Događaj se održava u organizaciji zastupnika albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine, a pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, odnosno predsjednika Gordana Jandrokovića.

On se obratio posljednji i istaknuo je važnost sjećanja na počinjene zločine. Komemoraciju je iskoristio i da još jednom napadne crnogorske zvaničnike zbog nedavnog prijedloga rezolucije o genocidu u Jasenovcu.

"Priznanje strašnih zločina čekamo već tri decenije , umjesto toga gledamo kako ga drugi pokušavaju relativizirati zločine, bilo da donose lažne rezolucije ili umanjuju ono što se dogodilo", kazao je.

Jedan od najupečatljivijih govora bio je onaj Esnefe Smajlović Muhić, Srebreničanke, koja je preživjela genocid. Ispričala je da joj je rat prekinuo snove, ali ono najteže - odnio joj je oca.

"Pored gladi, desilo se i suočavanje sa smrću mojih najbližih. Nizala se smrt jedna za drugom. Moj suprug teško je ranjen u januaru 1993. godine, u to vrijeme je imao 24 godine. Ranjen je moj brat Emir koji nije imao punih 18 godina. Nikada ne mogu zaboraviti naš zadnji susret u ratnoj bolnici u Srebrenici, ležao je na krevetu u krvavim zavojima. Kad smo se poselamili, potekle su suze iz krajička njegovog oka. Nemoguće je zaboraviti miris krvi u ratnoj bolnici u Srebrenici. Posljednji stisak ruke i očev zagrljaj još uvijek pamtim, tad sam ga zadnji put vidjela", kazala je ona.

Zamjenik gradonačelnika Zagreba Luka Korlaet je svoj govor počeo time kakava je Srebrenica bila prije rata, koliko je imala uspješnih projekata i koliko je značajna bila kroz istoriju.

U konačnici, emotivna izvođenja "Srebreničkog inferna", ali i pjesme "Što te nema" izazvali su suze u sali.