Onlajn upitnik na portalu “Vijesti” popunilo je 92 čitalaca, a njih 58 smatra da je u Crnoj Gori prisutno nasilje nad novinarkama.

Ocijenili su da su najprisutnije verbalno i psihičko, a slijede ih fizičko i seksualno nasilje.

Nasilju nad novinarkama je na neki način svjedočilo 28 čitalaca koji su popunili upitnik.

“Guranje, ignorisanje, nipodaštavanje, odbijanje da odgovore na pitanja… Na društvenim mrežama sam imala priliku da pročitam prijeteće i/ili uvredljive komentare na račun novinarki, na nekim protestima sam mogla da vidim kako ih policija loše tretira, a na drugim protestima kako im okupljeni dobacuju ili ih fizički guraju… Nasilje od strane građana, urednika, direktora. O mobingu da ne pričam. Najstresnija profesija novinarstvo. Moram napomenuti da kasirka jednog lanca za podaju kozmetike u Budvi ima veću platu nego novinar ili čak veću od urednika dnevnika… Novinarka koja je iznijela dijelom svoj stav, a ujedno napravila lapsus suočila se zbog toga sa strašnim uvredama, što svojih kolega, tako i dijela nevladinih organizacija, a koje su navodno profilisane da štite žene, na osnovu čega smo i ustanovili da je dio NVO samo profiterski, a ne da brane prava žena i da ih zaštite, nego rade baš suprotno, što je žalosno”, samo su neki od slučajeva koji su čitaoci ilustrovali, ostavljajući svoje podatke kako bi redakcija mogla kontaktirati.

Građani pamte pokušaj ubistva novinarke Olivere Lakić, prijetnje novinarkama “Vijesti” Jeleni Jovanović, napad na nekadašnju dopisnicu “Dana” u Nikšiću Lidiju Nikčević, neprijatnosti na terenu kojima su bile izložene novinarke Televizije “Vijesti” Danijela Lasica i Ljubica Milićević, ali i nekadašnja novinarka Radio-televizije Crne Gore Ivana Šebek.

“Prisustvovala sam sceni kada sveštenik otima foto aparat novinarki koja snima spor između crkve i mještanke u vezi sa poslovnim prostorom… Ružna scena - muškarac od dvadesetak godina pljuje i psuje novinarku koja intervjuiše građane u Podgorici, u strogom centru… Svakodnevno svjedočim mizoginim komentarima na društvenim mrežama, kojima su izložene novinarke”, zapazili su građani.

I nekoliko novinarki je odgovorilo na upitnik, ali su željele da sačuvaju svoj identitet:

“S obzirom da sam novinarka i sama sam doživljavala maltretiranje od svoje bivše urednice na psihičkoj osnovi - nepoštovanje mog vremena, zasnovanog na činjenici da ‘nisam udata i nemam djecu’. Znam da su brojne koleginice bile u sličnoj situaciji, a kao reporterki dešavale su mi se neprijatnosti na ulici sa prolaznicima, često samo zbog netrpeljivosti prema mediju za koji radim… Tu su i nelagodne poruke na društvenim mrežama od strane gledalaca, čak i fotografije… Osim toga znam slučajeve, gdje je koleginicama prijećeno…”, neki su od odgovora.

Pod policijskom zaštitom dvije novinarke
Dvije novinarke u Crnoj Gori su zbog ugrožene bezbjednosti pod stalnom policijskom zaštitom. Nijedan muškarac u novinarstvu nije u takvoj situaciji, kaže za “Vijesti” potpredsjednica Sindikata medija Marijana Camović Veličković.

Važan podatak je, naglašava ona, i činjenica da je tokom 2023. zabilježen prvi slučaj kolektivne prijetnje silovanjem, a koji se odnosio na pet novinarki.

“Takođe, iste godine imali smo i slučaj seksualnog uznemiravanja kada je jednu koleginicu, tokom snimanja emisije, gost neprimjereno dodirnuo”, ističe Camović Veličković.

Prema njenim riječima, u prethodne tri godine (2022, 2023. i 2024), Sindikat medija je u bazi napada na novinare/ke registrovao ukupno 53 slučaja napada.

“Uzimajući u obzir napade i prijetnje koje su pojedinačno upućene novinarkama u Crnoj Gori, ali i slučajeve kada su mete bile grupe među kojima su i žene, Sindikat je registrovao ukupno 31 slučaj. Detaljnija analiza pojedinačnih slučajeva pokazala je da su u Crnoj Gori, u odnosu na novinarke, najbrojniji verbalni i fizički napadi kojih je bilo 12, zatim prijetnje - 11 i na kraju govor mržnje koji je registrovan u jednom slučaju”, precizira Camović Veličković.
Tokom 2024. zabilježena su tri napada na novinarke i tri slučaja prijetnji.

“Nemamo podatak da se napadi na žene u novinarstvu tretiraju na neki drugačiji način, ali ni da se uopšte napadi na novinare/novinarke tretiraju drugačije u odnosu na krivična djela ili prekršaje u kojima su žrtve ostali građani i građanke. Jedino što je javnosti poznato je da je vrhovni državni tužilac Milorad Marković nedugo po stupanju na dužnost izdao obavezujuće uputstvo tužiocima za postupanje u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistva novinara i napada na imovinu medija”, navodi Camović Veličković.

Marković je početkom aprila dostavio svim državnim tužilaštvima obavezujuće uputstvo za postupanje u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistva novinara i napada na imovinu medija i naložio im da hitno intenziviraju rad u predmetima.

“A rukovodioci državnih tužilaštava da, u predmetima u kojima izviđaji/istrage neopravdano dugo traju, daju pisana obavezujuća uputstva postupajućim državnim tužiocima”, saopšteno je tada.

Marković je naložio rukovodiocima tužilaštava da, u predmetima u kojima je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja, zatraže od postupajućih državnih tužilaca detaljno izjašnjenje o razlozima zbog kojih je nastupila zastarjelost i o tome ga obavijeste.

U novinarstvu više žena, ali ne i na pozicijama odlučivanja
Camović Veličković ističe i da se redakcije standardno loše odnose prema zaposlenima oba pola kad se desi napad ili nešto slično.

“Žrtve najčešće budu prepuštene same sebi, a redakcijama služe samo kao statistika koja se ističe najčešće donatorima i ambasadama. Mnogi su primjeri, a to znam pouzdano jer je Sindikat pružao pravnu pomoć i pred sudovima i na drugi način pomagao jednom broju koleginica i kolega koje su bile žrtve napada različitih vrsta. Njima se mi nismo sami nametali već su nam se obraćali nakon što definitvno utvrde da im poslodavac neće da pomogne iako je napad direktna posljedica rada za tog poslodavca”, upozorila je potpredsjednica Sindikata medija.

Ističe i da su “generalno uslovi rada u medijima vrlo slični za muškarce kao i za žene, ali se ipak prepoznaju neke specifičnosti kod novinarki”.

“One svjedoče da, pošto politika zarada nije transparentna, često saznaju da su njihove zarade manje nego njihovim muškim kolegama, iako obavljaju isti posao. Usklađivanje porodičnih i poslovnih obaveza je izazov karakterističan samo za žene, kao i pitanja o braku i djeci prilikom zapošljavanja. Novinarke tvrde da imaju otežan pristup i prilikom zapošljavanja, ali i da im se često im dodjeljuju teži zadaci”, objašnjava Camović Veličković.

Takođe, napominje ona, glavne i odgovorne urednice najčešće nisu žene, ali ih ima veliki broj na nižim uredničkim pozicijama koje podrazumijevaju veliki rad i posvećenost.

“Inače, procjenjuje se da više od 60 odsto zaposlenih u medijima čine žene ali, primjera radi, nijedan od tri dnevna lista nema ženu za glavnu urednicu. Nijedna od tri vodeće pozicije u Radio-televiziji Crne Gore (generalni direktor, direktor televizije i radija) ne pripada ženama. Žena ima na direktorskim pozicijama u lokalnim javnim emiterima i u nekoliko televizija sa nacionalnom pokrivenošću”, precizirala je Camović Veličkoović.

Istraživanja Sindikata medija, napominje ona, pokazuju da novinarke kod sebe ne prepoznaju elemente izloženosti rodno zasnovanom nasilju, ali ga primjećuju kod drugih koleginica i kao generalnu pojavu.

“Ipak, kada se detaljnije postave pitanja i nabroje vidovi rodno zasnovanog nasilja one se najčešće prepoznaju u nekoj od kategorija, najčešće su to mizoginija i seksizam”, dodala je Camović Veličković.