Na inicijativu Gardašević sazvana je tematska sjednica koja je posvećena poteškoćama sa kojima se suočavaju onkološki pacijenti. Gardašević je saopštavala da su institucije zakazale, da ne vode dovoljno računa o njima, a donosioci odluka odgovarali su da je stanje unaprijeđeno u odnosu na ranije godine i da rade da bude još bolje.

“Jedna pacijentkinja ima udaljene metastaze. Od novembra čeka na invalidninu. Koliko god pisala, molila, ne dobija odgovor. A nadležni kažu da su ažurni”,rekla je ona i istakla da su ta socijalna davanja, inače, mala, ispod sto eura.

Iz Ministarstva rada su nakon toga tražili od Gardašević da im dostavi podatke kako bi provjerili o kakvom slučaju je riječ, te su najavili da će kroz izmjene zakona uvećati socijalna davanja.

Mi smo krivi

Potpredsjednik Vlade Srđan Pavićević kazao je da bolest može da pogodi bilo koga od njih koji sjede za stolom, te da treba sa više pijeteta da razgovaraju. Ako čovjek, kako je istakao, ne može da živi dostojanstveno, to je krivica društva. Rekao je da kada društvo ne prepoznaje obavezu da bude empatično i solidarno prema takvoj grupaciji ljudi, riječ je o društvu koje pokazuje svoj kulturološki nivo.

“Mi smo krivi ako im ne damo svi podršku i pomoć i u medicinskom i socijalnom smislu da što lakše žive”, rekao je Pavićević.

Stava je da je segment socijalne podrške neophodan, ali i da treba da se prate standardi razvijenog svijeta u liječenju.

Direktorica Instituta za onkologiju dr Sanja Lekić rekla je da ima novih procedura koje mogu da im daju podatke u kom smjeru treba da idu liječenja, te da neke nijesu o trošku države, a za neke su pokrenuli inicijativu.

Nema palijativne njege, niti znamo koliko je oboljelih

Poslanik Vladimir Dobričanin je kazao da Crna Gora ne da nije empatična i socijalno orijentisana, već je jedina zemlja koja nema palijativnu njegu za ove pacijente.

“Pacijenti su prepušteni sami sebi. Oni dolaze u Urgentni centar. Ništa nije urađeno po tom pitanju. Možemo da pričamo da je sve lijepo. Nije. Pacijenti ostaju i bez terapije izvjesno vrijeme. O problemima treba da pričamo. Ne znamo ni koliko imamo onkoloških pacijenata. Sajt Svjetske banke ima bolje zdravstvene elemente za Crnu Goru, nego sama Crna Gora”, rekao je Dobričanin.

Lekić je na Odboru kazala da problema itekako ima i da nijesu orijentisani da prikažu samo ono što je dobro.

“Važno je intersektorsko povezivanje. Najviše toga nedostaje”, istakla je ona.

Rekla je da je, između ostalog, napravljen model da se rjeđe dešava da nedostaju ljekovi za ove pacijente, te da prate stanje.

Lekić je kazala i da su pacijenti u Crnoj Gori decenijama u regionu bili prepoznati kao oni koji su imali najdostupnije ljekove, da su pratili trend inovacija.

” Možda smo posljednje dvije godine malo izgubili korak i to je prepoznalo Ministarstvo zdravlja. Napravili su da se liste ljekova ažuriraju češće, tri puta godišnje, jer način napretka u onkologiji to iziskuje. Mislim da smo dobri. Uvijek postoji mogućnost da budemo bolji”, rekla je Lekić.

Podsjetila je da su početkom 2021. godine organizovali onkološki konzilijum u Specijalnoj bolnici Bijelo Polje i ponovo aktivirali konzilijum u Herceg Novom, kako bi omogućili pacijentima da ostvare preglede bliže mjestu stanovanja. Objasnila je da se dio onkološke terapije može decentralizovati, te da završavaju projekat centralne primjene citostatika. Očekuje u narednoj godini da će se formirati onkološki dispanzeri na sjeveru i jugu, kako bi pacijenti mogli jednostavnije terapije da primaju u mjestu stanovanja. Lekić smatra da pacijentima nedostaje udruženje, poput onih u regionu, koji se zalažu za unapređenje njihovih prava.

Osnažuju ih da se vrate na posao

Direktorica Instituta za onkologiju govorila je i o neravnopravnom položaju koji pacijenti imaju u društvu, te je istakla da su sa psihološkom službom uspjeli da sruše tabu temu o malignoj bolesti kao neizlječivoj ili na kraju krajeva kao pacijentu sa dijagnozom koja je, u krajnjem, smrtna presuda.

“Naši pacijenti sve češće izlaze u javnost, ojačali smo njihov status u društvu. Planiramo da ih snažimo u dijelu kada se liječe i više od godinu, da nakon toga treba da se vrate normalnom funkcionisanju, poslu. Zalažemo se da rade oni koji mogu”, rekla je ona.

Na sjednici je Gardašević pitala potpredsjednika Vlade Pavićevića u kojoj fazi je realizacija programa transplantacije koštane srži, jer to interesuje jednu pacijentkinju.

Pavićević je kazao da je doktorka koji je nesporni autoritet hematološke onkologije Nada Basara bila konsultant angažovan u Kliničkom centru Crne Gore da razvije program, te da je delegirala stavove i principe evropskog standarda koji su trebali da budu ispoštovani. Prema informacijama koje ima, sve što je Basara predložila u domenu Kliničkog je urađeno do sada. Kazao je da u Kliničkom imamo šest subspecijalista hematologa, te da je plan da oni prate oko 15 pacijenata godišnje.

“U nekoj medijaciji koju sam imao uz put predložio sam da se razmisli o elastičnoj formi djelovanja doktora. Mali je broj pacijenata i smatra da treba da pomažu i kolegama koji rade sa cijelom populacijom u Crnoj Gori”, rekao je Pavićević.

Operacije u Pakistanu sporne

Ukazao je na problem što je transplantacioni program u državi potpuno stao. Smatra da treba da budemo dio evropskih sistema – francuskog, italijanskog, španskog ili hrvatskog, ali da je problem što nemamo dobrovoljno davanje organa. Pavićević je ispričao da kada je bio u Toskani, tamošnji stručnjaci su mu rekli da su tu u smislu pružanja obuke, nadzora, treninga, ali da oni ne mogu da daju njihove bubrege, srce… Podsjetio je na rijetke slučajeve doniranja organa u Crnoj Gori, te se prisjetio primjera od prije 15 godina kada su od preminule žene koja nije naša državljanka, uz pristanak rodbine uzeli organe…

“Tu treba da se pokaže veliki senzibilitet ministarstava zdravlja, prosvjete, svih ostalih koji imaju dodirnu tačku sa elementima humanistike. I crkva mora da pokaže savezništvo u ovom djelovanju. Katolička crkva u Španiji, Francuskoj, Italiji, Hrvatskoj jako je doprinijela tome. Imate običajnih rezona da to nije prihvatljivo. Bez donatorstva ne možemo nikud. Sve bismo da uradimo da neko drugi da srce… Ne može, gospodo, žao mi je. Da li ćete poći u Pakistan ili ne znam gdje i operisati se na način koji je krajnje dubioza velika, ja ne mogu da posavjetujem, da blagoslovim. Davljenik se za slamku hvata i to razumijem. To nije pravi put”, rekao je Pavićević.

Članovi Odbora su se na kraju saglasili da su izazovi sa kojima se suočavaju onkološki pacijenti brojni, ali su ocijenili da nema smisla da raspravljaju o tome kada su članovi Vlade zbog održavanja njihove sjednice morali da napuste Skupštinu. Saglasili su se da će u narednom periodu organizovati kontrolno saslušanje nadležnih, a sve kako bi poboljšali položaj ove katergorije oboljelih u društvu.

“Ljekari specijalisti ne pišu dobre izvještaje”, odbijaju se socijalna primanja

Tokom sjednice ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić i izvršna direktorica NVO ,,Diši“ Maja Gardašević konfrontirale su se oko pravilnika kojima se uređuju procesi dobijanja lične invalidnine i tuđe njege. Gardašević je negodovala što se odbijaju pacijenti koji imaju metastaze i što nije bila članica radne grupe za unapređenje propisa, a ministarka je odgovarala da se nije bavila time ko se prijavljivao, te da može da se žali ako smatra da je u upravnom postupku povrijeđeno neko pravo.

“Moja majka je odbijena za ličnu invalidninu, u četvrtom stadijumu bolesti, imala je metastaze. Kad smo podnijeli žalbu, drugostepena komisija je uvažila, a moja majka je u međuvremenu preminula”, rekla je Gardašević.

Iz Ministarstva je rečeno da komisija donosi odluke na osnovu izvještaja ljekara specijalista, te da se dešava da ,,medicinski izvještaju nijesu dobro napisani“.

U komisijama povećali su broj ljekara specijalista sa tri na pet, te su od marta do maja odradili 7.500 zahtjeva. Jedna komisija radi 250 predmeta tog dana kada ode na terenu određeni centar, kazala je ministarka.

Formirana je radna grupa za izmjene pravilnika o medicinskim indikacijama za dobijanje tuđe njege i lične invalidnine, te rada od polovine radnog vremena. Iz Ministarstva su pozvali sve da dostave prijedloge radnoj grupi.

Ministarka je najavila da će ukinuti pravilo po kom pacijenti moraju periodično da se javljaju sa izvještajima kako bi im se produžilo neko pravo, te da će odraditi digitalizaciju da sistem administrativno tehnički ne opterećuje nikoga. Radiće na formiranju jedinstvenog tijela vještačenja koje će zamijeniti postojeće komisije.

Urađen je i prvi zakon o psihološkoj djelatnosti i u skupštinskoj je proceduri. Intencija je da u narednom periodu otvore i jednu službu koja će se baviti psihološkom djelatnošću, te će napraviti šeme za pružanje pomoći onima koji se nalaze u raznim socijalnim i teškim zdravstvenim situacijama.

,,Šimun i Nišić razmišljali da izađu na protest, ali nijesu, da ne povrijede pacijente“

Gardašević iz NVO ,,Diši“ kritikovala je ministarku rada i socijalnog staranja Naidu Nišić što nije izašla iz zgrade Ministarstva kada je sa pacijentima organizovala protest. Ministarka Nišić je odgovorila da joj se spočitava da nema grama humanosti, ali da to nije tačno.

Kazala je da su ona i ministar zdravlja Vojislav Šimun bili raspoloženi da izađu na protest.

“Bili smo raspoloženi, razmišljali smo da li ćemo nekim svojim gestom povrijediti te ljude, da li je pravednije da izađemo. Svi imaju pravo na protest. Nemamo namjeru da sabotiramo”, rekla je ona.

Kazala je i da je indikovano da se sada prave protesti kada su dosta stvari pokrenuli da realizuju.

Gardašević je kasnije, kada je ministarka napustila sjednicu, komentarisala da samo želi da unaprijedi položaj pacijenata, da joj je to jedini cilj i da treba da sarađuju i da se međusobno razumiju.

Izvor: Pobjeda