Poručuje da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić preko svojih vazala u Crnoj Gori ostvaruje cilj koji je najavio prije 10 godina – obnavljanje zajedničke države.

Analitika: Kako gledate na targetiranje novinara u Crnoj Gori od strane tužilaštva samo zato što su bili u kontaktu sa bivšim specijalnim tužiocem Milivoje Katnićem?

Šundić-Mihovilović: Ako znamo ko je okupirao Crnu Goru - a Crna Gora, nažalost, jeste pod okupacijom Srbije - takve vrste isljeđivanja, degradiranja, maltretiranja, unižavanja, targetiranja, denunciranja, praćenja, krivotvorenja, izvrtanja istine, podvala... su očekivana posljedica. I sve je to dio paketa "srpskog sveta". 

Aleksandar Vučić je 2006. na jednoj crnogorskoj televiziji sve lijepo predočio kada je izjavio: "Radićemo na tome da za 10 ili 20 godina opet ostvarimo zajedničku državu".
Analitika: Izgleda li Vam da je blizu tog cilja?

Šundić-Mihovilović: Crnogorci su olako predali svoj suverenitet i nezavisnost u ruke srpsko-ruskih vazala „podrepaša“. Za sitne pare pali su na slatke riječi i obećanja, jalovu mitomaniju, borbu protiv korupcije zarad veće korupcije, borbu protiv kriminala zarad joše većeg kriminala. Samodestrukcija iz inata, rekla bih. 

Ekipi koja danas vodi Crnu Goru, a čije su jezgro Marko Kovačević, Dario Vraneš, Andrija Mandić, Milan Knežević i njima slični, u Srbiji se smiju. 

Prošle godine su se, kada je Knežević viđen za govornicom na kontramitingu u maju u Beogradu, pitali ko je ovaj Vučićev pacijent što urla sa bine? Smijali su im se i kad su dolazili u Skupštinu Srbije prošle godine da kao beskućnici da kukaju o ugroženosti Srba u Crnoj Gori.

Analitika: Kako to da taj uticaj ne prepoznaju zapadni partneri?

Šundić-Mihovilović: Srbija je, danas, strateški bliža EU i Zapadu dok je Crna Gora otrgnuta sa tog puta i pitanje je koliko je pouzdana članica NATO. I tu je onaj dio krivice Zapada koji je odigrao u korist Srbije, a nauštrb Crne Gore. 

Analitika: Crna Gora je, uprkos tome, dobila pozitivno mišljenje EK za prelazna mjerila u poglavljima 23 i 24. Kako to objašnjavate?

 Šundić-Mihovilović:Izvještaj OEBS-a za period od jula 2021. do marta 2024. pokazuje da je Crna Gora najneefikasnija od svih zemalja regiona u predmetima organizovanog kriminala i korupcije. Kad Andrija Mandić u Skupštini Crne Gore, u odgovoru na pitanje da li će odustati od obnove Njegoševe kapele na Lovćenu, uz nezaobilazno pravdanje te ideje kao "čina pomirenja u zavađenoj državi" kaže: "Imamo saglasnost oko eurointegracija, povećanja plata i penzija, borbe protiv organizovanog kriminala, nije ni to malo", on zapravo poručuje – “glasali smo za IBAR i to je naš maksimum doprinosa u eurointegrisanju”, a povećanje plata i penzija znači srljamo u bankrot. 

Ili prevara i farsa, kako je to u postu na mreži X priznao crnogorski ministar pravde Andrej Milović, koji je došao na vlast upravo na tim obećanjima. U isto vrijeme, organizovani kriminalci i korupcionaši su na slobodi i u vlasti, što potvrđuju i raspakovane SKY prepiske. 

I dok Vučić lijepo vija svoje klatno - sa EU potpisuje strateški sporazum, a Vulina zadužuje za unapređenje saradnje sa zemljama Briksa - istovremeno Crnu Goru, uz pomoć srpsko-ruskih vazala u Crnoj Gori, skida sa EU trase i bagateliše njeno članstvo u NATO.

Dakle, sve ovo što sada gledamo u Crnoj Gori, pa i targetiranje novinara od strane Tužilaštva, jeste ogledalo jedne porobljene države i bojim se da se tu neće zaustaviti.

Analitika: Koliko je opasna matrica targetiranja medija i novinara od strane vlasti? Kakva su iskustva novinara iz Srbije? 

Šundić-Mihovilović: Ova matrica je vrlo razrađena u Srbiji i već dugo je prisutna - ili ćeš da ućutiš, da se samozatajiš ili ću te JA ućutkati - tužba, prozivanje po režimskim medijima, kompromitovanje do nevjerovatnog nivoa, degradacija, fizičko nasilje, a viđali smo i nerazjašnjena ubistva...

Cilj je potpuno eutanaziranje javnog mnjenja, da pacifikuju protivnike, intelektualno osviješćenu javnost, do konačnog istrebljenja. 

U Srbiji imamo privid demokratije, privid medijskih sloboda, privid opozicionih medija, privid opozicije, privid pravne države...

To je vrlo dobro opisano u knjizi "Spin dikatori", čiji su autori Sergej Gurijev i Danijel Trajsman. Oni kažu da, za razliku od svojih prethodnika - diktatora sile, današnji spin diktatori glume demokrate dok od sebe prave neku vrstu kič selebritija. 

U knjizi pojašnjavaju da spin diktatori svoje kritičare cenzurišu ili kooptiraju, a ključni izazov im je da spriječe informisanje građana, jer se tako ruši njihova popularnost i građani mobilišu protiv njih. Imaju lojalne medije, a one medije koji to nisu na razne načine potiskuju na marginu.

Dozvoljavaju kritiku dokle god im uspijeva da doseg te kritike svedu na uske krugove. Da bi unijeli razdor između javnosti i onih koji su informisani, vladari vrijeđaju one koji ih kritikuju, dovode u pitanje njihove motive, etiketiraju ih. 

Analitika: Znači li to da je stanje po pitanju slobode medija u Srbiji gore nego što izgleda?

Šundić-Mihovilović: O stanju i položaju novinara i medija u Srbiji i šire najbolje govore godišnji izvještaji relevatnih međunarodnih organizacija. Tako je, recimo, ovogodišnji izvještaj Reportera bez granica pokazao da su medijske slobode u Srbiji dostigle najniži nivo od kreiranja Svjetskog indeksa slobode medija 2002. 

U izvještaju Fridom hausa "Nacije u tranziciji 2024", Srbija bilježi najveći pad od svih 29 posmatranih evropskih i azijskih država. 

Pad ocjena zabilježen je u četiri od sedam oblasti: izborni proces, mediji, lokalno-demokratsko upravljanje i u oblast pravosuđa. 

Ana Brnabić je, očekivano, izvještaj Fridom hausa nazvala "sramnim" navodeći da svako ko imalo "razumije političke okolnosti, ljudska prava, medijske slobode i vladavinu prava zna da to nije tačno"?!!“ 

Moram napomenuti i to da MUP Srbije, a o tome je detaljno pisao BIRN jula prošle godine, već godinama nabavlja opremu koja koristi hakerske metode za izvlačenje podataka sa mobilnih telefona i računara. 

MUP-ov Nacionalni centar za kriminalističku forenziku na raspolaganju ima alate kompanija Cellebrite iz Izraela, britanske Oxygen, švedske MSAB, kanadske Magnet i ruske Elcomsoft. A te iste alate koriste i autoritarni režimi širom svijeta za inkriminaciju aktivista, novinara, političkih protivnika.

Analitika: Imaju li mediji u državama regiona više sreće od kolega iz Srbije?

Šundić-Mihovilović: Situacija nije svjetlija ni u regionu. U BiH, na primjer, primjetno je da od dolaska na vlast lidera stranaka Trojke 2022. nikakve kritike nisu poželjne, te da režim novinare koji ih kritikuju etiketira kao "režimske", a pojedince, intelektualce koji im ukažu na loše korake nazivaju botovima i saradnicima bivšeg režima. To je ta ista matrica - 'kriva je SDA' u slučaju BiH ili 'kriv je DPS' u slučaju Crne Gore, a nikakvog napretka nema.