Uprkos obraćanjima nadležnima – Opštini Danilovgrad kao osnivaču, Ministarstvu socijalnog staranja i Centru za socijalni rad, reakcije nema, a većina roditelja iz revolta, ali i u znak solidarnosti sa službenicom te ustanove, koja je, kako kažu, jedina posvećena i angažovana u radu s korisnicima, djecu ne dovode u dnevni centar na, kako poručuju, "puko paženje".

Kako su nam objasnili roditelji korisnika s kojima smo razgovarali, Centar za dnevni boravak ima dvije licence – za rad sa 16 korisnika dobi od tri do 26 godina i s pet korisnika starija od 26 godina. Broj zaposlenih, po sistematizaciji je, kako cijene, dovoljan za rad s te dvije grupe, ali problem predstavljaju bolovanja.

– Od četiri stručna radnika, troje trenutno koristi zakonsko pravo na odsustvo s posla usljed bolesti i samo jedan stručni radnik je angažovan u radu s mlađom grupom djece. Tvrdim da od 1. jula, starija grupa nema stručnog radnika, a ni saradnika uključenog u rad s njima, tokom boravka u Ustanovi i da se roditelji solidarišu s Brankom, koja je jedina angažovana i posvećena radu s djecom i da dio roditelja iz revolta ne dovodi djecu u Centar radiza "pukog paženja" – kazala je za "Dan" Rajka Bečanović, majka djevojke s invaliditetom, korisnice usluga ovog dnevnog centra i predstavnik roditelja u Upravnom odboru ustanove.

Ona poručuje da su u toj ustanovi najavili i kolektivni godišnji odmor, cijeneći da je to pokazatelj loše organicije u DC.

– Zaposleni imaju po Zakonu o radu pravo na godišnji odmor, a odluka o korišćenju istog u istom periodu (kolektivni godišnji odmor) je samo pokazatelj loše organizacije u Javnoj ustanovi i definitivno nije u najboljem interesu djeteta/korisnika, a ni u skladu sa Zakonom o socijalnoj zaštiti i pružanju usluga podrške porodici – naglasila je Bečanović.

Zaposleni se žalili da ne mogu istovremeno da rade s četvoro odraslih OSI

Pavlović navodi da su 28. juna roditelji svih petoro odraslih OSI pozvani na hitan sastanak u Dnevni centar zbog, kako su im kazali, "velikih problema".

– Na tom sastanku nam je saopšteno da oni ne mogu istovremeno da rade s četiri odrasla lica. Predlagali su neke kombinacije – da dolazimo u različita vremena ili različite dane, objašnjavajući da su nam djeca nemirna, da su emocionalno nepredvidiva, da uznemiravaju i mlađu grupu koja je u prizemlju, da se boje za bezbjednost kako korisnika, tako i za sopstvenu bezbjednost. S obzirom da od petoro odraslih lica s invaliditetom, četvoro poznajem već više od 20 godina, tvrdim da su to bezazlene osobe koje nikada nikome nisu i neće naškoditi. Takođe poznajem većinu i ostale djece i znam kako se ponašaju i koji su problemi – naglasio je Pavlović.

Na pitanje da li je moguć boravak korisnika u ustanovi, Bečanović odgovara da boravak kao boravak jeste moguć jer zgrada nije urušena.

– Međutim, Centar za dnevni boravak djece sa smetnjama u razvoju i odraslih lica s invaliditetom, fiktivno i uslovno postoji, ali ne pruža ni minimum usluga radi kojih je prvenstveno osnovan, a osnovan je da obavlja djelatnost pružanja podrške iz oblasti usluga socijalne i dječije zaštite i da se stara o najboljim interesima djeteta – ukazala je ona.

Problem je nerad i loša organizacija

Bečanović kaže da kadrovski problemi ne postoje jer je broj radno angažovanih u skladu s Pravilnikom i uslovima za dobijanje licence, već je problem nerad.

– Problem je i loša organizacija rada. Zatim korišćenje prava na odsustvo s posla usljed bolesti. Procentualno 75 odsto stručnih radnika je na bolovanju. Nisam u saznanju da je u našoj zemlji "na snazi" neka epidemija ili pandemija. Meni ovaj procenat opravdava uvođenje vanrednog stanja u Crnoj Gori. Nego, nek se nadležne službe koje vrše inspekciju i nadzor nad radom pružaoca usluga iz oblasti socijalne i dječije zaštite, bave time i sankcionišu eventualne nepravilnosti – istakla je Bečanović.

Ona kaže da ne vidi neko konkretno rješenje za rješenje trenutne situacije, ali da bi opravdala ideju da osnivač donese odluku o zatvaranju postojećeg Dnevnog centra i u najkraćem mogućem periodu osnuje novu Javnu ustanovu u skladu sa zakonom i potrebama korisnika.

– Zgrada i oprema nam ne trebaju da se njima dičimo, već da nam olakšaju svakodnevne bitke s kojima se suočavamo – poručila je majka korisnice usluga danilovgradskog Dnevnog centra.

Roditelj djevojke s teškim invaliditetom i dugogodišnji NVO aktivista u toj oblasti Dragan Pavlović kaže za "Dan" da je u Dnevnom centru od njegovog osnivanja (2017) i početka davanja usluga korisnicima (1. septembar 2018) stanje nezadovoljavajuće i tvrdi da je svake godine sve lošije. U svemu tome, na šta godinama upozoravaju, Pavlović ističe da je izostala kontrola, briga i proaktivno djelovanje opštinskih organa kao i Skupštine opštine Danilovgrad.

– Više od tri godine (od nepunih šest koliko radi DC), ustanova je radila bez licence, ali to nije smetalo Centru za socijalni rad da donosi rješenja za korisnike, niti je takvo stanje brinulo osnivača – naveo je Pavlović za "Dan".

"Dan" je ovim povodom uputio Ministarstvu rada i socijalnog staranja (prije rekonstrukcije Vlade), Opštini Danilovgrad i samom centru, ali odgovore još nismo dobili ni od jedne institucije.