On je na svom Fejsbuk profilu postavio pitanje „kad će ovo poglavlje 27. i da li su spremni „brendirani ekolozi“.

„Nešto su kao malo zbunjeni i pogubljeni. Čekam ih da im dam eksluzivu bez centa, kao i vazda kad su 'bucali' projekte moja braća ekolozi na moja pleća i pleća onih iz prvih redova. Čekam vas u Plav da mi donesete elaborat za one tri pitke rijeke u NP Prokletije i ko ga je potpisao, a neko do vas jeste garant, zvijezde grantova“, napisao je Marković, između ostalog, na svom Fejsbuku.

Ovaj poznati građanski aktivista još prošle godine je za Portal RTCG rekao da javno traži od privatnih vlasnika MhE i državnih institucija da pokažu elaborat o zaštiti životne sredine koji je trebalo da postoji kada su građene dvije male hidroelektrane u srcu Nacionalnog parka "Prokletije“ u Plavu.

On je tada kazao da je veoma zainteresovan da vidi ko je potpisao ovaj eleborat.

"Zanima me ko je bio taj ko je stavio potpis na taj dokument i svjesno počinio krivično djelo. Ko je potpisao eleborat da se u srcu Nacionalnog parka Prokletije baci atomska bomba. To su razmjere štete koja je ovdje napravljena izgradnjom te dvije male hidroelektrane“, rekao je Marković.

On je i nakon toga više puta ponovio da je spreman da sva svoja saznanja podijeli sa tužilaštvom, a istovremeno je pozvao Specijalnog državnog tužioca da i on zatraži elaborat o zaštiti životne sredine i stavljanju tri rijeke pitke vode u srcu nacionalnog parka u cijevi. Marković smatra da poglavlje 27 u pregovorima sa EU, koje se tiče zaštite životne sredine, bez odgovora na ovo pitanje možda neće moći biti zatvoreno.

Građanski aktivisti iz Plava ranije su saopštili da izgradnja malih hidroelektrana u srcu Nacionalnog parka Prokletije 2016. godine predstavlja organizovani kriminal, na koji već osam godina niko nije reagovao i pokušava da se prepusti zaboravu.

Marković podsjeća da od kada su borci za rijeke ovaj problem javno iznijeli, nijedna lokalna ni državna institucija nije reagovala. A 2016. godine firmi „Kronor“ iz Podgorice neko je dao koncesije za gradnju MHE na tri rijeke koje izviru u u NP Prokletije.

To su rijeke Hridska i Babinopoljska iz kojih je voda dovedena do jedne hidrocentrale, kao i treća rijeka, Treskavička, na čijim vodama je izgrađena druga hidrocentrala. Vodozahvati su u strogoj zoni Nacionalnog parka Prokletije, a zatim su te rijeke cijevima u dužini od više kilometara dovedene do mašinskih postrojenja, odnosno malih hidrocentrala, koje se nalaze u takozvanoj zoni zaštite nacionalnog parka.

Nacionalni park Prokletije proglašen je 2009. godine, a tadašnje vlasti, od lokalnih do državnih, u sprezi sa tajkunima, dozvolile su gradnju malih elektrana u srcu ovog parka 2016. godine. Prema nešto ranijim podacima iz centralnog registra, vlasnik firme „Kronor“, koja je tada dobila koncesije za izgradnju malih hidroelektrana u NP Prokletije, je kompanija „Kroling“. Vlasnik te kompanije bio je Željko Mišković, dok su po deset procenata imali „Normal kompani“ i „Mont hidro“. Vlasnik „Normala“ je bio Željko Burić, a „Mont Hidra“ Predrag Bajović, šura nekadašnjeg premijera Igora Lukšića.

Njihov prihod veći je od budžeta Opštine Plav, ili makar neto zarada svih zaposlenih u lokalnoj upravi.

“Samo tražimo da nam Kronor ili lokalne i nadležne državne institucije pokažu elaborat o zaštiti životne sredine koji je morao da postoji prije početka izgradnje malih hidrolektrana u Nacionalnom parku Prokletije, i ako postoji, čiji je potpis na njemu”, kažu plavski ekolozi.

Građanski aktivista Rašit Marković je nedavno za Portal RTCG kazao da je gradnja malih hdroelktrana u srcu NP Prokletije ekocid bez presedana na Balkanu i dodao da će to kad-tad doći na dnevni red, jer “ekocid ne zastarijeva, kao ni ratni zločin”. U međuvremenu su, kako podsjeća Marković, mnogi od ekoloških boraca iz tog vremena angažovanjem kroz nevladin sektor postali “lovci na grantove”.

Marković koristi svaku priliku da pomene slučaj tri rijeke pitke vode u srcu NP Prokletije koje su završile u cijevima za male hidroelektrane, a do danas se javno ne zna ko je potpisao elaborate o zaštiti životne sredine, bez kojih nisu mogle biti građene.