Bojim se da Crna Gora klizi prema potpunoj dominaciji proruskog, velikosrpskog političkog elementa, da Milatović i Spajić postaju puke groteskne figure bez moći, koje služe samo zato da bi legitimirale velikosrpsku i prorusku diktaturu nad Crnom Gorom. Opasna faza tek slijedi, na primjer rekonstrukcijom Vlade ili usvajanjem zakona o državljanstvu, čije bi štete mogle biti nepopravljive - kaže Đenero

Ne vjerujem da će Hrvatska formalno blokirati pristupne pregovore Crne Gore, jer bi to bilo izigravanje preuzete obaveze da zbog bilateralnih pitanja Hrvatska neće blokirati pristupanje susjednih država Evropskoj uniji. Međutim, stvoreni su uslovi nepovjerenja i Hrvatska će upozoriti svoje partnere unutar EU na stanje u unutrašnjim odnosima Crne Gore. Rezolucija o Jasenovcu služi, između ostalog, tome da Mandić pokaže svojim rivalima, ali i saveznicima, u crnogorskoj političkoj areni, ko je stvarni nosilac moći u toj državi – kaže u intervjuu Pobjedi hrvatski analitičar Davor Đenero.

Ističe da će ono što slijedi definitivno Crnoj Gori zatvoriti šanse za napredak u pristupnom procesu, a rezolucija je tek deklaracija o stvarnim odnosima moći u državi.

POBJEDA: Ima li pozitivni IBAR ikakve važnosti kada usvajamo Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu i podilazimo ,,srpskom svetu“. Kako će reagovati Hrvatska?

ĐENERO: Bojim se da nema stvarne vrijednosti, i to ne zato što bih se bojao reakcije Hrvatske, nego zbog toga što je poruka koju su Andrija Mandić i njegovi istomišljenici poslali usvajanjem Rezolucije o Jasenovcu, usvojenoj na Vidovdan uz parlamentarno nasilje nad procedurom. Taj Vidovdan čitam u kontekstu atentata u Sarajevu i uloge Crne ruke i Apisa u onovremenoj politici Srbije. Mandić po svemu sudeći, sebe, starog urotnika protiv demokratskog poretka, sudionika u ruskoj konspiraciji protiv Crne Gore 2016, kad su pokušali spriječiti pristupanje Crne Gore NATO savezu, vjerovatno vidi kao „Apisa naših dana“, a kao što je Apisu smetala ideja Franje Ferdinanda o austroslavizmu, i Mandiću smeta ono što on smatra licemjerjem Evropske unije i ideja ravnopravne saradnje suverenih država. Mandić ne vidi Crnu Goru u porodici ravnopravnih evropskih naroda, nego je vidi kao pokrajinu onoga što sad nazivaju ,,srpskim svetom“.

Smeta mu mogućnost da se Crna Gora izvuče iz blokade pristupnog procesa, u koji je zapala nakon 30. avgusta 2020. i po svemu sudeći sablažnjava se nad idejom da bi Crna Gora ponovno mogla postati liderom u pristupnom procesu. Zato je važno kontaminirati odnose sa zemljama članicama, poslati poruku da Crna Gora nije na rubu tog „svesrpskog“ prostora, i da je njegova osobna uloga barem jednako važna kao uloga Milorada Dodika, u tom svijetu vazala Aleksandra Vučića.

POBJEDA: Da li može doći do blokiranja pregovora od strane Hrvatske i kako će EU reagovati?

ĐENERO: Ne vjerujem da će Hrvatska formalno blokirati pristupne pregovore Crne Gore, jer bi to bilo izigravanje preuzete obaveze da zbog bilateralnih pitanja Hrvatska neće blokirati pristupanje susjednih država Evropskoj uniji. Međutim, stvoreni su uslovi nepovjerenja i Hrvatska će upozoriti svoje partnere unutar EU na stanje u unutrašnjim odnosima Crne Gore.

Ova rezolucija služi, između ostalog, tome da Mandić pokaže svojim rivalima, ali i saveznicima, u crnogorskoj političkoj areni, ko je stvarni nosilac moći u toj državi. Ovo je vjerovatno poniženje koje treba biti uvod u rekonstrukciju Vlade koju će nametnuti Milojku Spajiću, a već sad mu je pokazao ko je zapravo nosilac vlasti u Crnoj Gori. Ono što slijedi je to što će definitivno Crnoj Gori zatvoriti šanse za napredak u pristupnom procesu, rezolucija je tek deklaracija o stvarnim odnosima moći u državi.

POBJEDA: Može li doći do trajnog narušavanja odnosa sa Hrvatskom?

ĐENERO: Te odnose već je ozbiljno narušio ministar Krapović, a počeo ih je narušavati još bivši premijer Zdravko Krivokapić. Nakon smjene ministara Raška Konjevića i Ranka Krivokapića, nekakvog iskrenog i prijateljskog dijaloga uglavnom i nije bilo, a Mandić je sada zalupio vrata. Istovremeno pokazao je kako je premijer Milojko Spajić nedostojan povjerenja i nekredibilan političar.

Bojim se da je izglasavanje vidovdanske rezolucije samo uvod u rekonstrukciju Vlade i pokazivanje stvarnih odnosa snaga u crnogorskoj politici, a odnosi sa Hrvatskom pritom su aposteriornog značenja. Bojim se da Crna Gora klizi prema potpunoj dominaciji proruskog, velikosrpskog političkog elementa, da Milatović i Spajić postaju puke groteskne figure bez moći, koje služe samo zato da bi legitimirale velikosrpsku i prorusku diktaturu nad Crnom Gorom. Opasna faza tek slijedi, na primjer rekonstrukcijom Vlade ili usvajanjem zakona o državljanstvu, čije bi štete mogle biti nepopravljive.

POBJEDA: Odnosi sa Hrvatskom su specifični i zbog Prevlake. Jutranji list piše da ,,Hrvatska, sada kao EU pregovarač sa Crnom Gorom treba izaći iz režima o Prevlaci i riješiti svoju južnu granicu, a onda dolazi na red i jedrenjak 'Jadran'“?

ĐENERO: Pitanje Prevlake već je na neki način otvoreno u vrijeme administracije Zdravka Krivokapića. Naime, iako je pitanje kopnene granice posve jasno riješeno, a kad je riječ o morskoj granici, postignut je izvanredan privremeni režim na moru 2002. godine, kojeg je oblikovao veliki pokojni profesor međunarodnog prava Budislav Vukas, nekada potpredsjednik Međunarodnog suda za pravo mora.

Iako je formalno istekao, taj sporazum funkcionše do danas, objema stranama osigurava ostvarivanje svih njihovih interesa, a nije se dogodio niti jedan incident u svih dvadeset i dvije godine. Dakle, za proevropske vlade u Podgorici i Zagrebu bilo je samo tehničko pitanje hoće li se jednog dana taj režim pretočiti u konačni bilateralni sporazum ili će pitanje biti izneseno pred Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu, da taj sud presudi o definitivnom razgraničenju.

Međutim, nakon smjene proevropske DPS-ove administracije, već je u vrijeme Krivokapićeve vlade počelo spominjanje tvrdnje kako ni granica na kopnu nije konačno utvrđena. Na taj je način ta administracija najavila kako bi mogla odustati od principa koje je definisala Badinterova komisija, naime da su granice republika bivše Jugoslavije automatski i granice novih država. Ako se nastavi politika koju je počeo zagovarati Zdravko Krivokapić sa svojim timom, Crna Gora bi mogla opasno doći u probleme s međunarodnim pravom.

Za Hrvatsku je i u kontekstu članstva u NATO savezu, i u Evropskoj uniji, i u šengenskom režimu, ovo pitanje privremenim režimom riješeno, a Crna Gora bi ozbiljno riskirala ako bi pokušala dovoditi u pitanje poziciju koja više nije samo pozicija susjedne države nego, prema načelu solidarnosti članica Unije, i pozicija cijele Evropske unije.