Istoričar Klasić smatra da je Rezolucijom koju je izglasao crnogorski Parlament zapravo poniženo puno Srba, bez obzira što su možda namjere bile drugačije.

„Zašto Rezolucija o genocidu u Jasenovcu? U Jasenovcu je ubijen najmanji broj Srba. Zašto ne rezolucija o genocidu u Nezavisnoj državi Hrvatskoj? Jer, po ovom, ispada da su samo Srbi koji su poubijani u Jasenovcu žrtve genocida. Da sam Srbin i da su moji preci ubijeni na Baniji, Lici, Kordunu, Slavoniji i Hercegovini u Bosni, a ne u Jasenovcu, bio bih doista jako, jako ljut. Moram reći da je u Jasenovcu ubijeno barem četiri puta manje Srba, nego ukupno u ostatku NDH. Upravo iz te neinteligente i neobrazovane formulacije je jasno da nije bio cilj nikakvo suočavanje s prošlošću, niti ukazivanje na neki propust iz prošlosti, nego je riječ o čisto političkoj odluci,“ kaže Klasić.

Istoričar Klasić je neko ko je o genocidu u NDH, ustašama kao zločincima, puno istraživao, pisao, javno govorio. Kaže da je to činio više nego sve četničke vojvode ili samoproglašene vojvode zajedno u zadnjih trideset godina.

„Dakle, ne moram objašnjavati što ja mislim o toj najvećoj sramoti u povijesti hrvatskog naroda. Datum proboja, 22. april, obilježava se svake godine u Jasenovcu. U Hrvatskoj postoji Spomen područje Jasenovac, na budžetu države. Svake godine predsjednik i premijer Hrvatske, bez obzira iz koje stranke dolazili, zajedno sa članovima srpske, jevrejske, romske zajednice i antifašistima, odaju počast žrtvama. To nije ništa novo. Neko bi u Crnoj Gori ili u Srbiji mogao steći utisak da u Hrvatskoj niko o tome ne govori, da se ništa o tome ne zna. Do 2000. godine o Jasenovcu je napisano oko hiljadu knjiga i naučnih članaka,“ podsjeća Klasić.

Dodaje da je svima jasno o čemu je riječ. Vidi se, kaže, iz samog termina kada je Rezolucija o Jasenovcu trebalo da bude proglašena, da je povezana sa Srebrenicom.

,,Svaki političar koji svoj ključni dio političkog angažmana svodi na prošlost, dakle, ko se bavi ispravljanjem, uljepšavanjem ili negiranjem prošlosti, kako god hoćete, to su oni političari koji nemaju što za ponuditi u budućnosti,” poručuje sagovornik 24 sata.

Klasić kaže da se u Hrvatskoj, pored toga što se svake godine obilježava 22. april, u školama uči o zločinima u Jasenovcu, te da je službeni stav jasan.

,,Imate, naravno, idiote, revizioniste, kao što ih ima u Njemačkoj, Finskoj, Danskoj ili bilo gdje. Ali, službeni stav je da se zna što je Jasenovac – logor u kojem su ustaše ubijale pripadnike drugih nacija. Da li se to zna kod Srba, da li se to zna iz školskih programa u Srbiji i Crnoj Gori o Srebrenici? To je razlika! Ako gospodin Andrija Mandić misli da je sve u crnogorskom dvorištu očišćeno, da on nema problema reći da su ljudi iz Crne Gore učestvovali u granatiranju i bombardovanju Dubrovnika, o ulozi Srpske pravoslavne crkve u skrivanju Arkana, o tome da su Bošnjaci deportirani iz Herceg Novog u Republiku Srpsku, ako on kaže – da, to je bio zločin i ljudi koji su sudjelovali u tome, Srbi iz Crne Gore, Crnogorci, bilo ko, su zločinci – onda bismo mogli reći pa ok, sad si sve očistio u vlastitom dvorištu i sad kreni čistiti tuđe,” poručuje Klasić.

Podsjeća da je dobro poznat stav onih koji su predložili Rezoluciju o Jasenovcu o dogđajima iz devedesetih u Crnoj Gori, odnosno, na području bivše Jugoslavije.

„Neki od zapovjednika logora Jasenovac, oni do kojih su mogle doći vlasti, uhapšeni su odmah nakon 1945. godine. Suđeno im je. I nije im samo pravosuđe sudilo. Sudili su im istoričari, sudili su im političari. Mi smo osudili NDH, ustaški režim, postojanje logora Jasenovac. A ako uzmete najpoznatije hrvatske, srpske, svjetske povjesničare, oni su manje više saglasni oko brojki. Tu nema nikakvih 700 000 ljudi. Danas znamo da je to izmišljena brojka, čak znamo i zašto je izmišljena. Nije mi jasno kako to ljudima ne može ući u glavu. Nije mi jasno zašto je bitno da je ubijeno više nego što je ubijeno. Zar je osamdeset hiljada, devedeset hiljada, stotinu hijada malo? Dakle, mi znamo da je nakon Drugog svjetskog rata, da bi Jugoslavija dobila veću ratnu odštetu, trebalo napumpati brojke ubijenih. I tada se pojavila, van svake pameti, brojka od 700 000 ljudi, za koju se brzo ispostavilo da nema nikakvog utemeljenja,” napominje Klasić.

Gost Televizije E smatra da rezolucije koje donese crnogorski Parlament nemaju težinu kao one donijete u UN, jer one ne mogu obavezivati nikoga, osim možda građane Crne Gore.

,,Povijest se ne piše rezolucijama. Povijest se piše istraživanjima, povijest se tumači, predaje u školama, o njoj se govori svakodnevno. Svaki put kad se politika miješa u tumačenje prošlosti to je obično instrumentalizacija i manipulacija”- zaključio je Klasić.

Izvor:Standard