Godine 2018, komandant austrijske policije Volfgang Prajsler pozvonio je na vrata sjedišta obavještajne službe i stavio svoju ličnu kartu pred sigurnosnu kameru.

U roku od nekoliko minuta, desetine njegovih kolega projurilo je kroz zgradu u pancirima i fantomkama, zaplijenivši povjerljive podatke čuvane na serverima agencije i dokumente osjetljive sadržine koji su stajali na stolovima.

Upad — koji je zavađao policiju i obavještajnu službu, poznatu kao BVT — izazvao je skandal koji je srušio reputaciju Austrije u obavještajnom svijetu i doveo do zatvaranja BVT-a.

Više od šest godina kasnije, obavještajni zvaničnici kažu za Politiko (POLITICO) da novi dokazi sugerišu da je racija bila dio operacije koju je predvodila Moskva, sa ciljem da se diskredituju austrijske obavještajne službe kako bi se ponovo izgradile sa novim rukovodstvom pod uticajem Kremlja.

Od ključnog značaja za taj napor, kažu, bio je mlađi partner u tadašnjoj vladajućoj koaliciji: krajnje desničarska, proruska Partija slobode (FPÖ), koja je danas najpopularnija partija u zemlji.

Prošlog mjeseca su, dalje piše Politiko, austrijski tužioci otkrili da su muškarci za koje se vjeruje da stoje iza racije zapravo ruski agenti, koje je predvodio Jan Marsalek, odbjegli bivši glavni operativni direktor propale firme za obradu plaćanja Wirecard, za kog vlasti kažu da radi za rusku vojnu obavještajnu agenciju GRU.

Politiko piše da bi se plan Kremlja ostvario, da nije bilo takozvanog skandala na Ibici 2019. godine – u kojem je tadašnji lider FPO-a uhvaćen na snimku kako pokušava da proda politički uticaj ženi za koju je vjerovao da je nećakinja ruskog oligarha).

Afera na Ibici izazvala je kolaps vlade, gurnuvši FPO u opoziciju gdje je i danas.

Najviše zabrinjava, dodaju, to što je čovjek koji je odgovoran za raciju BVT-a, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Herbert Kikl, sada na čelu FPO — što ga čini vodećim kandidatom da postane sljedeći kancelar Austrije nakon izbora ove godine.

Iako iskusni politički posmatrači insistiraju na tome da Austrija neće postati ruski vazal pod FPO, Kikl kao kancelar bi i dalje išao na ruku ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, omogućavajući Kremlju da izvrši veći uticaj na zemlju, kao što je to, piše Politiko, uspješno uradio sa Mađarskom i Srbijom.

„Putinu bi, naravno, bilo drago zbog dvosmislenosti o stavu Austrije o Ukrajini i EU koju bi Kikl donio. Opasnost za Austriju je da bi bila potpuno izolovana“, rekao je Kristijan Rajner, austrijski izdavač i komentator.

Kako je Rusija regrutovala Jana Marsaleka

U Marsaleku, navodi Politiko, Rusi su pronašli savršenu osobu za infiltriranje u austrijski bezbjednosni establišment.

Kao i mnoge druge špijunske karijere, Marsalekova je počela „medenom zamkom“ – manekenkom po imenu Nataša, 2013. godine.

Izvršni direktor Wirecard-a poslao je Marsaleka u Moskvu da pokrene posao, i on je često putovao tamo. Istražitelji sumnjaju da je Nataša, sa kojom je Marsalek uživao u džetsetu putujući po Evropi od Sen Tropea do Santorinija, igrala centralnu ulogu u njegovom regrutovanju.

U početku, ruske obavještajne službe su prvenstveno bile zainteresovane za Marsaleka zbog njegove veze sa Wirecard-om. Istražitelji vjeruju da su Rusi koristili firmu za pranje novca, isplatu plaćenika i finansiranje drugih nezakonitih aktivnosti. S vremenom su, međutim, počeli da shvataju vrijednost Marsalekovih austrijskih veza.

Kao glavni grad zemlje na raskrsnici između Istoka i Zapada, i u kojoj se nalaze važni ogranci Ujedinjenih nacija, OPEC-a i drugih međunarodnih organizacija, Beč je dugo bio leglo globalne špijunaže.

To objašnjava zašto Rusija ima više akreditovanih diplomata i ruskog osoblja u ovom gradu — 258 — nego skoro bilo gdje u svijetu. Oko jedne trećine, kažu stručnjaci za obavještajne službe, vjerovatno su špijuni, navodi Politiko.

Štaviše, Rusija je vjerovatno željela da špijunira ne samo u Austriju, već i samu Austriju, iz jednostavnog razloga: uprkos nedostatku političkog uticaja na svjetskoj sceni, zemlja pripada EU i dugo je bila u zapadnom krilu (iako nije članica NATO-a, Austrija sarađuje sa alijansom).

„Austrija je interesantna za Ruse jer mogu da je koriste kao platformu za špijunske operacije protiv drugih evropskih zemalja“, rekao je Tomas Rigler, istoričar sa sjedištem u Beču koji je opširno pisao o austrijskim obavještajnim službama.

Marsalek se brzo pokazao voljnim i sposobnim da isporuči upravo ono što su Rusi željeli.

Infiltracija austrijske špijunske službe

Marsalek je zvanično živio u Minhenu, ali je iz u sjenci održavao bliske veze sa svojom domovinom i njenom političkom elitom.

Vila u kojoj je u Minhenu bilo smješteno sjediše Wirecard-a se nalazi prekoputa ruskog konzulata.

Poslije poslovnih sastanaka Marsalek je volio da počasti svoje saradnjike obrokom u obližnjem Kaferu, ekskluzivnom minhenskom restoranu.

Na jednom takvom skupu Marsalek je okupio bivšeg francuskog predsjednika Nikolu Sarkozija, bivšeg najvišeg savjetnika Angele Merkel za bezbjednost Eriha Vada i Volfganga Šisela, bivšeg kancelara Austrije.

Do 2015. Marsalekove veze su dovele do Martina Vajsa, tadašnjeg šefa operacija za BVT, domaću obavještajnu agenciju.

Kada i gdje su se tačno sreli nije jasno (Vajs tvrdi da se prvi put susreo sa Marsalekom 2015. na konferenciji koju je organizovalo ministarstvo unutrašnjih poslova), ali bi se ta veza pokazala sudbonosnom za obojicu.

Kao šef „Druge sekcije“ ove obavještajne agencije, njenog operativnog ogranka i najvećeg i najvažnijeg odjeljenja, Vajs je vjerovatno bio najbolje obaviješteni zvaničnik u Austriji. Njega i još jednog visokog zvaničnika agencije, Egisto Ota, istražitelji su na kraju optužili da su prenosili informacije Marsaleku i dalje u Moskvu.

Ot je uhapšen ove godine zbog sumnje da je špijunirao za Rusiju po Marsalekovom nalogu, podsjeća se u tekstu.

Vajs, Otov bivši šef, ostaje na slobodi u Dubaiju, odakle je pobjegao 2021. uz Marsalekovu pomoć. Ot, koji se nalazi u preventivnom pritvoru, negira da je počinio bilo kakvo krivično djelo.

Kao i većina zvaničnika u BVT-u, Vajs i Ot su imali iskustvo u sprovođenju zakona. Smještena u okviru ministarstva unutrašnjih poslova, primarna misija BVT-a bila je da štiti ustavne vlasti Austrije i identifikuje prijetnje od terorizma.

Obojica su započeli karijeru kao policajci 1980-ih i napredovali, svaki se pridružio specijalnoj antiterorističkoj jedinici 1990-ih, gdje su se i upoznali.

Ono što se zna, piše Politiko, jeste da je 2015. Ot, koji je direktno izvještavao Vajsa, počeo da neovlašćeno postavlja upite u policijskim kompjuterima, često izmišljajući lažne brojeve slučajeva kako bi sakrio svoje tragove, prema navodima austrijskih istražitelja.

Njegovi upiti su su obično bili vezani za prebivališta prognanih Rusa, posebno onih koji su pali u nemilost Kremlja.

Vajs bi primao zahtjeve od Marsaleka i proslijeđivao ih Otu, koji bi izvještavao Vajsa, prema istražnim dosijeima u koje je Politiko imao uvid.

U jednom slučaju koji su opisali istražitelji, Ot je koristio svoju mrežu da uđe u trag ruskom obavještajcu koji je prebjegao tako što je dao njegove otiske prstiju i tvrdio da je čovjek osumnjičen za terorizam. Iako je Ot otkrio identitet ovog bivše agenta, čovjek je uspio da izbjegne da bude ubijen.

Prema porukama koje je razmjenjivao sa Vajsom, Otu je bio potreban novac. Tokom godina dobijao je stotine hiljada eura za davanje informacija, smatraju nadležni. Ot ovo poriče.

Marsalekova austro-ruska mreža i tajni dosije

Krajem 2015. Vajs je otišao na bolovanje pošto je povrijedio leđa. Iako je bio van posla više od godinu dana, protok informacija se nastavio, a Ot je, prema navodima austrijskih vlasti, upućivao stotine neovlašćenih upita za Marsaleka preko Vajsa.

Godine 2017, nakon što se Vajs vratio u BVT na drugoj visokoj funkciji, njih dvojica su započela komplikovaniju misiju za Marsaleka, navode vlasti.

Bio je to delikatan trenutak u austrijskoj politici. Zemlja je bila usred izborne kampanje koja je obećavala da će preurediti njen politički pejzaž.

Nakon godina velike koalicije predvođene socijaldemokratama, Narodna partija desnog centra, čiji je lider tada harizmatični Sebastijan Kurc, bila je favorizovana da pobijedi na oktobarskim izborima.

Kurcov vjerovatni koalicioni partner, krajnje desničarski FPO, želio je da preuzme kontrolu nad ministarstvom unutrašnjih poslova i, sa njim, BVT.

Za Marsaleka, promjena vlasti predstavljala je šansu da se produbi uticaj Rusije na obavještajnu agenciju. I znao je kako treba da odigra.

Osnovan 1950-ih od strane bivših SS vojnika, FPO je uvijek gajio netrepeljivost prema političkom establišmentu. Ako je Marsalek želio da FPO krene na BVT, onda je sve što je trebalo da uradi bilo da ubijedi partijsko rukovodstvo da će se BVT okrenuti protiv njih.

Ot i Vajs, obojica sa sopstvenim primjedbama na BVT i njegove vođe, bili su savršeni za taj posao.

U aprilu 2017. anonimni dosije, za koji istražitelji vjeruju da su ga sastavili ili Ot, ili Vajs ili obojica, stigao je na adrese novinara i tužilaca. Anonimni autori optužili su rukovodstvo agencije za korupciju velikih razmjera, uključujući pogrešno rukovanje privilegovanim podacima i zloupotrebu javnih sredstava za seksualne zabave i druge aktivnosti.

Prepun autentičnih insajderskih detalja o operacijama BVT-a, sa imenima desetina osoblja agencije, dosije je na prvi pogled izgledao vjerodostojno, ali istraga je pokazala da ništa ne podržava ove optužbe.

Mihael Nikbakš, jedan od vodećih austrijskih istraživačkih novinara, proveo je sedmice ispitujući dosije, samo da bi došao do otrežnjujućeg zaključka.

„To je bilo s*anje. Sve je zvučalo uvjerljivo, ali to je bila mješavina činjenica i fikcije“, rekao je.

Za Marsaleka, „vjerovatno“ je bilo dovoljno dobro. Njegova pažnja bila je usmjerena na Austro-rusko prijateljstvo, organizaciju čiji je bio istaknuti član.

Drugi članovi bili su i generalni direktori nekih od najvećih austrijskih kompanija, uključujući naftni i gasni konglomerat OMV, kao i istaknuti advokati, lobisti, najmanje jedan član Habzburga i stariji političari iz najvećih partija u zemlji, uključujući FPO.

Glavna meta Marsalekove kampanje bio je vođa poslaničke grupe FPO-a Johan Gudenus, rusofil blizak Hajnc-Kristijanu Štraheu, tadašnjem lideru stranke.

Dok su bili u toku pregovori o koaliciji između Narodne stranke i FPO-a, Marsalek je Gudenusa zasipao negativnim informacijama o rukovodstvu BVT-a, upozoravajući ga da moćne snage unutar službe bezbjednosti i bliske partiji Sebastijana Kurca pokušavaju da potkopaju FPO.

Da bi svoje komunikacije sačuvao u tajnosti, Marsalek je slao Gudenus poruke preko jednog od osnivača Prijateljstva, Florijana Stermana.

Austrijska krajnja desnica protiv duboke države

Marsalek je imao dobar razlog da podriva BVT. Ot, njegov pouzdani izvor u agenciji, upravo je suspendovan, nakon dojave CIA-e da je prosljeđivao poslovne mejlove na svoj privatni nalog.

Kako je sat otkucavao, Marsalek je napravio rizičan potez. U novembru 2017. proslijedio je Gudenusu povjerljivi broj predmeta BVT, ohrabrujući ga da se dočepa dosijea i lažno tvrdeći da sadrži osjetljive informacije koje je agencija prikupila o FPO.

Do trenutka kada je FPO preuzeo kontrolu nad ministarstvom unutrašnjih poslova krajem 2017. godine, rukovodstvo stranke je bilo ubijeđeno da BVT aktivno pokušava da ga potkopa.

U januaru 2018, Peter Goldgruber, novopostavljeni „broj 2“ u Ministarstvu unutrašnjih poslova, koji je direktno odgovarao Kiklu, rekao je tužiocu koji je vodio slučajeve korupcije da mu je naređeno da „počisti“ ministarstvo. Njegova prva meta: BVT.

Goldgruber je ohrabrio tužioca da pokrene postupak protiv čelnika agencije na osnovu informacija sadržanih u Marsalekovom dosijeu.

Iako su optužbe bile nejasne, javio se ključni svjedok: Martin Vajs. Na kraju, tužilac je potpisao raciju.

Sljedeći zadatak je bio da se pronađu policajci koji će izvršiti akciju. Sve elitne jedinice u zemlji imale su veze sa rukovodstvom BVT-a, što znači da je postojao veliki rizik da će agencija saznati za raciju prije nego što se ona dogodi.

Goldgruber se odlučio na Prajslera, lokalnog političara FPO-a koji je vodio specijalnu jedinicu za ulični kriminal.

„Dobro jutro, druže, došli smo na sastanak“, rekao je Prajsler čuvaru BVT-a nakon što je pozvonio. Kada je ušao u prvu kapiju, Prajslerov ton je postao manje prijateljski, prema izjavama očevidaca, i naredio je čuvarima da predaju glavni ključ i elektronsku propusnicu za prostorije, navodi Politiko.

Prajsler je znao svoje odredište:

„Gde je ulaz u Sekciju 2?“ pitao je na stražare.

On i njegovi policajci nisu znali šta da traže, pa su zgrabili sve što su mogli da nađu, od štampanih dokumenata do servera i fleš diskova.

Nije ispaljen nijedan hitac, ali dok je Prajslerov tim završio posao te večeri, prava meta operacije — BVT — je bila neutralisana.

Nevolja je bila u tome što je Prajslerova jedinica, koja je većinu vremena provela jureći dilere droge, bila loše pripremljena za potragu povjerljivih informacija.

Među 40.000 gigabajta podataka koje je policija zaplijenila tokom racije BVT nalazila se i kopija „Neptunove banke podataka“, hard diska koji sadrži godine strogo povjerljivih informacija koje su sa Austrijancima delile druge zapadne obavještajne agencije, uključujući CIA, MI5 i Mosad. (Da li su Rusi uspjeli da naprave kopiju nije jasno, navodi se u tekstu.)

Kako Politko piše, među obavještajnim službama takva indiskrecija je, bez obzira na okolnosti, bila neoprostiva. Austrijance su ubrzo odsjekli njihovi partneri.

Marsalekov plan da prepravi austrijske špijunske službe

Marsalek je imao sve razloge da bude zadovoljan sobom.

Agencija je diskreditovana. Njegov direktor, Peter Gridling, suspendovan je u toku istrage, a Vajs je napustio BVT i otišao da radi za Marsaleka direktno u Minhenu.

Konačno, u nepovezanom slučaju, austrijski sud je ukinuo Otovu suspenziju.

Iako je Ot bio raspoređen u drugi dio ministarstva unutrašnjih poslova, i dalje je imao pristup informacijama koje je Marsalek želio, a veza između njih dvojice i dalje je isplaćivala velike dividende.

Nakon trovanja u Solsberiju ruskog prebjega Sergeja Skripalja, bivšeg vojnog obavještajca, i njegove kćerke nervnim agensom poznatim kao novičok, Organizacija za prevenciju hemijskog oružja (OPCW) sa sjedištem u Hagu naručila je analizu.

Rusi su bili željni da saznaju šta OPCW zna o Novičoku. Moskva je poslala nekoliko agenata u Hag početkom oktobra 2018. Pokušali su da hakuju u kompjuterski sistem OPCW, ali nisu uspjeli, navodi Politiko.

Ot je imao više sreće. Ubrzo nakon neuspjelog ruskog pokušaja, obezbijedio je kopiju izvještaja, koji je uključivao analizu formule za novičok od strane OPCW. Vlasti vjeruju da je Ot predao izvještaj, čija je kopija pronađena na njegovom telefonu, Marsaleku.

Usred haosa u BVT-u, Moskva je krenula da se u potpunosti infiltrira u austrijske bezbjednosne službe, kažu obavještajni izvori.

Nije jasno da li su izvori zasnovali svoje zaključke na čvrstim dokazima ili zaključcima, napominje Politiko.

Ono što je jasno jeste da je Marsalek radio iza kulisa na rekonfiguraciji austrijskih obavještajnih službi pod jednim „koordinatorom nacionalnih tajnih službi“.

U porukama Gudenusu iz FPO-a, Marsalek je iznio svoje stavove o tome kako treba da bude strukturisana nova obavještajna služba. Čak je predložio kandidata da vodi novu službu.

Pored „pokušaja potkopavanja višeg rukovodstva BVT-a, bilo je pokušaja da se utiče na reformu BVT-a u smislu njegovog osoblja i organizacione strukture“, zaključili su istražitelji u rezimeu koji je podijeljen sa Politikom.

U isto vrijeme, Ot je radio na nacrtu nove tajne službe u okviru ministarstva spoljnih poslova, u kojoj bi imao centralnu ulogu.

Ministarka spoljnih poslova Austrije u to vrijeme bila je Karin Knajsl, političarka poznata po svom prijateljskom stavu prema Rusiji.

Tog ljeta, u avgustu 2018, njeno vjenčanje je dospjelo na svjetske naslovne strane nakon što se Putin pojavio i igrao valcer sa mladom.

Najupečatljiviji trenutak nastupio je na kraju plesa, kada se Knajsl poklonila pred ruskim predsjednikom.

Beč pokušava, ali ne uspijeva, da spriječi Marsaleka

Međutim, prije nego što je Marsalek uspio da završi svoj plan za obnovu austrijske obavještajne službe, Ibica je stala na put.

Privatni detektiv objavio je video na kojem se vidi Štrahe, tadašnji lider FPO, kako nudi unosne vladine ugovore u zamjenu za pomoć u kampanji od žene za koju je vjerovao da je nećaka ruskog oligarha.

Višesatni susret na španskom ostrvu snimljen je dvije godine ranije, 2017. Ali skandal koji je uslijedio zahvatio je FPO poput požara, izazvavši kolaps vlade i primoravši stranku da istupi sa vlasti. Sa njegovim političkim saveznicima van funkcije, Marsalekova operacija je propala.

Do tada je Wirecard COO takođe imao veće brige. Fajnenšnel tajms je objavio seriju članaka koji ukazuju na ozbiljne nepravilnosti u računovodstvu firme. Wirecard je 2020. priznao da je sa njegovih računa nestalo skoro dvije milijarde eura, jedna četvrtina imovine.

Kasnije tog dana, Marsalek je sreo Vajsa u italijanskom restoranu na večeri, a zatim je tiho napustio Minhen i uputio se ka Austriji. U Beču je sljedeće večeri uzeo taksi do aerodroma, gdje je Vajs sredio da odleti za Bjelorusiju. Istražitelji vjeruju da je otišao iz Minska u Rusiju, gdje se nalazi i dalje.

U većini špijunskih priča, to bi bio kraj priče. Marsalek je, međutim, bio daleko od toga. On je nastavio da vodi i svoju austrijsku ćeliju i zaseban londonski lanac gdje sarađuje sa Bugarima, kažu vlasti.

U decembru 2020. Vajs je Otu poslao tekstualnu poruku u kojoj ga je zamolio da iskopa adresu Krista Grozeva, bugarskog istraživačkog reportera koji je pomogao u otkrivanju trovanja novičokom.

Ot je dostavio informacije, kao i fotografije iz Grozevljeve rezidencije; Marsalekov bugarski tim je naknadno provalio u Grozevov stan, ukravši fleš diskove i kompjuter.

Američki obavještajci nisu znali za provalu, ali su imali druge indicije da je Grozev u opasnosti i preporučili su mu da napusti Austriju, gdje je sa porodicom živio 20 godina. Sada živi u SAD.

Vlasti u Austriji nisu odlučile da ugase Marsalekovu mrežu do 2021. godine, a čak ni tada nisu razumjele njen puni obim. Nakon što su istražitelji otkrili da je Vajs, uz pomoć bivšeg političara FPO-a, organizovao privatni let za Minsk, policija je 22. januara te godine uhapsila bivšeg zvaničnika BVT-a.

Vajs je priznao da je angažovao Ota da iskopa informacije o desetinama imena, ali je umanjio njihov značaj.

Nakon što su ga dva dana držali u pritvoru, nadležni, koji nisu imali dovoljno da ga optuže, pustili su Vajsa pod uslovom da sarađuje sa istragom. Umjesto toga, uz Marsalekovu pomoć, uskočio je na sljedeći let za Dubai.

Ubrzo nakon što je Vajs uhapšen početkom 2021. godine, policija je takođe privela Ota. Nakon što su policajci provalili kroz vrata Ot je bezuspješno pokušao da uništi svoj telefon, navodi policija. Poslije šest nedjelja u pritvoru i on je pušten na slobodu.

Iako su vlasti sumnjale da su Rusi umiješani u Vajsove i Otove poslove, tek su krajem prošle godine otkrili dubinu umiješanosti Moskve. Britanska kontraobavještajna služba je u septembru razbila navodni špijunski lanac sa sjedištem u Velikoj Britaniji od šest Bugara za koje vlasti kažu da su radili za Marsaleka.

U okviru britanske istrage, istražitelji su naišli na komunikaciju između navodnog vođe lanca Orlina Ruseva i Marsaleka koja je ukazivala na intenzivan angažman Moskve.

Najviše iznenađujuće je bilo da je Ot nastavio da radi za Marsaleka nesmanjeno čak i nakon hapšenja 2021. U junu 2022, na primjer, on je navodno predao tri mobilna telefona koja su pripadala visokim austrijskim zvaničnicima Marsalekovoj bugarskoj ekipi. Ot je telefone nabavio od bivšeg kolege iz BVT-a, prema austrijskim organima za sprovođenje zakona.

Nekoliko mjeseci kasnije, Ot je isporučio takozvani SINA laptop, visoko šifrovani računar koji koristi njemačka obavještajna služba, Marsalekovim pomagačima u zamjenu za 20.000 eura, kažu vlasti.

Policija je otkrila još dva laptopa tokom pretresa Otovog doma.

Šta bi vlada FPO značila za Evropu

Ot, čije je posljednje hapšenje došlo kao rezultat informacija koje su britanske vlasti dale Austrijancima, malo je vjerovatno da će uskoro biti pušten iz zatvora, kažu austrijski zvaničnici.

Kikl, koji je bio ministar unutrašnjih poslova u vrijeme racije BVT-a, sada vodi FPO; sa nacionalnim izborima prije kraja godine, stranka ima vođstvo u anketama.

Ako FPO pobijedi i formira vladu, i Ot i Vajs, koji ostaje u Dubaiju (koji nema sporazum o ekstradiciji sa Austrijom), mogu dobiti odlaganje suđenja, navodi Politiko.

Veće pitanje za Evropu je šta bi vlada koju predvodi FPO značila za Beč i njegov širi odnos sa Moskvom.

Austrijski kritičari tvrde da je zemlja već opasno zavisna od Rusije.

Vlada desnog centra je zauzela čvrst stav prema Moskvi u javnosti, kažu oni, ali je odugovlačila kada je riječ o razdvajanju austrijske privrede od Rusije.

Zemlja se sporo odbija od ruske energije uprkos upornom pritisku Brisela i Vašingtona. Austrijske banke i dalje posluju u Rusiji.

Ako je Moskva zaista stajala iza nastojanja da se preuzme austrijska špijunska služba, kao što tvrde zapadni obavještajni zvaničnici, jasno je da Rusi ovu zemlju smatraju važnom i spremni su na mnogo ne bi li uticali na njenu politiku, navodi ovaj medij.

Briselski Politiko piše da, iako Kikl nije bio tako otvoreno proruski orijentisan kao neke od njegovih kolega, bio je glasni protivnik sankcija Moskvi i kritičan prema vojnoj podršci Zapada Ukrajini.

Sa Kiklom kao kancelarom, Politiko piše da će Beč nastaviti još bliže ekonomske veze sa Moskvom.

A pošto su i Slovačka i Mađarska već okrenute ka Rusiji, ulazak Austrije u sferu uticaja Kremlja stvorio bi Putinu prijateljski blok koji se proteže od Karpata do Istočnih Alpa, predstavljajući fundamentalni izazov za evropsku bezbjednost.

Ako je ostatak Evrope iznenađen zaokretom Austrije, to ne bi trebalo da bude: Putin nikada nije skrivao svoje interesovanje za zemlju, zaključuje Politiko.