Komentarišući najavljeno usvajanje izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu, Božović smatra da bi se takvim potezom od Crne Gore napravila Republika Srpska, a od Srbije novi sabirni centar sigurnih glasova Aleksandra Vučića. Podvlači da bi to vodilo izbijanju građanskih sukoba u Crnoj Gori. 

Osvrnuo se i na novu fašističu izjavu predsjednika Opštine Nikšić, ocijenivši da Kovačević, osim Crnogorcima i Bošnjacima, prijeti i neposlušnim Srbima koji se ne priklanjaju Mandićevoj partiji i Vučićevoj ideologiji.

Analitika: Folklor i retorika na Svesrpskom saboru neodoljivo podsjećaju na slične događaje iz devedesetih. Dobro pamtimo kakav je bio ishod takvih presabiranja. Jesu li poruke sa događaja, koji ovoga puta ima širi karakter budući da se organizuje uz direktnu podršku Rusije, povod za ozbiljnu regionalnu zabrinutost? 

BOŽOVIĆ: Kada su se posljednji put sabirali bilo je iza njih 150.000 mrtvih i ranjenih i četiri miliona odseljenih. Naravno da je Rusija zainteresovana za svako "svesrpsko sabiranje". Velikosrpski nacionalizam je ruski geostrateški interes na Balkanu. To je istorijska činjenica. 

Sve što ide na ruku Rusiji dok ratuje sa Evropom u Ukrajini je dovoljno da bi nas zabrinulo i da bi nam upalilo alarm. Vučić to zna i on želi da iskoristi tešku situaciju u Evropi da bi sebi podigao cijenu, odnosno želi da dobije od Zapada nešto za Srbiju.

Vučić kada je to "nešto" u pitanju igra zapravo na sve, na Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i na sjeverni dio Kosova. Očekivanja Vučića su velika kako bi Srbija u regionu ostala mirna. 

Zašto je Vučić u zabludi da će mu to poći za rukom? Jer polazi od pogrešne premise Dobrice Ćosića da je "Srbija u miru gubila ono što je stekla u ratu". Iako je ta teza opovrgnuta od njegovog najbližeg okruženja (Mihizov intervjuu sa Borom Krivokapićem), dovodi do pretpostavke da je onda rat jedino prirodno stanje u kojem Srbija ne gubi, te da se Vučić odlučio za ucjenu Evrope u njenoj najtežoj situaciji nakon Drugog svjetskog rata da trguje mirom na Zapadnom Balkanu. 

Jer niko ne može da Vučiću da nešto što mu ne pripada i svaka takva ideja upravo vodi ka sukobima i ratu u regionu. 

Vučić nije ništa naučio iz Ćosićevih zabluda što govori da nikada nije mogao da izađe iz začaranog kruga srpskog nacionalizma u kojem je od devedesetih do danas.

Analitika: Dok je Vučić pomiriteljskom retorikom pokušao da očvrsne narativ o Srbiji kao faktoru regionalne stabilnosti, Dodikove poruke bile su znatno ekstremnije. Jesu li ove razlike zapravo taktičke prirode? 

BOŽOVIĆ: Vučić i Dodik, baš kao nekada Milošević i Karadžić, igraju uloge dobrog i lošeg policajca pred Sjedinjenim Američkim Državama. Ali, važno je jednu stvar da znamo - oni su u svemu zajedno. 

Evropa shvata tu igru, ali je nemoćna da povuče oštrije poteze. Vrlo dobro varaju američku administraciju što dovodi u pitanje ugled SAD-a na Zapadnom Balkanu. Plus, igraju na prevrat na predstojećim američkim izborima jer sve karte stavljaju na Trampovu pobjedu, koja bi omogućila i Putinu u Ukrajini i Dodiku i Vučiću na Zapadnom Balkanu da promijene geostrateške prilike u korist Rusije i Kine u Evropi. To bi autokratama "srpskog sveta" dalo vjetar u leđa i potencijalno gurnulo region i Evropu u novi sukob.

Analitika: Kako tumačite sadržinu i ciljeve usvojene deklaracije? 

BOŽOVIĆ: Deklaraciju tumačim kao ozbiljnu dubinsku pripremu za dugoročnu fašizaciju Srbije i njenu dominaciju u regionu. Spoljnopolitički okrenuta Rusiji i Kini, Srbija se odrekla evropskog puta i zauvijek vratila prioritete na istok. Mi danas živimo hibridne devedesete. 

Vučić je samo digitalizovani Milošević sa većom moći u rukama. Apsolutna kontrola medija, kako u Srbiji tako i u djelovima regiona Zapadnog Balkana, ogromna količina prljavog novca od šverca i droge koji se pere kroz finansijski sistem Srbije, potpuno privatizovana država i bezbjednosni sektor, diplomatska mreža u funkciji jednog čovjeka i kontrola narativa u društvu koji pojačava sluđenost građanstva i strah i nepovjerenje od svega što dolazi sa strane, od Vučića pravi najveći politički problem u Evropi pored Putina. 

Deklaracija je novi srpski memorandum i najava novih nemira. 

Analitika: Može li se nakon posljednjih lokalnih izbora konstatovati da postoje makar minimalne naznake demokratizacije srpskog društva ili stanje u Srbiji ostaje nepromijenjeno? Da li je predsjednik Srbije uspio u namjeri da organizacijom sabora amortizuje politički poraz nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici i skrene fokus sa brojnih sumnjivih dešavanja i izbornih prevara? 

BOŽOVIĆ: Tu više nema racionalnog objašnjenja. Obrazložiću i zašto. Ako pitate javno mnjenje u Srbiji, Vučić je pobijedio na glasanju u Generalnoj Skupštini UN-a. 

Iako je nekolicini bilo jasno sa kim se zapravo takmičio i oko čega. Pored toga što je Vučić sebe prepoznao u toj rezoluciji, jer je upravo on bio dio političke pozadine genocida u Srebrenici, naslonio se na narativ "antihaškog lobija" u Srbiji - da se u Hagu sudilo isključivo Srbima. 

Zašto je iskoristio taj narativ i danas? Zato što je braneći sebe od odgovornosti za genocidnu politiku režima devedesetih gurnuo čitav narod u krivicu. Tako je Rezoluciju o genocidu u Srebrenici proglasio optužbom da je čitav srpski narod genocidan. Na toj temi dodatno zaoštrio i podijelio srpsko i crnogorsko društvo.

Slikajući sebe i srpsko društvo Ćosićevim bojama kosovskog mita gdje Srbi gube u ovozemaljskom životu ali zato osvajaju i pobjeđuju na nebu, Vučić je zamijenio u svijesti građana poraz sa pobjedom, tako da je svaki njegov poraz proglašavan za pobjedu.

On sada i svjesno ulazi u poraze proglašavajući ih pobjedama. I to mu prolazi u sluđenoj javnosti. Tako je i sa izborima. On je izgubio evidentno u nekim opštinama i gradovima, ali je poslije toga proglasio pobjedu i tamo formirao vlast. Neki ljudi se bune zbog toga ali većina vjeruje zvaničnim podacima režima. 

Takva psihoza će ostaviti strašne psihološke posljedice na građane i na demokratiju u srpskom društvu dugo nakon njegovog odlaska sa vlasti. Srbija se neće tako lako oporaviti od ovog sluđivanja.

Tako se ponašaju i svi ostali akteri u društvu privrženi režimu. Pogledajte selektora srpske reprezentacije u fudbalu koji svaki svoj poraz u rezultatu na kraju proglašava pobjedom jer je rezultat nebitan, bitno je da mi mislimo da smo pobijedili, a nepovoljan rezultat je samo produkt jedne nepravde koja nam se desila na terenu. Tako je sa glasanjem o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, sa životnim standardom građana, sa izborima u Srbiji itd. Tako je Milošević govorio da je pobijedio NATO. Ta Orvelovska psihoza životinjske farme traje četiri decenije, a Vučić je sprovodi mnogo brutalnije od Ćosića i Slobodana Miloševića.

Analitika: Svesrpskom saboru prisustvovala je i brojna delegacija iz Crne Gore na čelu s Andrijom Mandićem, nakon čega je stigla nova protestna nota iz BiH. Kako komentarišete Mandićeve poruke i otvoreno lamentiranje zbog toga što su na sabor pozvani samo kao gosti iz Crne Gore, priželjkujući direktnije crnogorsko učešće na sličnim skupovima? 

BOŽOVIĆ: Mandić i njegova fašistička partija, Nova srpska demokratija, time najavljuju borbu za usvajanje Vučićevog Zakona o dvojnom državljanstvu u Crnoj Gori koji će na kraju od Crne Gore napraviti Republiku Srpsku, a od Srbije napraviti još jedan sabirni centar Vučićevih sigurnih glasova samo ovog puta iz Crne Gore. 

Evo šta je ideja: Vučić hoće da tim zakonom omogući svom premijeru Vučeviću, inače velikom negatoru Crnogoraca, da glasa u Crnoj Gori baš kao što je omogućio Dodiku da glasa u Beogradu. To je prilika koju nudi "srpski svet". Velika migracija birača sa kojom Vučić opstaje na vlasti u Srbiji, samo sada treba da omogući i trajnu vlast njemu i Mandiću u Crnoj Gori. 

Mandić će steći pravo glasa u Srbiji i tako u krug. To je protivno svim demokratskim vrijednostima na zapadu i iskreno se nadam da će naši partneri u regionu i na zapadu shvatiti opasnost od pokušaja usvajanja ovakvog zakona! Ovaj zakon bi bio početak sigurnih građanskih sukoba u Crnoj Gori. Vučić i Mandić se igraju vatrom na Balkanu uz svesrdnu pomoć Putina i Rusije.

Analitika: Mislite li da će Vučić i njegovi sljedbenici uspjeti da nametnu usvajanje rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu i time dovedu u pitanje nastavak integracionog procesa? 

BOŽOVIĆ: Kada imate predsjednika i premijera kojima su iz straha od Vučića važniji njegovi lični politički prioriteti od države i građana koje predstavljaju onda je sve moguće. 

Vučićeva ideja je da se tom rezolucijom o Jasenovcu, za koju uzgred budi rečeno Vučić i SNS nisu glasali u srpskom parlamentu, Crna Gora zamjeri Hrvatskoj i dobije nepremostivu prepreku za članstvo u EU. To je Vučićeva i Mandićeva ideja koju podržavaju SPC i ruski ambasador u Crnoj Gori. Ne treba niko da bude naivan. 

U tadašnjoj nacističkoj NDH zajedno sa ustašama sarađivale su i jedinice četnika koje današnja vlast u Srbiji zajedno sa SPC abolira te odgovornosti i veliča u heroje. Dakle, sve je u službi velikosrpske politike i provokacije koja Crnoj Gori ne treba. 

Analitika: Crna Gora je blizu dobijanja pozitivnog IBAR-a. Ipak, ako sagledate sveukupno stanje u državi, neprincipijelno djelovanje i dugotrajuću političku krizu kako na državnom tako i na lokalnom nivou, čini li vam se da je Crna Gora pod rusko-srpskom agenturom danas bliže briselskom zagrljaju ili rusko-srpskom obruču? 

BOŽOVIĆ: Prva stvar, Crna Gora je u situaciji u kojoj Evropska unija radi više na njenoj integraciji od nje same. IBAR je politička odluka EU koja ide u prilog Crnoj Gori ali nije rezultat istinskog opredjeljenja Vlade Crne Gore da nastavi iskreno taj proces. 

Zašto to kažem? Imate izuzetno nizak nivo vladavine prava i pravosudni sistem koji je okupiran od strane avgustovske većine iz 2020, Crkvu Srbije koja je u povlašćenom položaju, krivična djela koja se ne procesuiraju samo zato što su počinioci u vlasti, ali I selektivnost u hapšenjima koje ima odlike osvete.

Zato imate na djelu pozive iz Srbije da se kriminalizuje bivša vlast na čelu sa predsjednikom Đukanovićem kako bi se navodno nastavila borba protiv organizovanog kriminala u Crnoj Gori. 

Pozadina je da se bivši režim dovede u vezu sa mafijom, a da se svi Crnogorci obilježe kao mafijaški narod koji je napravio nezavisnu državu i svoj identitet kako bi zaštitili šverc i procesuiranje pred zakonom. To je kriminalizacija crnogorskog identiteta. To je najava obračunavanja sa čitavim narodima! 

Imate jednom da pogađate ko je sve to smislio i ko stoji iza pritisaka koje srpska služba vrši na tužilaštvo u Crnoj Gori? Isti onaj koji je i ranije Albance i Bošnjake proglašavao ekstremistima. Naravno Vučić. Ako uradite analizu medija u Srbiji vidjećete da se u isti koš stavljaju predsjednik Đukanović i neki šefovi mafije. Zatim izjave Ane Brnabić i Ivice Dačića da od tog Zvicera i kavačkog klana prijeti opasnost po Vučića. 

U redu, svaki klan treba razbiti i privesti ga pravdi, slažem se, ali zar nije Belivuk bio dio istog tog klana, Kavačkog, koji je imao svu bezbjednosnu i institucionalnu podršku Vučićevog režima i Vučića lično u Srbiji godinama? Pa kako sada prijeti opasnost po Vučića i kako se sada ta opasnost dovodi u vezu sa bivšom vlašću u Crnoj Gori, a opet sa čitavim crnogorskim narodom i njegovom državom?

Biće prije da bi hapšenje Đukanovića bilo zgodno da se pod pričom Vučićeve ugrožene bezbjednosti omogući Mandiću da utjera strah u kosti Vladi Crne Gore i da ih u tom haosu i strahu natjera na usvajanje Zakona o dvojnom državljanstvu. 

Plus, sahranjivanje političkog nasljeđa Đukanovićeve ere, a to je moderna Crna Gora. Jer poslije niko neće obraćati više pažnju kada ne bude ni optužnica podignuta protiv Đukanovića, a dobar dio Vučićeve partije (SNS broji 700.000 članova) bude glasao na izborima u Crnoj Gori za koju godinu. 

To bi bio nezapamćeni politički progon čiji bi krajnji cilj bio fašističko negiranje crnogorske nacije i crnogorskog identiteta. Svakome bi se to u Crnoj Gori obilo o glavu jer bi takav Zakon o dvojnom državljanstvu izazvao i prve ozbiljne građanske sukobe u Crnoj Gori. 

Nadam se da kod građana neće proći ta Vučićeva i Mandićeva igra sa šibicama u zemlji koju ruska i srpska agentura zajedno sa SPC od 2020. godine dave u benzinu.

Analitika: Kako komentarišete posljednju izjavu predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića koja predstavlja direktnu prijetnju i najavu obračuna sa neistomišljenicima? 

BOŽOVIĆ: Dobro sam odslušao šta je rekao i kome. Naravno da je izjavom obuhvatio sve one "koji ne budu bili braća" i da će svi oni "proći" u budućnosti “kao Turci nekad". Klasična fašistička politika etničkog čišćenja.

Zna Kovačević vrlo dobro zašto je to rekao i kome je sve to rekao. Pored Bošnjaka i Crnogoraca, kojima se ovakve prijetnje upućuju od avgusta 2020. redovno, fašista Kovačević je ovdje mislio i na neposlušne Srbe. Ovo je važno! 

Mislio je na sve one Srbe iz Crne Gore koji ne budu htjeli da se priklone Mandićevoj fašističkoj partiji i Vučićevoj fašističkoj ideologiji. To je poruka i svima onima koji su i danas ostali vjerni pokojnom Amfilohiju Radoviću koji nije mogao da smisli Vučića. Ma šta ja mislio o Amfilohiju i ma koliko se ne slagao sa njim, ovo je bila i poruka njegovim pristalicama, ali i svim onim crnogorskim Srbima kojima je Crna Gora matična zemlja i koji ne priznaju za svog narodnog vođu Aleksandra Vučića i četničkog vojvodu Mandića, da će završiti kao Turci što su završili nekad. 

E tome su Perićevi popovi crkve Srbije dali gromoglasni aplauz. Ako samo pogledate pažljivo izjave koje Knežević daje u posljednje vrijeme u dogovoru sa beogradskom crkvom o nepočinstvima Amfilohija Radovića koji je "šurovao sa mafijom i švercerima" i koji je "sarađivao sa klanovima" iz SKAJ prepiski onda vam je jasno koliko Vučić i danas vodi borbu da sahrani svako sjećanje na autonomiju Amfilohija Radovića. Jer ponavljam, ma šta ja mislio o Amfilohiju, Vučić nije mogao sa njim kako je htio. 

Svako nasljeđe Mitropolije Amfilohijevog vremena je uništeno i zgaženo kao i svaka njena autonomija u odlučivanju. Jer to što je ostalo zapisano na nadgrobnoj pločiAmfilohija Radovića kao njegov politički testament je nešto sa čim se Beograd i Vučić nikada neće pomiriti. Zato je Kovačevićeva poruka bila upućena i Zdravku Krivokapiću i svima onima koji su ostali vjerni Radoviću i njegovoj crkvi.

Proći će još godina kada neki budu shvatili da je onaj helikopterski i oružani desant prilikom hirotonisanja Vučićevog i Perovićevog Joanikija bila agresija ne samo na Crnogorce i njihovu istoriju nego i na Srbe iz Crne Gore i njihovu crkvu.

Jednom sam davno zloslutio, Vučićeva politika će razoriti crnogorsko društvo i napraviti sukobe ne samo među narodima u Crnoj Gori nego i među braćom u svakoj crnogorskoj kući. Pazite se tog fašizma.