Haški tribunal je, pola godine prije Dejtonskog mirovnog sporazuma, podigao optužnicu protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, generala Vojske Republike Srpske (VRS). Karadžić je već pravosnažno osuđen na doživotni zatvor. Biljana Plavšić, predsjednica Republike Srpske, smijenila je Mladića s vojnog položaja 1996. godine.

Mladić se tada povukao iz javnosti, a pretpostavlja se da je nakon rata živio u Srbiji, gdje je uhapšen 26. maja 2011. godine u selu Lazarevo. Tvrdnje srbijanskih vlasti da ga ne mogu pronaći postajale su sve sumnjivije, što je podržavalo uvjerenje da je bio zaštićen od pojedinaca iz institucija države Srbije.

Pitanja o njegovoj zaštiti intenzivirana su nakon ubistva dvojice gardista, Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića, u kasarni u beogradskom naselju Topčider 2004. godine. Mnogi vjeruju da su gardisti ubijeni jer su vidjeli Mladića, što je dodatno ojačalo uvjerenje da je bio pod zaštitom.

Ova ubistva su znatno razuvjerila one koji su očekivali da će se padom režima Slobodana Miloševića, odnosno izborom vlasti, koja se predstavila kao demokratska, desiti skoro hapšenje zločinca Mladića. Na hapšenje se čekalo još godinama uprkos tome što je bilo jedno od ključnih uslova za članstvo Srbije u Evropskoj uniji.

Čini se da tome nisu doprinijele ni ponuđene novčane nagrade za korisne informacije koje bi dovele do hapšenja. Nekoliko mjeseci prije hapšenja, u oktobru 2010. godine, Vlada Srbije je ponudila 10 miliona eura za takve informacije.

Videosnimci, koji su emitovani 2009. u političkom magazinu "60 minuta" na Federalnoj televiziji (FTV), su naveli mnoge da još više budu uvjereni da zločinac Mladić zaista jeste pod protekcijom vlasti u Srbiji. Na snimcima je vidljivo kako se Mladić opušteno druži, pleše, pjeva i fotografiše među velikim brojem ljudi. Dakle, bjegunac je živio kao slobodan čovjek.

Njegova porodica je godinu nakon objavljivanja ovih snimaka zatražila da se proglasi mrtvim, tvrdeći da je lošeg zdravlja i da nemaju kontakt s njim. Tek 2011. desilo se ono što su brojne žrtve rata godinama čekale da se desi.

"U ime Republike Srbije obavještavam vas da je danas u jutarnjim satima uhapšen Ratko Mladić. Uhapšen je u koordinisanoj akciji koju su izvele Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) i Služba za otkrivanje ratnih zločina", izjavio je tadašnji srbijanski predsjednik i čelnik tada vladajuće Demokratske stranke (DS) Boris Tadić.

Zaključio je da hapšenje predstavlja "zatvaranje teške stranice zajedničke historije".

Kako je uhapšen

Čelnik Akcionog tima za lociranje i hapšenje haških bjegunaca u Srbiji Vladimir Vukčević se u razgovoru za BBC prije tri godine prisjetio kako se desilo hapšenje.

Za to je iskorišteno porodično okupljanje u selu Lazarevo kod Zrenjanina.

"Njihova porodična slava je Đurđevdan i u posjeti je bila porodica njegovog sina, pa smo zapazili da se mnogo fotografišu. Mislili smo da se u kući nalazi kurir, koji će nositi fotografije porodice u Bosnu, jer smo imali informacije da je Mladić tamo. Čekali smo kurira, ali on nije izlazio, pa smo riješili da napravimo akciju (...) Kad su policajci ušli u kuću, Mladić je probao da se sakrije iza vrata. Kada su ga našli, nisu ga odmah prepoznali, mada on nije imao holivudsko prerušavanje poput Karadžića. Na stolu su bili dokumenti na ime Ratka Mladića pa je on priznao da su njegovi", istakao je Vukčević.

Nakon hapšenja Srpska radikalna stranka je organizovala proteste na kojima se okupilo nekoliko hiljada ljudi, a skup je završen okršajem manje grupe demonstranata sa policijom.

Nakon brojnih navodnih pokušaja da bude uhapšen te nakon mnogih lažnih objava da jeste uhapšen, preživjele žrtve rata su dobile nadu da će zločinac Mladić biti kažnjen.

Dopušteno mu da posjeti kćerkin grob

Za razliku od mnogih koji se nisu mogli oprostiti od onih koje je Mladić ubio, njemu je poslije hapšenja dozvoljeno da posjeti grob kćerke Ane, koja je izvršila samoubistvo 1994. Vukčević je ukazao na to da je traženo da mu to bude omogućeno samo na 15 minuta, ali je ostao koliko je želio, jer su znali da mu prijeti kazna doživotnog zatvora.

U novembru 2017. godine Mladić je pred Haškim sudom nepravosnažno osuđen na doživotni zatvor. Osuđen je za progone, ubistva, deportacije, prisilna premještanja, terorisanje, protivpravne napade na civile te uzimanje talaca.

Tada je osuđen samo za genocid u Srebrenici, ali ne i za masovna ubistva u drugim gradovima, općinama Bosne i Hercegovine za koje neki smatraju da su također genocid.

Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) je 8. juna 2021. godine donio drugostepenu presudu kojom je potvrđena doživotna kazna zatvora zločincu Ratku Mladiću za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Izvor: Klix