Čime se hrane ti ljudi, ko su im roditelji koji su im usađivali kućno vaspitanje, kojoj vjeri pripadaju, kom se Bogu mole ?

Želim da kažem, da za mene ne postoji nikakva ideologija, nikakva religija, nikakav politički ili religiozni vođa da me može ubijediti u suprotno od onog što iz kuće nosim, što su me učili moji roditelji, nikada me niko ne može ubijediti da učinim zlo komšiji sa kojim sam odrastao u istoj ulici, samo zato što se drugačije zove, što pripada drugoj religiji, drugoj nacionalnosti, to mogu uraditi i opravdavati  samo poremećeni umovi i  zli ljudi.

Nakom potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, otkrivene su brojne masovne grobnice, a pojedini skelet ubijenih Srebreničana i drugih Podrinjaca bili su rasuti u više masovnih grobnica kada je vlast ovog entiteta pokušavala prikriti zločin prekopavanjima i izmještanjima tijela ubijenih. Mnoge porodice još tragaju za nestalima.

Masovne grobnice za žrtve genocida u Srebrnici

Prateći trenutnu situaciju oko rezolucije u Srebrenici,vidimo da ima jedan broj ljudi koji pokušavaju da umanje težinu genocida u Srebrenici nazivajući ga zločinom ili nekim drugim manjim  kvalifikacijama, to sve rade svjesno  sa namjerom da opet povrijede porodice stradalih i opet po drugi put  ubijaju  žrtve genocida, čak veličaju kao heroje ljude koji su direktni izvršioci genocida , presuđene ratne zločince.

Generalna skupština UN-a 23. maja glasa o prijedlogu da se 11. juli proglasi ‘Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida 1995. godine u Srebrenici’ .

Rezolucijom se poziva na činjenice utvrđene presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Međunarodnog suda pravde (ICJ) i domaćih sudova. Presude u ovom slučaju služe kao ključna osnova za priznavanje i rješavanje složenosti prošlih sukoba i kršenja ljudskih prava.

Rezolucije predstavlja ključnu priliku za ujedinjenje u odavanju počasti žrtvama i priznavanju ključne uloge međunarodnih sudova u priznavanju genocida u Srebrenici. 

U Srebrenici je jula 1995. godine ubijeno više od 8.000 ljudi kada je Vojska RS-a ušla u zaštićenu zonu UN-a i po međunarodnim presudama, počinila genocid, zbog čega su u zatvorima najviši civilni i vojni čelnici ovog entiteta, uključujući bivšeg predsjednika Radovana Karadžića i vojnog komandanta Ratka Mladića, koji su se niz godina nakon rata skrivali.