Događa li se sve slučajno? Sagovornici Slobodne Bosne tvrde kako je sve odavno pomno isplanirano i kako je jasna pozadina, ali i izvršioci koji imaju jasan cilj.
Iako bi se površnom promatraču političkih procesa na Balkanu moglo učiniti da Aleksandar Vučić i njegov režim u Beogradu vode vješte politike opstruiranja država koje su u njihovom fokusu, na udaru onoga što više ne nazivaju Velikom Srbijom nego Srpskim svetom, radi se zapravo o vrlo shematskim i neinventivnim politikama, koje su efikasne samo zato što oni koji bi na te politike morali efikasno odgovoriti, ne razumiju osnovne zakonitosti i pravila političkog djelovanja. Promatramo li ono što u Bosni i Hercegovini u korist Vučića i njegovog režima, ali i u korist ruskog totalitarnog režima radi Milorad Dodik, lako ćemo vidjeti da je uloga koju u korist svojih beogradskih i moskovskih principala obavljaju Andrija Mandić i Milan Kntežević, zajedno s ostalim velikosrpskim akterima u toj državi zapravo jednaka, da se radi o pukom ponavljanju jednakog obrasca. Vučićev, ali i Putinov važan interes je opstruirati proces europske integracije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine, jer je jasno da sustav integracije ravnopravnih država, kojima se garantira nepromjenjivost granica, što je uz zaštitu ljudskih prava i sloboda te izgradnju kompatibilnih ekonomskih i političkih sustava, temelj mirovnog poretka u Europi uspostavljenog nakon II svjetskog rata, garantira državama obuhvaćenim integracijom sigurnost od teritorijalnih pretenzija drugih država, kazao je politolog Davor Gjenero za „Slobodnu Bosnu“.
Gjenero upozorava da je cilj Putinove Rusije razbijanje europske integracije, a Vučićev širenje Srbije na teritorij susjednih država, pa je zato važno da one ne napreduju u eurointegracijskom procesu i da ne steknu „policu osiguranja” pred njegovim pretenzijama.
-Dakle, važno je blokirati pristupne procese, a pritom je dobro da se krivica za to svali na nekog drugog, jer licemjerna Vučićeva politika govori o svom navodnom „europskom putu”. Zato je ključni posao Dodika u BiH da blokira svoju državu u pristupnom procesu, pa je tako on opstrukcijom usvajanja reformskih obveza uspio blokirati pristup Bosne i Hercegovine sredstvima iz Plana rasta za zapadni Balkan.
Pritom je vješto odvijanjem provođenja triju važnih reformi što su uvjet Unije za napredak BiH iskoristio za to da su kantonalni SDA-ovi funkcioneri formalno blokirali usvajanje reformskog programa u kojima ove točke nisu bile usvojene. U svakom slučaju, Dodiku je uspjelo poništiti pozitivnu energiju uspostavljenu nakon formalnog otvaranja pristupnih pregovora EU s BiH. Površni promatrači, a i unutar EU su mnogi skloni tom „helikopterskom pogledu” na situaciju u balkanskim državama, možda se i upecaju na Dodikov mamac o navodnoj krivici bošnjačkih funkcionara za gubitak europskih sredstava za BiH.
I CRNOJ GORI CRNO SE PIŠE
Jednaku taktiku primjenjuju Mandić i Knežević u Crnoj Gori. Važno je zausaviti europski momentum, nakon što je Crna Gora dobila potvrdu Europskog vijeća o napretku u provođenju vladavine prava, što joj je otvorilo priliku za napredak u zatvaranju pregovaračkih poglavlja, kazao je Gjenero.
-Budući da niti Vučiću, niti Mandiću i Kneževiću, nije u interesu da Crna Gora doista napreduje prema članstvu, izvedena je predstava s usvajanjem Rezolucije o Jasenovcu, koja je vulgarna jednostavno zato što od Hrvatske traži da obilježava datum proboja logoraša iz Jasenovca 22. aprila 1945. godine, a Hrvatska to čini od prvog trenutka kad je to mogla raditi – od aprila 1996. godine, jer je još 1995. područje Jasenovca bilo pod okupacijom velikosrpskih snaga, a kvislinški Miloševićev režim nije niti pomišljao obilježavati taj datum.
MANDIĆ, KNEŽEVIĆ I BEČIĆ PERSONE NON GRATA U HRVATSKOJ
Budući da im je cilj obustaviti pregovore, idealno je provocirati Hrvatsku da ih ona blokira. U tom bi slučaju, naime, Hrvatska prekršila riječ koju je dala u parlamentarnoj deklaraciji usvojenoj nakon pristupanja EU, naime da zbog bilateralnih razloga neće blokirati susjede u napretku prema članstvu u EU. Cilj ove politike što je Vučićev režim provodi posredstvom velikosrpskog i proruskog dvojca, koji je sudjelovao i u državnom udaru 2016., zaustavljanje je pristupnog procesa Crne Gore i prebacivanje krivice za to na Hrvatsku. Naravno, to bi bilo moguće samo kad kreatori politike u Hrvatskoj ne bi razumjeli logiku Vučićeve politike i kad ne bi vidjeli podmetnutu zamku.
Mjera koju je za sad jedinu povukla hrvatska administracija, zabrana je ulaza u Hrvatsku trojici aktera koji su posebno angažirani u kontaminiranju odnosa Crne Gore i Hrvatske, formalno šefova koalicijskih stranaka u Crnoj Gori, koji su pod izravnom kontrolom Beograda. Crnu Goru već sustižu eurointegracijski problemi, ali za njih ne može okriviti Hrvatsku, nego iz Unije stižu upozorenja da je politika dobrosusjedstva, koju je dosljedno provodila svaka DPS-ova administracija u Crnoj Gori, jedan od kriterija za napredak prema članstvu u Uniji.
Vučićeva politika zasniva se na populističkim podmetanjima i računa na to da će napadnuta strana jednako tako populistički odgovoriti, ne razmišljajući o konzekvencama i cijeni takvog odgovora. Jedini način suprotstavljanja takvoj politici je hladno ignoriranje i promišljeno ponašanje. I u takvim će se okolnostima agresija Vučićevog režima nastaviti, kao što se sada nastavlja napadima na Hrvatsku koju ovaj opisuje kao državu kontinuiteta s NDH. Gromoglasno ignoriranje i prezir jedini su efikasni alati za odgovor Vučiću i njegovoj strategiji, kazao je Gjenero za „Slobodnu Bosnu“.
Izvor:Standard
Komentari