Kako prevencija nije dala rezultate, urađen je novi dokument pod nazivom “Strategija za prevenciju i zaštitu djece od nasilja 2024-2027. godine”, kojom će Crna Gora nastojati da ostvari sinergiju sa politikama i akcijama Evropske unije (EU) za borbu protiv nasilja nad djecom.

Što nam pokazuju brojke

Poražavajući podaci Monstata i UNICEF-a pokazuju da je 2018. godine, od 3.501 djeteta starosti 1-14 godina, 69 odsto pretrpjelo emocionalno ili fizičko nasilje kao oblik kažnjavanja od najmanje jednog odraslog člana domaćinstva, dok je 31 odsto mališana bilo izloženo nekom obliku fizičkog kažnjavanja, a 2 odsto čak teškim oblicima fizičkog kažnjavanja.

Ovo potkrepljuje službena statistika, koja pokazuje da su u 2021. godini djeca najčešće žrtve nasilja u porodici (53 odsto).

Kad je riječ o tome gdje se nasilje dešava, 2021. godine je 231 dijete bilo žrtva nasilja u porodici, a svega 6 djece žrtva nasilja izvan porodice.

“U 2022. godini 102 djece je bilo žrtva nasilja u porodici, a 114 žrtva nasilja počinjenog izvan porodice. Ovi podaci pokazuju da su djeca prvenstveno žrtve nasilja u porodici, dok broj slučajeva tog nasilja ostaje zabrinjavajući”, piše u dokumentu.

Navedeni podaci se poklapaju sa onima koje je uradio Monstat o kriminalu, a koji pokazuju da su većina mališana žrtve krivičnih djela protiv braka i porodice.

“Naime, 2019. godine je svega 111 djece kao oštećenih u krivičnim postupcima, pri čemu 65 procenata djela spada u krivična djela protiv braka i porodice. Godine 2020. se 121 dijete pojavljivalo u krivičnim postupcima kao oštećeni, od čega je njih 60 procenata bilo žrtva krivičnog djela protiv braka i porodice, a 2021. godine 137 djece oštećenih u krivičnim postupcima, od čega 53 procenta krivičnih djela protiv braka i porodice”, pokazuju podaci.

I nasilje nad djecom u školama je proteklih godina u porastu, a sa sve većim prisustvom djece u onlajn sferi raste i onlajn nasilje nad njima.

Radna grupa koja je uradila najnoviju Strategiju je zaključila da aktuelni zakonski okvir, ne uspijeva da djeluje dovoljno odvraćajuće i ne pruža sveobuhvatnu zaštitu djeci od nasilja.

Kapaciteti stručnih radnika i institucija takođe nijesu na nivou na kom bi trebalo biti, a, kako se navodi, neadekvatno je sproveden multisektorski pristup, a neodgovarajuće su i roditeljske prakse koje su ukorijenjene u društvenim normama.

Bez podataka ne možemo naprijed

“Na osnovu svega navedenog, radna grupa je definisala prioritete za strateško djelovanje u ovoj oblasti. Radna grupa je utvrdila da problem dodatno komplikuje nedostatak sistematskog prikupljanja i analize podataka koji se odnose na nasilje nad djecom. Bez takvih podataka, teško je graditi i pratiti efikasan sistem koji sprječava nasilje nad djecom”, ističe se u dokumentu.

Posebnu pažnju će, kako navode, posvetiti oblicima nasilja nad djecom za čije mjerenje služe indikatori Ciljeva održivog razvoja (COR), uključujući tu sve oblike fizičkog, seksualnog i emocionalnog/psihološkog nasilja nad djevojčicama i dječacima.

“Strategija potvrđuje značaj rodne ravnopravnosti i veza koje postoje između rodno zasnovanog nasilja i nasilja nad djecom, i intervencije koje predviđa su osmišljene u skladu sa tim. Budući da su u savremenom dobu faktori životne sredine prepoznati kao jedan od značajnih uzroka nasilja nad djecom na različitim nivoima, Strategijom se nastoji dati doprinos zaštiti životne sredine u korist djece”, navedeno je, između ostalog, u izvještaju.

Uzeto je u obzir i to da djevojčice mogu biti nesrazmjerno pogođene efektima oštećenja životne sredine, između ostalog kad je u pitanju uživanje prava na obrazovanje i najvišeg mogućeg standarda fizičkog i mentalnog zdravlja, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje.

“Naglašava se značaj zaštite djevojčica od nasilja, eksploatacije i štetnih praksi, uključujući dječji, rani i prisilni brak, kao i značaj obezbjeđivanja punog, ravnopravnog i sadržajnog učešća u donošenju odluka koje utiču na njihove živote, u skladu sa sposobnostima djeteta koje se vremenom mijenjaju. Obezbjeđuje se da djeca sa smetnjama u razvoju dobiju adekvatnu zaštitu, imajući na umu da ona mogu biti nesrazmjerno pogođena efektima oštećenja životne sredine i da mogu biti potrebne specifične mjere da im se obezbijedi zaštita i bezbjednost na ravnopravnoj osnovi kao ostalima, uz istovremeno uviđanje potrebe da se podrži učešće i inkluzija djece sa smetnjama u razvoju i organizacija koje ih predstavljaju prilikom izrade i odlučivanja o ovim mjerama”, navodi se u Strategiji.

Vršnjačko nasilje kulminira, stručne pomoći praktično nema

Nasilje u školama, odnosno vršnjačko nasilje/nasilje među djecom, predstavlja problem koji je u porastu u Crnoj Gori, koja postaje sve manje bezbjedna za djecu. I to je ocijenjeno u novoj Strategiji.

“Naročito je to slučaj sa vršnjačkim nasiljem/nasiljem među djecom u školama koje se vrši putem komunikacionih tehnologija. Sistem obrazovanja trenutno nije u potpunosti dorastao ovom izazovu, budući da nema dovoljan broj psihologa za podršku djeci ni nastavnika, koji bi se postarali za ranu identifikaciju djece u riziku, vrste nasilja (nastavnici imaju problema sa identifikovanjem ovog oblika vršnjačkog nasilja/nasilja među djecom), te stoga, prema Juventasovom istraživanju, trenutno svega 73 psihologa pruža podršku za 120.000 djece koja pohađaju predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje u Crnoj Gori”, navodi se u dokumentu.

Prema podacima iz Informacionog sistema obrazovanja (MEIS) u javnim predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama (oko 119.000 djece) angažovano je 160 pedagoga i 81 psiholog.

“Još jedan izazov je postojanje potrebe za jačom podrškom stručnih radnika djeci i porodicama kojima je to potrebno. U ovom momentu, crnogorski sistem socijalne i dječje zaštite je suočen sa problemom ograničene dostupnosti podrške porodicama i djeci u riziku ili žrtvama nasilja, a održivost postojećih usluga koje se pružaju od strane NVO su stalno pod znakom pitanja. UNICEF-ova Analiza iz 2018. godine je pokazala da crnogorskim centrima za socijalni rad nedostaje najmanje još 50 stručnih radnika koji bi trebalo da rade kao voditelji slučaja i staraju se da usluge podrške budu dostupne djeci i porodicama u riziku u njihovim zajednicama”, jedan je od zaključaka iz dokumenta.

Finansijska sredstva izdvojena za dokument

Za ovaj dokument izdvojeno je 2.460.000 eura.

Od toga, predviđeno je izdvajanje od 1.787.500 eura iz državnog budžeta mimo tekuće potrošnje, a da se 672.500 eura obezbijedi putem donacija.

Izvor: RTCG