Bio je mirno dijete, uzoran đak koji je želio da postigne što više u školi i na treningu. Odrastao je u radničkoj porodici gdje je vaspitanje bilo na prvom mjestu. Sestra ima posebno mjesto u njegovom životu.

“Uvijek sam pazio na nju da joj se nešto ne desi. Ona je bila neko ko je nemirnog istraživačkog duha. I dan danas je tako”, kazao je on.

Roditelji su njegov najveći uzor.

“Naučili su nas da se moramo žrtvovati, ali da ne izgubimo sebe. Takođe, naučili su nas da uvijek izrazimo stav i kažemo šta mislimo”, ističe poslanik.

Božović se od pete godine bavio sportom. Punih 14 godina posvetio je fudbalu.  Sport mu je pomogao da izgradi karakter.
“Kroz sport sam naučio da se kroz trud i rad, kao i pošten odnos prema radu može postići neki uspjeh”, istakao je on.

Da nije političar i ekonomista, bio bi profesor istorije.

“Puno volim istoriju i da čitam knjige u kojima se opisuju istorijski događaji. Ekonomiju sam upisao više zbog društva, a ulazak u politiku je splet okolnosti”, kaže on.

Iako nije planirao da se bavi politikom,  smatra da dobro pliva u tim vodama.

“Ljudi imaju predrasude o političarima zbog manjeg broja ljudi. U suštini, to je časna djelatnost za koju treba biti fleksibilniji. Ipak na crnogorskoj političkoj sceni fali više morala, odgovornosti i kulture dijaloga”, kaže Božović.

Kaže da je jako strpljiv, ali da ga iz takta izbacuje neodgovornost kod drugih ljudi.

“Kod ljudi najviše cijenim pouzdanost. Smatram da nam treba više stabilnosti i to je nešto što cijenim kod svojih prijatelja i trudim se da im isto uzvratim”, kazao je poslanik.