Saopštenje prenosimo integralno u nastavku: 

Čitajući saopštenje Mitropolije crnogorsko primorske koje je napisao (ne)poznati autor, a odnosi se na moju dokazanu grešnost jer nisam spreman da ćutim, začudio sam se zašto isto nije potpisano, jer ako je istina u ovom saopštenju apsolutna i nesumnjajuća, valjda bi bila čast (ne)poznatom autoru da se potpiše imenom i prezimenom, i tako posvjedoči svoja uvjerenja.

Nikad nisam volio da polemišem s kolektivnim saopštenjima, jer me to u samom startu stavlja u dominantnu poziciju, pošto sve što sam uradio u životu, bilo loše ili dobro, potpisano je mojim imenom i prezimenom.

Tako da ću nastavak ove polemike voditi s (ne)poznatim autorom, a ne sa Mitropolijom, uz vjeru da će mi ipak odgovoriti svojim imenom i prezimenom.

Lako se skrivati iza crkve i Boga, ali ajde skrij se iza samog sebe, ako imaš iza čega. Zato bih volio da se (ne)poznati autor ovako eksrpesno oglasio nakon što je crnogorska vlada glasala za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici kojom su i naša Srpska pravoslavna crkva, a valjda i Mitropolija crnogorsko primorska, kao njen sastavni dio proglašene genocidnom.

Volio bih da sam pročitao ekspresno reagovanje (ne)poznatog autora kad su Milo Đukanović i Duško Marković koristili ne samo gnusne kvalifikacije, već i sve institucionalne mehanizme protiv SPC i njenih eparhija u Crnoj Gori, ili da je makar blagim prekorom reagovao kad je Zdravko Krivokapić odbio da na Saboru potpiše Temeljni ugovor.

Ali avaj, dosad imamo samo dvije ekspresne reakcije: opelo održano vladi Republike Srbije, i poziv (ne)poznatog autora da se javim SDT–u.

Naravno, ne treba očekivati reakciju ni na sve očiglednije pokušaje razbijanja kanonskog jedinstva SPC i formiranja pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koju su nažalost neki sveštenici (ne)svjesno promovisali.

E upravo mislim da je u tome korijen mog mogućeg nesporazuma sa (ne)poznatim autorom, jer se ja snažno i beskompromisno zalažem za kanonsko jedinstvo SPC, i oštro osuđujem svaki pokušaj najave stvaranja nekakve pravoslavne crkve o kojoj je nedavno govorio i kiparski arhiepiskop. I to svi znaju, kako vjernici, tako i sveštena lica u SPC.

Naravno, malo ko je spreman da o tome govori javno, ali moj put je sve vrijeme bio trnovit, i nemam problem da bos ponovo krenem stazom trnja u odbrani vjere i istine u koju sam zagledan.

(Ne)poznati autor saopštenja nikako da prihvati činjenicu da On nema problem sa mnom, nego sa SKAJ-em. I dok traži dokaze od mene, sve vrijeme zaboravlja da je te dokaze EUROPOL poslao SDT–u, i da se oni nalaze u ulici Slobode (sjedište SDT–a), da je na osnovu tih dokaza dosad uhapšeno 12 lica, da su neka u bjekstvu, da se neka spremaju za bjekstvo, a da se među tim licima nalaze i neka koja su imala intenzivne kontakte sa jednim brojem sveštenika Mitropolije.

Jedno od njih je i Stevan Simijanović, probisvijet, vagabundo, falsifikator, i osoba koju su podmetnuli časnom mitropolitu Amfilohiju kao sekretara u američkom predstavništvu misije OEBS – a u Ženevi.

Upravo je taj Simijanović izvršio presudni uticaj na čestitog i plemenitog mitropolita Amfilohija, kako bi na sastanku u manastiru Ostrog zaustavio ulazak lidera i funkcionera DF–a u 42 – u vladu. Sve ovo ne spori ni (ne)poznati autor, već potvrđuje da se mitropolit sreo sa Stevanom Simijanovićem, i čak podržava njegovu misiju da nas u razgovoru s mitropolitom izbaci iz vlade.

Ali Simijanovića na razgovor nije zvao mitropolit, već mu je preporučen, jer niko ne može vjerovati da je on samo banuo u Ostrog i sastavio vladu. A ovi koji su Simijanovića doveli kod mitropolita, neka nastave da budu ponosni na svoju ulogu u sastavljanju vlade. Za to odnedavno imaju i SKAJ potvrdu. Od nas je zahtijevano da predložimo i podržimo Zdravka Krivokapića za mandatara i Dritana Abazovića za potpredsjednika, i da se povučemo od daljeg učešća u vladi.

I to je od nas tražio pokojni mitropolit Amfilohije, pozivajući se na razgovor sa Simijanovićem, što smo i ispoštovali. I u čemu je problem? U tome što nekoliko mjeseci kasnije Stevan Simijanović biva uhapšen sa lažnim diplomatskim pasošem kao prevarant i volšebno napušta Crnu Goru iako se protiv njega vodio postupak.

A četiri godine kasnije EUROPOL nam dostavlja SKAJ prepisku u kojoj se po tvrdnjama visokog policijskog funkcionera Ilije Vasovića (uhapšen po objavljivanju prepiske) pravi dogovor o preuzimanju poslova šverca cigareta za interese Aleksandra Mrkića, Dake Davidovića i Stevana Simijanovića. I što sam ja kriv (ne)poznatom autoru? Zato što su glavni heroji SKAJ prepiske Daka Davidović nosilac svih mogućih ordenja i odlikovanja SPC, i Stevan Simijanović koga su čestitom mitropolitu podmetnuli kao viskog međunarodnog predstavnika. A sve po tvrdnjama Ilije Vasovića i Aleksandra Mrkića (koji je u bjekstvu ), da žele da preuzmu poslove šverca cigareta pozivajući se na Svetog Vasilija, krst i pravoslavlje. To što (ne)poznati autor u kolektivnom saopštenju želi da opere ruke i savjest od Dake Davidovića i kontakata koji su sveštenici imali sa njim, pozivajući mene da odem u SDT, ne samo da nije hrišćanski, nego nije ni ljudski, ali nemam namjeru da se miješam u njihove odnose.

Sa Dakom Davidovićem nemam nikakvu komunikaciju od jula 2020. godine, ali za razliku od mnogih koji sad bježe od njega, nikad nisam bježao od našeg poznanstva. Možda (ne)poznati autor voli da ide u SDT i policiju i informiše ih o svim svojim saznanjima, ali ga moram razočarati i saopštiti mu da neću ići u SDT da saopštavam svoja saznanja o tome ko je i kako doveo Stevana Simijanovića kod mitropolita Amfilohija. Ali sam spreman da sva svoja saznanja podijelim sa mitropolitom Joanikijem kad se vrati iz Rusije.

I ne prikupljam ja dokaze protiv jednog broja sveštenika MCP, kako to tvrdi (ne)poznati autor, već to rade tužilaštvo i EUROPOL.

Tako da (ne)poznati autor ne može mene kriviti ako se imena pojedinih sveštenika budu našla u SKAJ prepiskama osumnjičenih za šverc cigareta. Izgleda da je moja krivica bila u tome što prevaren od strane Simijanovića i švercerskog lobija nisam želio da ćutim. E da sam ćutao, vjerovatno bih bolje prošao u životu, ali nešto sam ubijeđen da kad odem Gospodu na istinu, moći ću da podignem glavu i kažem: „ja uradih ovoliko, sigurno je premalo za carstvo nebesko, ali više nisam ni znao ni umio.“

A da sam ipak nešto dobro uradio svjedoči veliki broj poruka podrške koje sam juče dobio od sveštenstva SPC, vjernika i svih objektivnih ljudi koji su pročitali subjektivno saopštenje (ne)poznatog autora koje obiluje političkim kvalifikacijama i neskrivenim animozitetom prema meni.

Ali moja misija je istina i suštinsko služenje Gospodu, tako da mu bratski opraštam i grlim ga u mislima, čak i za naručeni tekst prethodnicu na njemu bliskom, a neki tvrde njegovom portalu, koji su preuzele stranice koje se pozivaju na odbranu svetinja. A u kome bez ikakvog polemičkog duha bivam nazivan svakakvim nadimcima koje protiv mene ne bi koristili čak ni oni sa belvederskih guma, a koriste ih pojedinci iz, ili bliski Mitropoliji.

I na kraju, što se tiče okrnjenih oreola, ne znam zašto (ne)poznati autor smatra da sam mislio na njega ili bilo kog u crkvi, osim ako za života nije samog sebe proglasio za sveca, a da o tome ni Sabor ni narod ništa ne znaju. A što se tiče mog skromnog doprinosa u borbi za odbranu svetinja, znam samo jedno, ponovo ako budu napali na crkvu, biću u prvim redovima da je branim kao što sam to uradio u decembru 2019. godine. I neću tražiti nikakvo ordenje, ni fresku u hramu, a za neke sigurno znam, da će ako dođe do toga, opet morati da odnesu tetki lijek i nestanu u dimu cigareta.