Ove sedmice bi, ako je vjerovati Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, moglo doći do „rekonstrukcije vlade“ odnosno do postavljanja predstavnika njihovih stranaka – Nove srpske demokratije (NSD) i Demokratske narodne partije (DNP) položaje u vladi Milojka Spajića.
Iz ovih dviju stranaka rastrčali su se proteklih desetak dana po medijima izjavama čiji se broj ne da prebrojati, a koje se svode na sljedeće tvrdnje: Rekonstrukcija vlade je dogovorena koalicionim sporazumom i to „samo“ treba sprovesti u djelo; Vlada će time „dobiti dodatnu stabilnost“ (Mandić Politici, Dejan Đurović Danu) i „dodatni kvalitet“ (Jovan Vučurović RTCG-u). Pored toga „nema potrebe za odugovlačenjem“ (Đurović Danu).
Prema tvrdnjama političara nekadašnje koalicije Za budućnost Crne Gore NSD-u „sljeduju“ položaji ministara prosvjete i turizma, a DNP-u jednog potpredsjednika Vlade i ministara saobraćaja.
Andrija Mandić je prošle sedmice u izjavi Televiziji Crne Gore priznao da je sada sve u rukama premijera: „Treba da se dogovorimo kada će ta tačka doći na dnevni red. Vjerujem da će biti brzo, a ja bih volio da to bude u toku naredne nedjelje. Optimalno, to je 19 i 20. jul“, kazao je Mandić.
Predsjednik Vlade, međutim, izbjegava izjašnjavanje o ovome kao i na mnoge druge „teške teme“ tako da je za sada sve što je u opticaju buka koju na ovu temu stvaraju NSD i DNP.
Rekonstrukcija Vlade je koalicionim sporazumom dogovorena za kraj ove godine, ali Mandić i Knežević prirodno žele da se, ako je moguće, to dogodi i prije. Ključno pitanje je da li će oni rušiti Spajićevu Vladu ako njihove stranke ne uđu u nju, ili pak samo vrše pritisak na njega bez spremnosti da povuku taj potez. To znaju njih dvojica. Ono što zna šira javnost je da ovo nije prvi put da Mandić i Knežević na ovu temu galame. Još proljetos, prije nego što je EK dala Crnoj Gori pozitivan Privremeni izvještaj o ocjeni mjerila (IBAR), ova koalicija se na gotovo identičan način kao i sada rastrčala po medijima da izjavama pritisne predsjednika Vlade na ono što je Knežević opisao u intervjuu televiziji A+ kao „rekonstrukciju još prije juna“ jer je „kriza vlasti više nego očigledna“. Međutim, kada se ispostavilo da je unutar vladajuće koalicije prevladao stav da ne treba prije stava EK skretati pažnju i trošiti snage na promjene u Spajićevom kabinetu pritisak je naglo prestao. Nakon stava EK, nastavili su tamo gdje su stali krajem aprila.
NSD i DNP se suočavaju s poznatom situacijom u kojoj se godinama nalazio Vojislav Šešelj: na izborima vazda u vrhu po broju glasova, ali teško do izvršne vlasti. Zato Jovan Vučurović govori o tome da bi rekonstrukcija bila „pravda“ i „najzad ispunjenje volje građana s izbora“.
Ako pak Spajić nastavi da se „pravi Englez“ pitanje je dokle će to biti moguće. Mandić i Knežević čak ne moraju srušiti njegovu Vladu svjesni da bi time izazvali vanredne izbore. Ako procijene da im to ne odgovara oni mogu odlučiti da se ponašaju onako kako se ponašao Ranko Krivokapić od 2014. do 2016. prema Vladi Mila Đukanovića: Mogu je formalno podržavati, a ne glasati za bitne vladine prijedloge i time dalje krnjiti moć premijera.
Pitanje je zato ko će u igri živaca izdržati duže: Milojko Spajić da ignoriše pritiske, ili Andrija Mandić i Milan Knežević da s pritisaka izjavama pređu na konkretne poteze.
Ako Spajić popusti dobiće još glomazniji kabinet, još manje efikasnu vladu i još teže upravljanje, a Mandić i Knežević u ostvarenju svojih političkih ciljeva još nekoliko bitnih poluga moći.
Piše: Srđan Kusovac
Komentari