„Oteli su nam autobuse, i sada ih nije sramota da tim autobusima dovoze državne delegacije u Berane i voze po Crnoj Gori“ – kazao je Radičević.

Radičević je kazao da nema nikavu dilemu da je autobus koji je juče bio u Beranama jedan od onih koje je on sa kolegama vozio na relaciji za Luksemburg, i da je sa njega skinuta samo oznaka Simon vojaž, a na zadnjoj strani i vratima ispisano First travel Montenegoro.

„Ovo je autobus marke bova medžik. Ima još jedan ovakav autovus i oba su 2012. godište, a treći je malo stariji, 2008. godište. Sa prva dva autobusa smo kada je gužva išli za Luksemburg jednom nedjeljno, a u vrijeme manjih gužvi sa jednim. To su sasvim sigurno trenutno među najboljim autobusima u Crnoj Gori. Ovaj autobus koji je juče bio u Beranama je jedan od njih, znam svaku šaru na njemu“ – kazao je ovaj vozač.

On dodaje da su ovaj kao i svi drugi najbolji autobusi uvezeni direktno iz sjedišta njihove firme u Luksemburgu, i da im se tada vrijednost mjerila stotinama hiljada eura.

„Sada vidite da je devet najboljih autobusa u paketu prodatu za 34 hiljade, što znači negdje po četiri hiljade eura. Simon vojaž je opljačkan, radnici su opljačkani, grad je opljačkan, i nikom ništa“ – kazao je Radičević.

Stečajni upravnik beranske autoprevozne firme "Simon vojaž", Lado Šekularac, osam najboljih autobusa i jedan kombi koji su bili parkirani u krugu autobuske stanice u ovom gradu, kao i još jedan autobus koji se nalazio u Novom Pazaru, prodavao je po početnoj cijeni od 34.076,2 eura.

To se može vidjeti iz njegovog izjašnjenja koje je uputio Privrednom sudu i stečajnom sudiji, koji su to od njega zatražili nakon pisanja medija.

Iz njegovog izjašnjenja može se vidjeti da su se na oglas javila dva kupca, doo Novo prevoz iz Bijelog Polja, koji je ponudio 40.101 euro, dok je drugi kupac, First travel Montenegro doo (BLT) ponudio svega hiljadu više, odnosno 41.103 eura.

Stečajni upravnik u tom izjašnjenju u koji je Portal RTCG imao uvid, objašnjava da je to bila cijena bez uračunatog PDV, što je na kraju za "boljeg" ponuđača, navodno, bilo ukupno 55.796,72 eura.

„Mene ne interesuje PDV. Ja sam stečajnom upravniku rekao da je trebalo da ponudi povjerioci i svaki od tih autobusa prodao bi u Beranama makar za po 40 hiljada eura, ili i više, kao što su ova dva. Na taj način bi makar ostali našem gradu, ne bi bili odvezeni, kako su odvezeni, pod čudnim okolnostima", rekao je predsjednik štrajkačkog odbora Simon vojaža.

Portal RTCG je pisao i o tome da se jedan od devet autobusa nekadašnjeg beranskog autorpevoznog preduzeća „Simon vojaž“ u aprilu ove godine prodavao na internet stranici kupujem, prodajem za čak 21,5 hiljada.

Prema riječima radnika, riječ je o autobusu "setra 319", namijenjenom za lokalni prevoz i prevoz učenika, u kojem, prema registraciji, ima 66 mjesta za sjedenje, i još 55 za stajanje, što je ukupno 111 mjesta.

Radičević je kazao da su bila i dva takva autobusa, i da su oni najmanje vrijednosti. 

"Znači samo ta dva autobusa, vrijede po ovoj cijeni po kojoj se ovaj prodaje, 43 hiljade eura, a devet je prodato za 34 hiljade. Đe je sada tužilaštvo i šta je sa našim krivičnim prijavama koje smo zbog toga predali Specijalnom državnom tužilaštvu" – kazao je Radičević.

Stečajni upravnik je ranije uredno odgovarao na pitanja našeg portala kada se radilo o licitacijama, sve do trenutka prodaje autobusa, od kada nije više ne odgovara ni na jedno pitanje koje smo uredno postavljali, dajući mu mogućnost da iznese svoje mišljenje.

Štrajk u beranskom autoprevoznom preduzeću „Simon vojaž“ počeo je u maju 2020. godine, a država do sada ničim nije pokazala interesovanje da se ovaj slučaj koji toliko traje i koji je kulminirao prodajom autobusa za koju povjeriocu smatraju da je morala biti namještena, riješi.

Od maja 2020. godine. Što znači preko četiri godine, zaključana je i autobuska stanica u ovom gradu, a na ulicama gdje autobusi ostavljaju ili prihvataju putnike, vlada vrlo često haotično saobraćajno stanje.

Najbolji vozači "Simon vojaža" prinuđeni su u međuvremenu, da bi preživjeli da rade za druge prevoznike, a oko trideset ih je otišlo u inostranstvo.