POBJEDA: Andrija Mandić, Aleksa Bečić i Milan Knežević su zabranu ulaska u Hrvatsku podsmješljivo komentarisali. Hrvatska može zatražiti da im se zabrani ulazak u sve zemlje šengena - kakve su posljedice za Crnu Goru?
BOŽOVIĆ: Po reakcijama se vidjelo da su iznenađeni personalnim sankcijama, posebno Aleksa Bečić. Mandić i Knežević su podrugljivo komentarisali sankcije, ali zato što je to njima i bio cilj. Oni imaju zadatak od Vučića da Crnu Goru zaustave na evropskom putu. Međutim, mislim da su se iznenadili odlukom Hrvatske da se ne sankcioniše Crna Gora i time njeni građani, što je Mandiću i Kneževiću bio cilj, već njih trojicu personalno. Na to nijesu računali.
Ne bih rekao da je sankcionisanom potpredsedniku vlade Crne Gore Bečiću bilo što više smiješno. Te sankcije već sjutra mogu da budu proširene na čitavu šengen zonu - to znači potpunu izolaciju u najmoćnijem projektu Zapada koji se zove EU. Poslije toga dugoročno nemate što da tražite u politici. Demokrate su pokušavale od 2020. da se predstave međunarodnim partnerima kao pouzdana proevropska partija, to im je sada potpuno palo u vodu. Hrvatska je pokazala ovim sankcijama oštrinu, preciznost i savršeno razumijevanje crnogorskih prilika. Ove sankcije neće štetiti građanima, jer su personalizovane i šalju poruku crnogorskoj javnosti: Dokle god su ovi ljudi na vlasti, nećete moći da budete punopravna članica Evropske unije.
Crna Gora je za sada pošteđena, čime Hrvatska pokazuje da joj je izuzetno stalo do evropske budućnosti Crne Gore. Ovo je poruka i premijeru Spajiću. Vrlo brzo na listu nepoželjnih političara mogu doći i neki ljudi iz Spajićevog najbližeg okruženja koji dižu spomenike agresorima na Hrvatsku, a da se pritom nijesu zapitali što su ti ljudi radili na dubrovačkom ratištu sa puškom te 1991. godine. To sve znači da ova nova vlada nije proevropska i da Hrvatska u ovom slučaju govori, ne samo u svoje ime već, i u ime EU.
POBJEDA: Nakon ulaska u Vladu Bošnjačka stranka se podijelila na dva dijela, a time i njeno biračko tijelo. Ervin Ibrahimović kaže da su to učinili zbog nastavka evrointegracija. Koliko je vlast iz Srbije učestvovala u tome i što se mijenja u položaju Bošnjaka u Crnoj Gori kada sarađuju sa negatorima genocida, četničkim vojvodama...?
BOŽOVIĆ: Ulazak Ibrahimovićeve stranke u Vladu ima širi kontekst od same odluke te stranke da se odrekne svih principa i uđe u sankcionisanu i pročetničku vladu koju apsolutno kontrolišu negatori genocida u Srebrenici Aleksandar Vučić i četnički vojvoda Mandić. Taj protivprirodni blud je nastao kao dio veće političke odluke sarajevske Stranke demokratske akcije (SDA) i promjene njenog političkog kursa u BiH, a koji se dugo već najavljuje i priprema. SDA se odlučila da nastavi svoj politički put definitivno odustajući od koncepta građanske BiH (ako se ikada iskreno i zalagala za njega) i ne samo to, nego i zalaganjem za „bosnizaciju“ Crne Gore, tj. promjene crnogorskog Ustava koji bi od nje napravio državu konstitutivnih naroda. To je baš ono što Vučić, odnosno velikosrpski nacionalizam, želi i od BiH i od Crne Gore. Bakir Izetbegović je, vrlo sračunato i podmuklm, rekao da su Bošnjaci u Crnoj Gori za njega konstitutivni narod, te da treba uvijek da budu u svakoj u vlasti. To dalje implicira da takvo miješanje SDA u unutrašnju politiku Crne Gore kopira velikosrpsko miješanje u prilike BiH. Što time Izetbegović poručuje? - Da prihvata Vučićevu politiku prema BiH i da SDA prihvata srpski i hrvatski nacionalizam u BiH i nacionalističke interesne zone Republiku Srpsku i Čovićevu zamišljenu Herceg Bosnu. Bakir Izetbegović ponovo poseže za nacionalizmom kako bi sebe i svoj SDA vratio na političku scenu. To što je SDA uradio je takođe nacionalizam i meni je iskreno žao što je to tako. Nikada srpski i bošnjački nacionalizmi neće i ne mogu biti isti. Nikada ih nipošto ne smijemo stavljati u istu ravan, jer je srpski nebrojeno puta pogubniji, ali je i ovakva Izetbegovićeva politika nacionalizam, a to je loše za interese BiH. SDA i Izetbegović rade ono što ide naruku Vučiću i velikosrpskom nacionalizmu i što SDA zamjera trojci u Sarajevu, a to znači da neki dogovor sa Vučićem i Dodikom postoji. U budućnosti me ne bi iznenadilo da Izetbegović, Čović i Vučić naprave novu koaliciju koja će BiH trajno ostaviti bez budućnosti. Mislim da Bošnjaci u Crnoj Gori vrlo jasno vide o čemu je riječ i da neće pristati da budu prevareni od strane političara koji ih mire sa svojim dželatima. Izvinite, ali to nije pomirenje. To je očigledna zamka u koju gurate čitav narod iz lukrativnih razloga.
Ideologija velikosrpskog nacionalizma nikada se neće pomiriti sa postojanjem ni Bošnjaka ni Crnogoraca. Crnogorcima i Bošnjacima je suđeno da brane građansku Crnu Goru zajedno.
POBJEDA: Parlament Srbije je usvojio Deklaraciju sa Svesrpskog sabora koja je, prema riječima premijera Srbije, osnov političke borbe za opstanak Srba na ovim prostorima. Kako vidite razvoj odnosa u regionu nakon ovakve namjere Srbije?
BOŽOVIĆ: Deklaracija Svesrpskog sabora je politički proglas ratnih zločinaca iz devedesetih i onih koji su predstavljali političku pozadinu genocida i etničkih čišćenja iz devedesetih, a nakon ubistva premijera i danas su na vlasti. Deklaracija je neka vrsta razrade memoranduma SANU iz 1986. za novo vreme. To znači da se Srbija nije odrekla svog spoljnopolitičkog cilja, a to je Velika Srbija. Čekaju se pobjede Trampa i Putina kako bi se stvorile nove spoljnopolitičke okolnosti koje bi podržale novo nasilje u regionu. Do tada, isti cilj će se sprovoditi hibridnim putem, iznutra, poput ovoga što se dešava u Crnoj Gori.
POBJEDA: Širom Srbije su protesti zbog namjere Rio Tinta da rudari litijum. Srbija je sa EU potpisala memorandum o strateškom partnerstvu održivih sirovina - koliko je realno da ti svakodnevni protesti uzdrmaju vlast?
BOŽOVIĆ: Nikakve promjene u Srbiji trenutno nijesu realne. Ko razume Srbiju vidi da je Vučićeva apsolutna vlast samo produkt iste ideologije velikosrpskog nacionalizma sa kraja 80-ih godina, a ne demokratski izabrane vlasti na demokratskim izborima. Korijen problema je u ideologiji, a ne u partiji na vlasti. Vlast je samo logična posljedica pogubne nacionalističke ideologije.
Dakle, protesti protiv Rio Tinta su jedan antirežimski bunt ali i sve više i iracionalno antizapadno raspoloženje koje se dešava u okviru iste ideologije. Zato tu treba biti izuzetno oprezan. To nijesu protesti koji imaju kapacitet da demokratizuju srpsko društvo, naprotiv. Ljudi se opredjeljuju za i protiv Rio Tinta bez osnovnih informacija o samom projektu. Naravno da Vučić muti vodu kako bi obesmislio svaki racionalni pogled na taj problem jer on tako najbolje pliva. U toj ludnici neki su za očuvanje životne sredine dok im je u redu što ratni zločinci i dalje slobodno šetaju po Srbiji. To ne može tako. Vučićev politički mulj briše svaku razlika između zelenih politika i populizma, a populizam jede svaku racionalnost, a tamo gde je iracionalnost osnova za političku borbu građanska i proevropska opozicija mi izgleda kao da ulazi u vatru sa kremom za sunce.
Problem je što opozicija nema širu viziju Srbije osim one koja podrazumijeva dolazak na vlast. Ne postoji politika kako Srbija treba da izgleda poslije Vučića i kakva politika treba da zamijeni ideologiju srpskog nacionalizma. Kada nastane alternativa toj pogubnoj ideologiji, onda će opozicija imati šansu - do tada je sve populizam sa obje strane, a tu je Vučić mnogo vještiji. Vučić je vrednosno formatirao srpsko društvo na zemlje BRIKS-a, sebe predstavio jedinim pregovaračem sa Zapadom i Evropskom unijom. Milošević je svoju poziciju neprikosnovenog sagovornika Zapada obezbjeđivao tako što je plašio Zapad radikalnom političkom opozicijom u Srbiji koju je predvodio Vojislav Šešelj. Danas, Vučić plaši Zapad cjelokupnim srpskim narodom. On je brendirao to društvo kao radikalsko, nasilničko i antizapadno i onda Zapadu govori da je jedini on sposoban da vlada takvim društvom, te je i jedini sagovornik. To su sve zamke u koje upada srpska opozicija i zapadni partneri, tako će biti i u vezi sa nezadovoljstvom sa Rio Tintom.
Mislim da će se litijum rudariti i da građanski protesti nemaju potencijal da to zaustave trajno. Vučić će se samo taktički povlačiti. Zbog toga, opozicija treba da se bavi načinom vađenja rude, ekološkim garancijama, vladavinom prava koja će da obezbijedi sigurnost i drugih kontroverznih investitora, a ne da se utapa u populističke grupe i da traži potpunu zabranu rudarenja. Između Vučićevog i populizma desničarskog dijela demonstranata, demokratska opozicija će se rastočiti i nestati - ostaće i bez birača i bez spoljne podrške.
Komentari