“Najskuplja srpska riječ” –Kosovo konačno je dobila cijenu. Ništa tragično. Prodavati ono što je u vlasništvu drugih samo je dokaz odrastanja nacije. Nekad sam vjerovao da gubitak Kosova za svakog Srbina predstavlja simboličnu kastraciju.

Koji će Srbin pristati da mu odsjeku muda ? Sad vidim red pred kantarom. Stoje Srbi I drže bijele bubrege u rukama. Pitaju za cijenu. A kad sve i svako u Srbiji ima cijenu, ništa i niko nema vrijednost. Nije tačno.

Kosovo valja prodati. Dva su razloga. Prvi, svijet hoće stabilnost Balkana odmah, mada ne zna kako. Zato će svaka sledeća kompenzaciona ponuda biti lošija od nas.

Drugi, Srbi masovno lažu da vole Kosovo. Da je to zaista “pupak”  srpstva , sveta srpska zemlja , “kolijevka” Evrope, najskuplja srpska riječ, Srbi ne bi pola vijeka odlazili sa Kosova.

Ne samo da su odlazili, već se ukupno  njih hiljadu od ukupno nekoliko stotina hiljada vratilo za cijelu deceniju nacionalno vrelog slobizma.

Ne samo da nisu htjeli da se vraćaju, već poslije stodnevnog rata, ova srpska vojska i ova srpska policija ostavile su Kosovo pjevajući, pokazujući tri prsta i ne skrivajući radost što odlaze i što su živi.

Plakali su samo oni što ostavljaju dom, imanje i grobove.

Ni oni nisu plakali zbog manastira , Cara Lazara i Gazimestana.

Kao u Kninu niko nije odbio naređenje za povlačenje, niko nije ostao na Kosovu da pogine za politiku laži i obmana, halucinacija raspršivanih nacionalnim fakirima, narikačama, opsenarima i skotovima.

Racionalno, ohrabrujuće čak!

Tekst Aleksandra Tijanića koji je bio objavljen 4.juna u Nin-u 2003. Godine.

Aleksandar Tijanić bio je jedan od najznačajnijih srpskih novinara, publicista, dugogodišnji generalni direktor Radio- televizije  Srbije, rođen u Đakovici 1949.

Autor:J.M.