Rak nije bolest koja sama po sebi izaziva neplodnost, sem ukoliko nije konkretno zahvatio reproduktivne organe.

Međutim, liječenje radioterapijom može da dovede do uništavanja jajnih ćelija ili oštećenja okolnog tkiva - što može da dovede do neplodnosti.

Imajući to na umu, Rejtan Riberio, istraživač i onkološki hirurg sa brazilskog instituta za robotsku hirurgiju u Parani, razvio je metod (još uvijek u eksperimentalnoj fazi) koji je postao poznat širom svijeta kao transpozicija materice.

Cilj je sačuvati plodnost kod žena na sesijama radioterapije kod liječenja kancera.

Medicinskim zahvatom, koji se izvodi u sklopu istraživačkog protokola u bolnici Erasto Gertner gradu Kuritiba na jugu Brazila, prebacuju se reproduktivni organi u gornje djelove abdomena, kako bi bili zaštićeni tokom terapija.

Na kraju liječenja, materica, jajovodi i jajnici vraćaju se u prvobitni položaj.

Jedna od onih koja je imala korist od ovog zahvata, poznatog kao transpozicija materice, jeste tridesettrogodišnja šminkerka Karem Dos Santos.

U junu 2018. godine, ona je otkrila da u karlici ima liposarkomu (rijetki tumor koji kreće iz masnog tkiva tijela).

Ljekari su joj rekli da će morati da se podvrgne hirurškom zahvatu, ali i sesijama radioterapije u sklopu tretmana ćelija kancera.

Međutim, radijacija bi zahvatila njenu matericu i tako spriječila buduće trudnoće.
„Nisam imala dečka niti djecu, ali sam razmišljala o tome da zasnujem porodicu posle tridesete.

„I zato me je ova vijest veoma rastužila, a ljekar mi je dao malo vremena da razmislim šta ću uraditi", prisjeća se ona.

Tokom tog perioda, saznala je za studiju o transpoziciji materice u Kuritibi.

„Doktor je bio iskren - rekao mi je da je to još uvijek u fazi studije i da nijedna žena nikad nije zatrudnjela, tako da ne može da mi garantuje da ću kasnije zatrudnjeti. Ali poslušala sam sebe i otišla na operaciju", kaže šminkerka.

Karem se prisjeća da je postoperativni period bio prilično bolan prvih petnaest dana, ali mimo toga, nije bilo nikakvih komplikacija.

Potom, tri mjeseca posle radioterapijskih sesija, njeni organi su vraćeni u prvobitni položaj.

Kasnije je otkrila još dva kancera, jedan u plućnoj maramici, a drugi u plućima, i podvrgnula se liječenju.

„Muža sam upoznala 2021. godine i kad sam se bližila kraju liječenja, saznala sam da sam trudna", kaže ona.

„Kad se danas osvrnem, pomislim: o moj Bože, to je bila najbolja odluka koju sam donijela u životu, zato što sam se zaljubila u majčinstvo.

„Hrabrost i vjera su mi bili veoma važni i moramo da govorimo o tome, zato što je to san mnogih žena", zaključuje ona.

Rak grlića materice
Tridesettrogodišnja nedavno udata frizerka Anđelika Hodeker Azambudža je 2020. godine dobila dijagnozu raka grlića materice tokom rutinskog pregleda.

„Doktorovo prvo mišljenje bilo je da se uklone materica, jajnici i jajovodi, ali kako je moj rak bio samo na grliću materice, nije uticao na te druge organe. Ali, uprkos tome, počela sam da razmišljam o alternativi", priseća se ona.

Isprva, kaže Anđelika, bilo je veoma teško prihvatiti vijest da, pored toga što je bolesna, neće joj se ispuniti želja da postane majka.

„Bila sam skrhana, jer žena može i da ne želi da postane majka - i to je savršeno u redu - ali kad vam neko kaže da nećete moći da imate djecu, da nemate nikakvog izbora, to nas je stvarno uzdrmalo", kaže ona.

Podvrgnula se zahvatu odstranjivanja dijela grlića materice, a potom je došla teška odluka.

„Ili ću prekinuti tretman da zatrudnim ili gubim šansu da imam djecu, zato što moram da idem na radioterapiju", kaže ona.

Međutim, nije bila zadovoljna ponuđenim opcijama i potražila je alternativu.

Tada je saznala za transpoziciju materice.

„Ispočetka sam bila nesigurna, zato što je to bila veoma nova studija i nisam bila sigurna da će funkcionisati", kaže ona.

Uprkos tome, Anđelika je otišla na operaciju i posle petnaest dana podvrgnula se liječenju hemioterapijom i radioterapijom.

„Nedelju dana posle hemioterapije i radioterapije, ponovo sam uradila transpoziciju, u martu, i osjećala sam se stvarno dobro, imala sam lagan oporavak", kaže ona.

U oktobru 2021. godine dobila je dijagnozu da je bolest u remisiji i tada je odlučila da je vrijeme da pokuša da ima dijete.

Na njeno veliko iznenađenje, zatrudnjela je prirodnim putem već naredne godine.

„Transpozicija materice bila je najbolja opcija koju sam imala i najbolja odluka koju smo ja i moj muž donijeli", kaže Anđelika, majka petomesečene Izabele.

Kako funkcioniše transpozicija materice?
To je minimalno invazivna operacija koja se izvodi uz pomoć robotske tehnologije.

Zahvat premješta matericu, jajovode i jajnike iz njihovog prvobitnog položaja i privremeno ih postavlja u gornji dio abdomena da bi se zaštitili tokom liječenja radioterapijom koja se vrši u karličnom dijelu.

Čak i kad nije direktno usmjerena na matericu, nuspojava radioterapije može da bude neplodnost ili rana menopauza.

Prema Ribeiru, brazilskom hirurgu zaslužnom za razvijanje ove tehnike, zahvat nosi mali rizik i pacijentkinje se obično otpuštaju iz bolnice dan-dva nakon izvršenog zahvata.

On kaže da one mogu da osjećaju bol ili neprijatnost u postoperativnom periodu, „ali, generalno gledano, imaju relativno normalan život, uprkos tome što im je materica privremeno u neobičnom položaju".

Valja istaći da materica nastavlja normalno da radi, čak i u novom položaju, baš kao i materička funkcija.

I, posle sesija, reproduktivni organi se vraćaju na njihovo mjesto.

Transpozicija može da se preporuči pacijentkinjama kojima je potrebna radioterapija za liječenje tumora u rektumu, crijevima, bešici, vagini, vulvi i u slučajevima sarkome, malignih tumora u mekom tkivu kao što su mišići, masno tkivo i tetive, u kojima bi samo nekoliko sesija radijacije bilo dovoljno da dovede do neplodnosti.

Prema Renatu Moretiju Markesu, koordinatoru Robotske hirurgije u Ginekološkom programu bolnice Izraelita Ajnštajn, postoje okolnosti u kojima transpozicija ne bi trebalo da se izvodi.

„Ključno je da bolest nije zahvatila matericu, jajovode i jajnike. A ako pacijentkinja nema funkcionalne jajnike, nije moguće premjestiti matericu, jer ne bi postojao način da se ona hrani, a ako je već primila radioterapiju karlice, takođe nije moguće izvesti ovaj zahvat", kaže Markes, koji je i koordinator Odeljenja za ginekološku onkologiju u opštinskoj bolnici Vila Santa Katarina.

Kvalitet života

Ribeiro ističe da onkologije nije tu samo da izliječi pacijenta, već i da osigura da on ima isti kvalitet života kao što je imao prije liječenja.

To je bila glavna motivacija za proučavanje zahvata transpozicije.

„Prije deset godina, pokušali smo da liječimo rak po svaku cijenu i čak odlazili predaleko. Danas, mi ne želimo samo da izliječimo pacijenta od raka, mi želimo da ga izliječimo i da on vodi normalan život. Na primjer, ako imate tumor u nozi, mi ne želimo da amputiramo ud, želimo da se on zaliječi i da osoba nastavi da hoda", objašnjava istraživač, dodavši kako je to sada postao veoma važan koncept u onkologiji.

Za koordinatora Robotske hirurgije u Ginekološkom programu u bolnici Izraelita Ajnštajn, postoje i druge reproduktivne alternative, kao što su tehnike vantjelesne oplodnje, „ali ova je možda najfiziološkija, gdje je moguće očuvati fiziologiju unutrašnjeg dijela materice, koji se zove endometrijum, i fiziologiju jajnika, omogućivši pacijentkinji da ima spontanu trudnoću. I zato bi ovo mogao da bude najbolji put."

Eksperimentalna faza
Iako su već izvršene razne operacije, transpozicija materice je još uvijek u ranim, eksperimentalnim fazama.

Tehnika je već predstavljena na međunarodnom kongresu onkologije 2016. godine, a studija je trenutno u fazi objavljivanja.

Prvi zahvat je Reitan Ribeiro izveo u oktobru 2015. godine u Brazilu i, od tada, radi se u Njemačkoj, Rusiji, Argentini, Kolumbiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelu.

Desetine pacijentkinja već su podvrgnute transpoziciji materice, dvadeset njih u Brazilu.

Međutim, postoje i slučajevi u kojima se materica nekrotizovala nakon nastanka ugruška u arteriji, spriječivši tako hranjenje organa pacijentkinje.

Markes kaže da bi „pacijentkinja izgubila svakako matericu zbog liječenja radioterapijom, tako da je to bila prilika da sačuva reproduktivni organ".

Eksperimentalna studija je, međutim, u naprednom stadijumu.

„Mi smo u trećoj fazi ispitivanja sa velikim brojem pacijenatkinja koje će se procjenjivati na duže staze, zato što ima pacijentkinja koja još nisu ni pokušale da zatrudne, jer su veoma mlade", objašnjava Ribeiro.

Prema Ribeiru, četiri bolnice u Brazilu dobile su dozvolu od Nacionalnog odbora za istraživačku etiku (Conep) da izvode ovaj zahvat.

„Valja vrlo jasno staviti do znanja da je ovo zahvat koji se izvodi uz Conepovo odobrenje, i izvodi se u velikim bolnicama, zato što bi ljudi mogli da dovedu u pitanje da li ja to stvarno smijem da radim", objašnjava Ribeiro.

„I da, smijem."

Izvor BBC na srpskom