Tehnički premijer Bugarske Dimitar Glavčev zaista je zatražio da Bugarska promijeni svoj stav i glasa "uzdržano", umjesto da podrži rezoluciju Ujedinjenih nacija (UN) koja osuđuje genocid u Srebrenici.

To je 30. maja potvrdila vladina pres služba u saopštenju za medije.

Ova potvrda stigla je više od nedelju dana nakon prvih informacija o tome i dan nakon što je istraživački sajt BIRD objavio diplomatske dokumente sa uputstvima Glavčeva, koji je i ministar spoljnih poslova.

Međutim, Vlada tvrdi da to uputstvo "ne sadrži konačne instrukcije" ambasadorki Bugarske u UN Lačezari Stoevoj.

"Dokumenti koji su procurili na internetu samo su dio procesa donošenja odluka i ne predstavljaju njegovu cjelokupnost", piše u saopštenju Vlade, u kome se čak njihovo širenje opisuje kao "hibridni napad".

Uprkos tvrdnjama Vlade, iz dokumenata ne proizlazi da instrukcije Stoevoj nisu konačne.

Iz njenog odgovora poslatog istog dana, koji je BIRD takođe objavio, jasno je da je Glavčev poslao svoje pismo u 8.55 po njujorškom vremenu, samo sat vremena prije početka sjednice Generalne skupštine UN u 10 sati.

Ona je u odgovoru napisala "nisam bila u stanju da izvršim instrukcije "poslate u posljednjem trenutku". Dodala je da je postupala u skladu sa instrukcijama datim još 12. aprila i glasala "za" rezoluciju.

Bugarska godinama ima jasan stav o genocidu u Srebrenici, ali u posljednjem trenutku, pred ključno glasanje u UN, postojala je zabrinutost da će ga promijeniti.

Prema istraživačkom sajtu BIRD, tehnički premijer je tražio promjenu stava nakon lobiranja srpskog predsjednika Aleksandra Vučića kod lidera konzervativne partije GERB Bojka Borisova.

Riječ je o Rezoluciji kojom je 11. jul proglašen za Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Na taj datum 1995. godine u ovom bosanskom gradu snage etničkih Srba počele su ubijanje preko 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Njihovo ubistvo je prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde kvalifikovano kao genocid. Bugarska ima dosljednu politiku priznanja ovih zločina kao genocid.

Usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici na sjednici Generalne skupštine UN-a, New York, SAD, 23. maja 2024.

Još prije glasanja Srbija se izjasnila protiv rezolucije i započela kampanju protiv njenog usvajanja, što je podržala i Rusija.

Vlada Bugarske se ne izjašnjava ni o tome kako je došlo do zahtjeva Glavčeva za promjenu bugarske pozicije.

"Tehnička vlada se kategorički ograđuje od bilo kakvih pokušaja insinuacija vezanih za promjenu geopolitičke orijentacije Bugarske. Svojim djelovanjem vlada svakodnevno dokazuje da naša zemlja nepokolebljivo slijedi evropski put i perspektivu", navedeno je u saopštenju.

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić održava bliske odnose sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. S druge strane, Kremlj podržava njegove napore protiv proglašavanja sjećanja na genocid u Srebrenici.

Premijer Glavčev je bio dugogodišnji poslanik stranke GERB, čiji lider Bojko Borisov usko sarađuje sa srpskim predsjednikom Vučićem.

Nakon glasanja u UN, sam Vučić je priznao da je bio vrlo iznenađen stavom Bugarske i da je do posljednjeg trenutka očekivao da neće podržati rezoluciju.

Kako je sve počelo?

"Dnevnik" je još 22. maja objavio članak u kojem je navedeno da Srbija pokušava da utiče na Bugarsku putem neformalnih kanala kako bi promijenila svoj stav o rezoluciji UN kojom se osuđuje genocid u Srebrenici.

Nešto kasnije istog dana, diplomata i kandidat za Evropski parlament iz PP-DB, Stefan Tafrov, napisao je na svom Facebook profilu da je saznao da Srbija pokušava da utiče na Bugarsku da promijeni svoj stav.

On je tada insistirao da "Glavčev ne podliježe srpskom pritisku".

Kako je proteklo glasanje?

Dva dana kasnije, 24. maja, Generalna skupština UN usvojila je rezoluciju kojom se 11. jul određuje kao datum sjećanja na genocid u Srebrenici.

Stalna predstavnica Bugarske u UN, Lačezara Stoeva, glasala je "za" rezoluciju.

Rezoluciju su podnijele Njemačka i Ruanda, a Bugarska je među 32 zemlje koje su kosponzori teksta.

Usvojena je verzija u kojoj se ne spominju sami izvršioci - snage bosanskih Srba pod vođstvom generala Ratka Mladića i političkog lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića.

Međutim, u rezoluciji se jasno osuđuje "svako negiranje genocida u Srebrenici", kao i "djela koja veličaju one koje su međunarodni sudovi osudili za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, uključujući i odgovorne za genocid u Srebrenici".

BBC je naveo da je jedan od vjerovatnih razloga za usvajanje rezolucije kontinuirano to što mnogi srpski nacionalisti negiraju istorijske činjenice o genocidu.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić naziva masakr u Srebrenici "strašnim zločinom", ali ni on ni njegova zemlja nisu ga priznali kao genocid.

Drugi srpski političari, kao što je lider bosanskih Srba Milorad Dodik, godinama izričito negiraju da se dogodio genocid i zloupotrebljavaju sjećanje na žrtve.

Od 193 zemlje, 84 su glasale za rezoluciju, 19 je bilo protiv, a 68 je bilo uzdržano.

Nakon njenog usvajanja, Vučić je izjavio da se nadao drugačijem glasanju Bugarske.

"Nadao sam se iznenađenju od Bugarske. Pet minuta prije sjednice bio sam uvjeren da će Bugarska glasati 'uzdržano'", rekao je srpski predsjednik 27. maja na TV Hepi.

Šta piše u procurjelim dokumentima?

BIRD je 29. maja objavio diplomatske dokumente, iz kojih se vidi da je postojao pokušaj da se stav Bugarske promijeni u korist srpskih interesa.

Jedan od njih je depeša koju je premijer Dimitar Glavčev poslao predstavnici Bugarske u UN, Lačezari Stoevoj, 23. maja, samo dan prije glasanja. U njoj on daje uputstva Stoevoj da glasa "uzdržano", suprotno politici koju je Sofija do tada vodila.

Glavčev je opravdao tu promjenu istim argumentima koje su koristile Srbija i Rusija kako bi se spriječila podrška rezoluciji - zbog "napete situacije" u svijetu i na Zapadnom Balkanu.

Drugi dokument koji je BIRD objavio je odgovor Stoeve u kome ona objašnjava zašto se pridržavala prvobitnih stavova i glasala "za" rezoluciju.

Ona je jasno navela da je zahtjev Glavčeva djelovao kao rezultat "spoljnog pritiska".

"Izmjena javno iznijetog i zvaničnog stava, pod uslovom da nisu nastupile nikakve objektivne okolnosti za to (naprotiv, tekst je ublažen i mnogo uravnoteženiji), je izuzetno krajnji čin koji bi se mogao objasniti samo spoljnim pritiskom i donio bi teške štete za imidž Bugarske u međunarodnoj zajednici", piše u dokumentu.

Stoeva dodaje i da bi takvo djelovanje bilo "u suprotnosti sa našim zagovaranjem evroatlantskih vrijednosti".

"S obzirom na to da su protiv rezolucije aktivno i agresivno lobirale samo Srbija i Ruska Federacija, jedini mogući zaključak za međunarodnu zajednicu bio bi da je naša pozicija promijenjena u posljednjem trenutku pod pritiskom Srbije i/ili Ruske Federacije", rekla je Stoeva.

Tim prije, kako je dodala, jer "motivi za obrazloženje glasanja za poziciju 'uzdržan' navedeni u instrukcijama od 23. maja ponavljaju narativ i argumente Ruske Federacije i Srbije".

Kakve su političke reakcije?

Iz BIRD su izrazili i pretpostavku da nije riječ o samostalnoj inicijativi Glavčeva, koji je bio dugogodišnji poslanik GERB-a, već o uputstvima od njegovog bivšeg partijskog šefa - Bojka Borisova.

Nakon curenja dokumenata i optužbi protiv Glavčeva 29. maja uveče, uslijedila je reakcija iz PP-DB.

Iz ove koalicije su izjavili da premijer u tehničkom mandatu duguje objašnjenje za "nedopustiv pokušaj da promijeni zvanični bugarski stav" o Srebrenici i da podrži "prorusku spoljnu politiku".

"Akt Glavčeva je još jedan dokaz da su GERB i DPS evroatlantski nastrojeni uglavnom na riječima, ali u praksi služe Putinovom režimu, kao što se dešavalo više puta u poslednjih 15 godina pri izgradnji gasovoda i potpisivanju gasnih ugovora", rekli su iz PP-DB.

Diplomata i kandidat za evroposlanika iz PP-DB Stefan Tafrov, dodatno je napisao: "Ako je Glavčev zaista to učinio, insistiram da odmah podnese ostavku".

Bojko Borisov, koji je bio premijer u tri mandata, održavao je bliske odnose sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

Obojica su aktivno sarađivala na izgradnji gasovoda "Turski tok", preko koga Rusija dostavlja ruski prirodni gas u Centralnu i Istočnu Evropu, zaobilazeći Ukrajinu.

Zbog toga je gasovod bio kritikovan kao projekat koji je pomogao ruskim interesima.