„Mislio sam da samo onaj SMUTNI RAKOVIĆ iz BG traži političku rentu od Litija?!” 

Aleksandar Raković, istoričar, koautor „srpskoga sveta”, blizak je Patrijaršiji Srbije, izričito Prvoslavu Periću, alijas patriajrhu Porfiriju. On se deklariše i kao jedna vrsta savjetnika Milanu Kneževiću i Andriji Mandiću. 

Brat Mićović „smutnog” Rakovića pominje juče usred polemike Kneževića i Joanikijeve eparhije. 

Prije nekoliko dana, aludirajući na eparhiju crnogorsko-primorsku — a u kontekstu izjave za medije poglavara Crkve Kipra o autokefaliji Crnogorske pravoslavne crkve nakon sastanka s Jakovom Milatovićem — Raković opet prozva „crkvene separatiste”, bliske aktuelnoj vlasti u Crnoj Gori:

„Iako smo mislili da su crkvene prilike u Crnoj Gori razriješene povoljno po srpski narod, vidimo, nažalost, da situacija nije do kraja prelomljena u našu korist“.

Na drugoj strani, Želidrag Nikčević, nastanjen u Republici Srbiji — službeno savjetnik šefa parlamenta Andrije Mandića — napada Radoša Ljušića, tamošnjeg istoričara: „Sad ovaj HOHŠTAPLER, evo, sagledava stvari sa goveđeg stanovišta. Imao sam nesreću da ga upoznam. Ukratko, kad taj počne da ‘razmišlja’, čuje se na kilometer”.

Kako smo objavili, Ljušić nedavno u autorskom tekstu na stranicama glavnog srpskog dnevnog lista „Politika” pita „zašto predśednik Skupštine Crne Gore, ljubitelj srpstva, ne PODNESE OSTAVKU poslije ovakvog sramnog čina u Njujorku?” 

„On je najbolji PRIMJER PRODAJE SVOGA NARODA za fotelju Njegoševu”, napisao je Ljušić za Mandića.

„Da li on ima obraza da ubuduće dolazi u Beograd?”