Prema nezvaničnim saznanjima iz Uprave policije incident se dogodio sinoć oko 21 sat na Odjeljenju za forenzičko-sudsku psihijatriju, na kom su oba pritvorenika smještena odlukom sudova.

Navodno, Lješković je improvizovanim bodežom nekoliko puta ubo Vučinića u predijelu vrata, a potom ga više puta udario pesnicama. Istovremeno, i on je zadobio povrede, ali je odbio ljekarski pregled.

Sagovornik iz Uprave policije kazao je da Vučinić nije životno ugrožen, odnosno, da su mu improvizovanim bodežom nanijete površinske rane.

"O događaju je obaviješteno tužilaštvo koje će se naknadno izjasniti o kvalifikaciji djela", kazao je isti izvor.

Lješković je 4. juna uhapšen u Nikšiću, nakon četrdesetodnevnog bjekstva. Prethodno, 25. aprila pobjegao je sa Odjeljenja za forenzičko-sudsku psihijatriju u Dobroti.

Slobode je lišen u Nikšiću, u stanu bezbjednosno interesantnog lica Željka Jokovića, u Trebješkoj ulici.

Iz kotorskog Osnovnog državnog tužilaštva danima ne odgovaraju na pitanje Vijesti - da li će Lješkovića goniti za krivično djelo bjekstvo lica lišenog slobode. Nije poznato kako je Lješković ponovo smješten u SBP Dobrota, iz koje su nedavno poručili da tom Nikšićaninu nije mjesto u bolnici.

Nakon što je 25. aprila pobjegao sa psihijatrije, direktor te zdravstvene ustanove, dr Aleksandar Mačić kazao je Vijestima da su o bjekstvu i svim okolnostima bjekstva odmah obavijestili policiju, koja je izvršila i uviđaj, a nakon toga i poslali obavještenja sudovima pred kojima se vode postupci protiv tog pacijenta - zbog niza krivičnih djela.

Objasnio je i način na koji je Lješković treći put pobjegao sa Odjeljenja za forenzičku - sudsku psihijatriju.

“Podesnim alatom, malim savitljivim pilama za metal (ne znamo kako je došao do njih) je prerezao rešetke, sačekao da obezbjeđenje odvede grupu pacijenata u teretanu, zatim je savio rešetke i pobjegao. Naša bolnica nema ogradu niti spoljašnje obezbjeđenje. Radi se o spretnom kriminalcu, simulantu, kojem sigurno nije mjesto u bolnici. Uzroci bjekstva su neobučenost osoblja koje nije učilo škole da čuva kriminalce već da se bave medicinom. Srećom, većina pacijenata na sudskom odjeljenju su svjesni da imaju psihijatrijski problem i zadovoljni su što su tu. U najmanju ruku su jednako krivi hronični nedostatak osoblja, prebukiranost bolnice i potpuna građevinska i tehnička neadekvatnost prostora”, istakao je Mačić tada.