića. I sve je bilo spremno za tužilački odstrijel ljudi i kompanija sa njihovog spiska.

BEZ ŽURBE

Prva Novovićeva „glava“ bila je bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica. Do danas niko nije pozvan na odgovornost zbog zloupotrebe poruka iz njenog mobilnog telefona koje medijska posluga vlasti i danas po potrebi koristi za obračune sa neistomišljenicima i nepoželjnima.

Petar Lazović bio je sljedeće Novovićevo veliko hapšenje, a tadašnji premijer Dritan Abazović tražio je odmah da se uhapse i Lazovićev otac, Katnić, Ubović, Mijajlović... I Đukanović, naravno. Njegovi pritisci ostali su uzaludni.

I ona predstava, godinu kasnije, sa pretresima poslovne zgrade „Bemaksa“ i Hotela „Podgorica“, kada ih je policija dva dana opsijedala i pretresala, maltretirajući svakoga na koga naiđu... Kada su baklje i tri „topovska udara“ pokušali da predstave kao opasno oružje, a majice sa crnogorskim grbom kao opasno oruđe...

Novović je ignorisao Abazovićevu „ruku pravde“. Za rezultate zadane agende nije bio odgovoran njemu i njegove akcije ga nijesu zanimale.

Očigledno se čekalo da izvršnu i zakonodavnu vlast preuzmu oni koji su Novoviću dali povjerenje. I da na čelo tužilačke organizacije stane onaj od kojeg ima garancije da mu neće stajati na putu. Lični prijatelj - Milorad Marković. Za vrhovnog državnog tužioca izabran je krajem januara ove godine.

I hajka je mogla da krene. Oni koji su bili osuđeni za pokušaj državnog udara i pripremanje likvidacije Đukanovića i njihovi saradnici dobili su sve poluge vlasti.

BEZOBZIRNA HAPŠENJA

Pred svojim osmogodišnjim đetetom i njegovim drugovima i drugaricama, ispred osnovne škole u kojoj uči, i naočigled drugog đeteta od četiri godine koje je bilo u automobilu, Novovićevo Specijalno policijsko odjeljenje, predvođeno Predragom Šukovićem, uhapsilo je u februaru Aleksandra Mijajlovića.

Nijesu to uradili u kancelariji, ili kafani, iako su ga čitavo jutro pratili, nijesu sačekali da đecu dovede doma. Ne. Trebalo ga je poniziti pred rođenom i drugom đecom. I usaditi njegovoj đeci osjećaj straha i stida.

Tek poslije hapšenja uslijedila je potraga i za dokazima. Ali, koga je briga za dokaze. Odmazda je krenula. Poslije dva mjeseca, u aprilu je pušten da se brani sa slobode.

A u aprilu je red stigao i na najljućeg neprijatelja aktuelnih vlasti – Milivoja Katnića, čijeg su prvog saradnika, specijalnog tužioca Sašu Čađenovića, s kojim je radio na slučaju pokušaja državnog udara, utamničili još u decembru 2022.

Katnić je uhapšen zajedno sa Zoranom Lazovićem pod sumnjom da su bili dio kriminalne organizacije koja je radila za interese kavačkog mafijaškog klana i njihovog vođe Radoja Zvicera. Protiv njih je otvorena i finansijska istraga. Glavni specijalni tužilac Novović medijima je dostavio video snimke njihovih porodičnih imanja i kuća...

TUŽILAC ŠOŠKIĆ

Predmet vodi specijalni tužilac Miloš Šoškić. Tužilac čijem se angažmanu u Specijalnom tužilaštvu protivio Katnić dok je bio glavni specijalni tužilac. I bilo bi logično, i prije svega etički, da on ne postupa u ovom slučaju. Ali, koga je briga za to – etika, principi i slično...

Jer, baš će Šoškić biti najagilniji. Blizak je prijatelj čovjeka koji stoji iza portala koji godinama bijedno pljuje po Katniću. Ali ni to Novoviću nije bio dovoljan razlog da ga ne angažuje u ovom predmetu.

Nije ga izuzeo ni nakon njegovog nezakonitog postupanja kada je Katniću dodijelio advokata po službenoj dužnosti koji je otvoreni podržavalac nekadašnjeg Demokratskog fronta čiji lideri su nepravosnažno osuđeni po Katnićevoj optužnici...

Ni poslije Katnićevih teških optužbi na njegov račun, tokom saslušanja. Kada ga je podsjetio da je u toku suđenja odustao od krivičnog gonjenja ukrajinskih državljana u slučaju Zirat banke...

Za Novovića ništa ne znače ni Katnićeve krivične prijave koje je u međuvremenu podnio protiv Šoškića – zbog Šoškićevog samovlašća, odnosno „privatnog hapšenja“ italijanskog državljanina kojeg je puštio na slobodu tek pošto je ovaj jednom ovdašnjem biznismenu prebacio novac...

Drugu krivičnu prijavu Katnić je podnio zbog Šoškićevog nepostupanja u slučaju sadašnjeg ministra odbrane Dragana Krapovića za kojeg se sumnjalo da je „oprao“ oko dva miliona eura...

Čuvar Novovićevih odluka, njegov prijatelj i vrhovni državni tužilac Milorad Marković, kojem su bila „puna usta“ o potrebi profesionalizacije tužilačke organizacije, ne progovara. Ćuti na niz nezakonitosti prema pritvoreniku Katniću, „osuđenom na smrt“.

Da poštuju zakone, Novović i Marković bi morali da izuzmu iz postupka tužioca Šoškića dok se ne provjere navodi iz Katnićevih krivičnih prijava. Ali, spisak je iznad zakona.

OTPOR PROGONU

Milivoje Katnić u pritvoru u Spužu štrajkuje glađu i žeđu zbog političkog progona kojem je izložen. Traži da se brani sa slobode. Glavni specijalni tužilac Novović ćuti. Vrhovni državni tužilac Marković ne stoji mu na putu, na primjer da obavezujućim uputstvom naloži da se Katnić brani sa slobode. Kakvo je ranije izdao nekadašnji vrhovni tužilac Ivica Stanković upravo za lidere Demokratskog fronta u slučaju „državni udar“.

– ...Imajući u vidu pretpostavku nevinosti i pretpostavku u korist slobode, u konkretnom slučaju ne treba predlagati određivanje pritvora protiv navedenih lica, kao izuzetnu mjeru za obezbjeđenje njihovog prisustva, kako bi se bez postojanja razloga za određivanje pritvora izbjegla neodgovarajuća primjena mjera pritvora – bio je jasan Stanković u februaru 2017, dok su sadašnji predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić i član parlamentarne većine Milan Knežević sakriveni u parlamentu čekali hapšenje, ali imali i „plan B“, kako su rekli, za slučaj da su se inspektori pojavili.

Milorad Marković, onaj što nas je ubjeđivao da mu je namjera da profesionalizuje tužilaštvo, međutim, nema „u vidu pretpostavku nevinosti i pretpostavku u korist slobode“.

Moguće i iz nekih ličnih razloga zbog kojih je kivan nosiocima ranijih pravosudnih vlasti u Crnoj Gori, među kojima je i Katnić.

LIČNE OSVETE

A koliko je lično iznad profesionalnog kod aktuelnog tužilačkog aparata potvrđuje i hapšenje direktorice Agencije za sprečavanje korupcije Jelene Perović koja je privedena, spektakularno, takođe u aprilu, i koja, kako je Pobjeda objelodanila, ima istoriju odnosa sa porodicom Novović... Zbog čega je, očito, morala platiti cijenu. Ne samo spektaklom tokom hapšenja, već se Novovićevo Specijalno policijsko odjeljenje iživljavalo i nad njenim đetetom...

Kao što se od hapšenja Petra Lazovića svako malo iživljavaju nad njegovom suprugom i malom đecom, upadajući im u stan... I tražeći nešto...

Da nemaju straha od zakona, pokazalo je i sprovođenje poznatog beogradskog arhitekte za uređenje enterijera Aleksandra Petrovića, kojeg su inspektori Novovićevog SPO, bez ikakvog „papira“ ili naloga, prije nekoliko dana, „skinuli“ sa leta na podgoričkom aerodromu i satima ga maltretirali. Oduzeli su mu i telefon i laptop. Isto bez ikakvog „papira“.

Arhitektu su propitivali – da li su ga angažovali Zoran Lazović, Mijajlović i kompanija „Bemaks“, da li poznaje bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i kako ga je upoznao, da li zna ko je vlasnik stambenog objekta u Podgorici, kuće na Gorici koju godinama pokušavaju da pripišu Đukanoviću...

Kako je prenio M portal, odgovori im se nijesu dopali i kada su ga puštili i službenim vozilom vratili do hotela, jedan od inspektora SPO mu je kazao: „Evo ti ih pajtosi“, misleći na biznismene Ubovića, Mijajlovića, Vlada Ivanovića i advokata Zorana Piperovića, koje je primijetio ispred hotela.

Novović i njegovo policijsko odjeljenje toliko su osilili da više ne prezaju od zakonskih ograničenja, koja ih obavezuju na profesionalno postupanje i ne dozvoljavaju ponižavanje onih koje hapse, iživljavanje nad njihovom đecom, hapšenje bez naloga, „jezik ulice“ u komunikaciji sa privedenom osobom...

M portal javio je 20. maja da je Novovićev SPO upao bez naloga i u poslovne prostorije kompanija „Bemaks“ i „Master inženjering“, vlasništvo Ubovića i Mijajlovića. Navodno istražuju poslovne odnose arhitekte Petrovića sa njima...

Toliko o profesionalizaciji tužilačke organizacije u mandatu vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića koji je, očigledno, samo još jedna poluga prorusko-prosrpskih vlasti za progon i odmazdu i siguran čuvar njihovog spiska.

SPO bez naloga pretresao prostorije Bemaksa i Master inženjeringa?!

Pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja ušli su juče ujutru u kompanije Bemaks i Master inženjering, navodno da bi pregledali dokumentaciju koja se odnosi na njihovo poslovanje sa beogradskim arhitektom Aleksandrom Petrovićem.

Ispostavilo se, međutim, da pripadnici SPO nijesu imali nalog za upad u prostorije privatnih kompanija?!

Advokatu Marku Miloševiću, zastupniku kompanije Bemaks, pripadnici SPO su kazali da pretresaju po usmenom nalogu specijalnog tužioca Miloša Šoškića. Ipak, kako je Pobjedi saopštio advokat Zoran Piperović - Šoškić je sve to negirao u telefonskom razgovoru.

– Rekli su da pretresaju po usmenom nalogu Šoškića: da se izuzmu papiri za poslovanje Bemaksa i Master inženjeringa sa beogradskim arhitektom Aleksandrom Petrovićem. No, tužilac Šoškić mi je rekao da on nikakve usmene ni pismene naloge nije davao – ispričao je Piperović Pobjedi.

Prema njegovim riječima, advokat Milošević je ponovio konstataciju da su mu pripadnici SPO kazali da im je Šoškić dao usmeni nalog - na što su oni odgovorili da to nijesu rekli prilikom ulaska u prostorije.

– Rekli su da to rade protiv trećeg lica, ali nijesu precizirali kojeg i zbog čega – dodao je Piperović.

Pobjeda je ovim povodom kontaktirala tužioca Šoškića, ali nam je rekao da ,,nema vremena za razgovor“.

Kako je objavio M portal, pripadnici SPO su prije pet dana, bez ikakvog naloga, na aerodromu Podgorica prije leta za Beograd, praktično lišili slobode poznatog beogradskog arhitektu Aleksandra Petrovića zbog ispitivanja u Specijalnom državnom tužilaštvu. Njega su saslušavali tužioci Miloš Šoškić i Miroslav Turković - prvi u okviru istrage protiv bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, a drugi u okviru istrage koja se vodi protiv biznismena Aleksandra Mijajlovića.

Piperović je Pobjedi rekao da pripadnici SPO bez naredbe tužilaštva nemaju pravo da izuzimaju dokumentaciju u odnosu na Zorana Lazovića i Aleksandra Mijajlovića.

– Oni imaju pravo u izviđaju da izuzmu dokumentaciju - ali bez naredbe tužilaštva nemaju u odnosu i na Lazovića i na Mijajlovića – istakao je on.

M portal je ranije objavio da je pripadnike Specijalnog policijskog odjeljenja zanimalo, u razgovoru sa arhitektom Petrovićem, jesu li ga za uređenje enterijera angažovali Lazović, Mijajlović i kompanija Bemaks. Nakon što im je odgovorio da Bemaks jeste, ali ne i Mijajlović i Lazović, te da mu je najveći klijent u Crnoj Gori vlasnik kompanije „Voli“ Dragan Bokan, službenici su mu odgovorili da ih to ne zanima.

Njih je takođe zanimalo da li Petrović poznaje bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i kako ga je upoznao, na što im je odgovorio da ga je sa Đukanovićem davno upoznao njegov pokojni otac, takođe poznati arhitekta Zoran Petrović.

Istražitelji su se interesovali i za to da li arhitekta zna ko je vlasnik jednog stambenog objekta u Podgorici, a na arhitektin odgovor da je to, koliko je njemu poznato, biznismen Vlado Ivanović, što je istražitelje vjerovatno najviše iznerviralo, pa su Petroviću odgovorili – ironičnim smijehom?! 

Izor: Pobjeda