To je pokazalo da su Evropskoj uniji potrebni novo vođstvo, naročito dugo stabilan njemačko-francuski "zamajac razvitka" i je potrebno posebno jasnije viđenje budućnosti - ocjena je analitičara i medija u EU.

Vlada socijaldemokrata, zelenih i liberala u Njemačkoj više nema ugleda i snage ni u EU, ni u samoj toj zemlji i ključnu ulogu će imati demohrišćani - pobjednički na izborima za EP, koji će dati i novog kancelara, sve govori njihovog lidera Fridriha Merca, a možda i Markusa Zedera iz Bavarske.

Postavlja se pitanje da li će prevladati zamisli o političkom jačanju Uniije ili će jake desničarske, nacionalno-državno opredijeljene snage uspjeti da iznutra razgrade Uniju i više je pretvore u savez suverenih država.

Tome teže ne samo sad nadmocna francuska stranka "Nacionalno okupljanje", već i ojačana vlada italijanske premijerke Đorđe Meloni, nova vlada u Hagu, mađarski premijer Viktor Orban.

Pred Evropskom unijom su bitne odluke o daljoj "zelenoj tranziciji", uz troškove koje jako osporavaju ne samo krajnji desničari, odluke o digitalizaciji, jačanju privredne konkurentnosti, naročito kad SAD i Kina državnim parama jako pomažu svoje kompanije, o bolnoj borbi za slamanje nekontrolisane masovne imigracije, o strategijskoj autonomiji.

Skoro sve tvrde desničarske snage i političari su protiv proširenja Unije, naročito Ukrajinom.

Tu je odmah i ključno geopolitičko pitanje rata u Ukrajini i stav dobrog dijela tvrde desnice je da treba obustaviti slanje oružja, ako ne baš i finansijsku pomoć, i tražiti mirovno rješenje.

Ako bi u novembru na američkim predsjedničkim izborima pobijedio Donald Tramp koji govori da bi suzio veze s EU i odmah prekinuo rat u Ukrajini, ne samo sektori tvrde desnice, nego i većina u EU strahuje da bi se "Unija obrela prepuštena sama sebi i kad je u pitanju pomoć Ukrajini u novcu i oružju, i kad je riječ o tome da mora da organizuje sopstvenu bezbjednost", kako ukazuje u analizi španski dnevnik "Pais".

Činjenica da su demokratske i proevropske stranke osvojile najveći broj poslaničkih mjesta na izborima za EP je dijelom odagnala strahovanja da će krajnje i ekstremno desničarske stranke s povećanim brojem poslanika moći da bitnije utiču na odluke i politiku Unije.

Ali je ujedno jasno da su se odnos političkih snaga i pogledi građana u EU promenili u toj meri da će uspon tvrdih desničarskih stranaka imati - što se upravo vidno dogodilo u Francuskoj, a i u Nemačkoj, na buduće politike država-članica i na izbore koji slede u više zemalja evropske dvadesetsedmorice.

Tvrde desničarske stranke su već osvojile vlastu u bitnim članicama Unije - Italiji i Holandiji, ušle su u vlast i u skandinavskim zemljama.

I dok se u analizama još raspliće to s kojim ciljem je Makron odlučio da "stavi sve na kocku" i pokuša da spreči velike izglede krajnje desničarskog "Nacionalnog okupljanja" da se prvi put u francuskoj istoriji domogne vlasti, mnogi političari i mediji u EU smatraju da Uniji preti potres magnitude "Bregzita" - izlaska Velike Britanije iz članstva.

To, pored ostalih, navodi pariski dnevnik "Mond" koji kaže da je "Makronov pokeraški potez izazvao ledenu jezu u Briselu, iako je veliki paradoks da niko ne može sumnjati u strastveni angažman francuskog predsjednika za evropsku stvar".