Kaže da se sve to dešava uz poslovično ćutanje ili nezainteresovanost nadležnih ministara, naročito onog najpozvanijeg, prvog među njima, kome je deklarativno najvažniji evropski put, a prepoznatljiv hod utabanim stazama ,,srpskog sveta“.

POBJEDA: Ministarstvo vanjskih poslova je za posljednjih osam mjeseci dobilo četiri protestne note od susjednih država, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Što to govori o politici koju vodi parlamentarna većina, a što o premijeru koji se ,,kune“ u evropske integracije?

PEROVIĆ: Od ostvarivanja samostalnosti, maja 2006. godine, ono najbolje po čemu se Crna Gora izdvajala bila je spoljna politika. Po toj politici je naša zemlja prepoznavana kao najpozitivniji primjer u regionu, bez ijednog značajnijeg otvorenog problema sa svojim susjedima, dok su sve ostale države imale ili i dalje imaju nesporazume svaka sa svakom. Upravo dobrosusjedska politika, uz razvijanje najboljih odnosa sa najznačajnijim zemljama razvijenog Zapada, te zemljama bivšeg istočnog bloka, kao i konstruktivno i angažovano djelovanje na multilateralnom planu afirmisali su Crnu Goru i činili je pouzdanim i konstruktivnim partnerom.

Nažalost, nakon avgusta 2020, sve vlade su svojim činjenjem i nečinjenjem doprinosile urušavanju takvog imidža. Od tada, jedna susjedna zemlja - Srbija preuzela je apsolutni primat u odnosima Crne Gore sa svojim susjedima. Poboljšanje i unapređenje odnosa sa, po mnogo čemu bliskom, Srbijom, naime, samo po sebi je dobro i zaslužuje posebnu pažnju obje zemlje. Međutim, u posljednje četiri godine svjedočimo upravo nečemu drugom. Negativan uticaj politike zvaničnog Beograda, antizapadna politika, te nedobronamjeran odnos prema svim susjedima i neviđeni pritisak na sve tri crnogorske vlade, s jedne strane, te bespogovorno praćenje te politike, sa druge, crnogorske strane, doveli su do narušavanja odnosa Crne Gore sa ostalim susjedima.

Naročito sa onim susjedima koji su Crnoj Gori, zajedno sa Srbijom, najbliži - Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom. Ako je to cilj, onda nijesmo na dobrom putu. A jeste, bar onog najznačajnijeg dijela parlamentarne većine, okupljene oko bivšeg DF-a, koji čini sve da obesmisli crnogorsku nezavisnost i na dnevnoj bazi obesmišljava i urušava državni suverenitet Crne Gore.

Tako da izvršna vlast na čelu sa predsjednikom Vlade Milojkom Spajićem i MIP-om Filipom Ivanovićem, bez obzira na proklamovano evropejstvo, sve više liči na ,,zvanični servis“ koji vodi Crnu Goru u neostvarivi ,,srpski svet“, umjesto u Evropsku uniju, gdje većinska Crna Gora teži da bude.

POBJEDA: Mislite li da su odnosi sa ova dva naša susjeda, koje smo mukotrpno gradili u proteklim decenijama, od 2020. godine nepovratno narušeni? Da li je moguće imati dobrosusjedske odnose uz ovakvog predsjednika Skupštine?

PEROVIĆ: Kada je riječ o odnosima sa Hrvatskom, uvijek treba istaći da je ta zemlja, osim što je blizak susjed, istovremeno i pouzdan partner na našem evropskom putu sve ovo vrijeme od kada nijesmo u zajedničkoj jugoslovenskoj federaciji. Kao što je poznato, u svim međudržavnim odnosima uvijek postoje različita viđenja po određenim pitanjima u međusobnim odnosima ili u viđenju određenih pitanja na širem planu.

Karakteristika crnogorsko-hrvatskih odnosa je da su sva takva pitanja u dugom periodu usaglašavana, i(li) rješavana međusobnim dijalogom i strpljivim razgovorima. Svjedoci smo čestim ,,iskakanjima“ i neuobičajenim i neprimjerenim izjavama pojedinih ministara iz sve tri posljednje crnogorske vlade, a koji odstupaju od prethodne dobre prakse i ne vode ničemu dobrom, osim dopadljivosti beogradskom vlastodršcu, kome je neskriveni cilj da Crnu Goru posvađa sa svim susjedima i zaustavi iznenada ukazani i ubrzani put u Evropsku uniju.

Tako smo svjedoci učestalih nesporazuma sa bliskim državama - Hrvatskom i BiH. Neshvatljivo je npr. da se na nedavno održanom prijemu, povodom Hrvatskog nacionalnog dana, iz MIP-a tamo strogo upućuje samo referent za Hrvatsku (niži diplomatski rang), umjesto da se tamo nađe najznačajnija diplomatska garnitura iz Ministarstva.

Time se pokazuje pijetet i poštovanje bliskom susjedu. Dobra stvar, koja je za pohvalu, jeste što je na tom prijemu predsjednik Jakov Milatović održao prigodan govor, kakav i priliči odnosima dvije bliske susjedne zemlje. Nakon avgustovskog ,,oslobođenja“ Crne Gore od same sebe, periodično, ali u kontinuitetu se upućuju prijetnje i podižu tenzije prema manjinama, naročito prema bošnjačko/muslimanskoj, povremeno i albanskoj i hrvatskoj.

Upravo dobri međunacionalni odnosi su druga, ako ne i prva, dobra tekovina suverenističke vladavine. Nemjerljiv je doprinos svih manjina u gradnji jedino moguće građanske i multinacionalne Crne Gore. To smeta. Zna se kome. Narušavanje multietničkog sklada i dobrosusjedske politike su preduslovi pripajanja Crne Gore ,,srpskom svetu“ i istovremeno udaljavanje od evropskih vrijednosti, time i članstva u Evropsku uniju.

Iako se međudržavni odnosi ovakvim dešavanjima i njihovim pravdanjem od strane najviših državnih zvaničnika ubrzano narušavaju, oni nijesu, kako rekoste, ,,nepovratno narušeni“. Protestne note, koje su u posljednje vrijeme upućene Crnoj Gori iz Zagreba i Sarajeva, predstavljaju znak upozorenja i skretanja pažnje na negativnosti koje se dešavaju u Crnoj Gori. Obje zemlje stalno ukazuju na značaj dobrih odnosa sa Crnom Gorom kojima teže. Uz napomenu da je Hrvatska značajan promoter naše zemlje na evropskom putu, a Bosna i Hercegovina najsličnija, time i najbliža, po izloženosti velikodržavnim udarima i nasrtajima.

Zbog toga je za očekivati da naši zvaničnici pomirljivim tonom, kompromisno i uzdržano, uz argumentovan nastup i nesvađalački ton, brane svoje stavove. Upravo suprotno dobrom diplomatskom ophođenju, perjanice ,,srpskog sveta“, poput predsjednika opština Nikšić i Pljevlja, ali i ostalih protivnika crnogorske nezavisnosti i onih koji stalnim odlascima u Beograd zabavljaju taj publikum ismijavajući svoju državu, prednjače u uvredama, odnosno najdirektnijim prijetnjama prema svemu nesrpskom i pravoslavnom.

Naročito prema Bošnjacima i Crnogorcima. Ili još gore, pravdanje takvog ponašanja i skandaloznih nastupa od strane prvaka njihovih stranaka, visokih državnih zvaničnika. Uz poslovično ćutanje ili nezainteresovanost nadležnih ministara, naročito onog najpozvanijeg, prvog među njima, kome je deklarativno najvažniji evropski put, a prepoznatljiv hod utabanim stazama ,,srpskog sveta“.

POBJEDA: Na skandalozne izjave Marka Kovačevića, početkom sedmice, reagovala je i turska ambasada. Kažu da je negativna upotreba termina ,,Turci“, čak i kao istorijska referenca, ,,prilično žalosna“. Nadaju se da rasizam, islamofobija i ksenofobija, koji prijete cijelom evropskom kontinentu, neće naći utočište u Crnoj Gori. Poslije ovakvog govora mržnje u javnom prostoru, imamo li čemu da se nadamo?

PEROVIĆ: Sve učestaliji govor mržnje i poziv na nasilje, upotreba izraza poput pogrdnog nazivanja pripadnika bošnjačkog i hrvatskog naroda ,,Turci“, ,,balije“, ,,ustaše“ kao i ,,novocrnogorci“ ,,Sekulini Crnogorci“ i slično, krajnje su zabrinjavajući i upozoravajući. I vode direktnom nasilju i izazivanju sukoba. To je pravi put za zaustavljanja Crne Gore na putu za nagoviješteno punopravno članstvo u EU. Zbog toga je za očekivati od kompletne vlade, a naročito premijera i MIP-a da odmah i oštro reaguju na ovakve ispade i time pokažu da su ne samo na riječima, već i stvarno, naumili da vode Crnu Goru željenom cilju - što građani od njih očekuju.