Ne zaboravite da se priključite našoj Viber zajednici u kojoj dijelimo informacije u realnom vremenu i direktno odgovaramo na vaša pitanja. Potražite nas na ovoj aplikaciji.

Turci i Crnogorci

Ne znam kako vi, ali sama riječ Turčin, bilo da je naglasak na prvom, ili drugom slogu, meni uvijek budi neprijatne ascijacije. Ne zato što mislim da su Turci sinonim za zlo, kako misli Marko Kovačević, nego upravo zato što su uspjeli da tu riječ toliko kontaminiraju stalnom i bespoštednom propagandom. Kada je izgovaram, nisam siguran da li njome vrijeđam nekoga i da li postoji neki alternativni etnonim kojim bi u crnogorkom jeziku trebalo nazvati etnicitet i naciju iz našega daljega komšiluka.

Turčin je u isto vrijeme etnonim za pripadnike turskog etnosa i nacije, ali i pežorativno ime ili kako bi rekli na engleskom jeziku “ethnic slur” za Bošnjake, Muslimane i generalno sve muslimane slovenskog porijekla. Otuda i ono “poturčio se” umjesto “primio islam”. Otuda i ono Mladićevo iz Bratunca “osvetili smo se Turcima…”.

Nije nam ni čudo. Od devetnaestog vijeka na ovamo kuratori guslarskih epova birali su Turke kao arhineprijatelja. U balkanskoj rekonkvisti, to je bio saundtrek za oslobodilačke ratove balkanskih ratova, koje je nerijetko, nažalost, pratio genocid prema muslimanskom stanovništvu.

Crna Gora treba da bude ponosna na svoje pobjede nad Osmanskim carstvom, u istorijskom kontekstu borbe za slobodu i nezavisnost. Ponosan sam na svoje pretke, koji su se od 1860-te spuštili sa brda u ravnicu i skućili na granici pred Spužem. I na kućnom pragu zaradili Obilića medalju, lentu cara Pavla, nekoliko medalja za hrabrost i georgijevskih krstova. Ponosam sam i što sam potomak Šunjevića Miloša Androva Krivokapića, koji je na tom Grahovcu, sa koga je Marko Kovačević bljuvao mržnju, odnio pobjedu i tu postao vojvoda. Ponosan sam i na to što sam potomak Joka Ivanovića koji je pod barjakom poginuo na Tarabošu.

Borba protiv okupatora i osvajača, mnogo puta jačega, je jedna stvar. Kidisanje na nejač je druga stvar. Za Njegoša su muslimani Emir Abdelkader i Imam Šamil hajduci kako kaže u pismu Skopljaku, a Francuzi i Rusi su osvajači. U istom tom devetnaestom vijeku.

Iživljavanje nad nenaoružanim civilima nije za ponos. Kada Marko govori i prijeti Turcima on na to misli. Na to su mu mislila ideološka sabraća koja su etnički čistila Podrinje u ovom i onom ratu.

Za njega je “Turčin” svako ko ne misli kao on. A sa onima koji ne misle isto, i koji ne bi da su dio toga bratstva, treba postupiti kao sa “Turcima”.

Kovačević, gradonačelnik Nikišića zahvaljujući Demokratama i Uri, voli pažnju i zna da će je uvijek izazvati svojim izlivima mržnje. Zna da će ostati nekažnjen. I kad juče ponižava himnu, i kad danas prijeti genocidom.

Mi, Turci i Crnogorci, trpimo i strijepimo da se Markove prijetnje ne ostvare. Prijete Markovi saborci Trampovom pobjedom. Kažu dolazi vrijeme da trčimo za avionima kao nesrećnici iz Kabula. Ko smo to “mi”. Pa valjda svi oni koji nisu ideološka sabraća genocidne ideologije.

Srbi nisu genocidan narod. Ali Marko Kovačević jeste genocidan. On i njegove gazde iz Beograda.

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a