Biolog Vuk Iković iz Preokreta naglašava da je osnivanje državnog preduzeća nužnost zbog dosadašnje štete koju su šume trpjele kroz koncesionu politiku. Međutim, ostaje otvoreno pitanje da li će novo preduzeće zaista donijeti promjene ili će samo biti nastavak postojeće politike pod drugim imenom. Kritike su usmjerene i prema nedostatku jasnih kaznenih odredbi za krađu u privatnim šumama, što može potencijalno dovesti do daljeg iskorišćavanja prirodnih resursa bez odgovornosti.

ODRŽIVO KORIŠĆENJE

Iković takođe ističe da je ključno angažovati lokalno stanovništvo u zaštiti i održivom korišćenju šuma, te da je neophodno stvoriti uslove za njihov aktivni udio. On naglašava da bi pravi cilj zakona trebao biti očuvanje šuma kao vitalnog resursa za ekološku stabilnost i ekonomski razvoj, a ne samo kratkoročni ekonomski interes pojedinaca ili korporacija.

– Zakon o šumama je proglašen, a nije objavljen. Čak i oni koji su učestvovali u izradi zakona, nemaju posljednju verziju tako da još ne znamo šta su poslanici izglasali. Poslanici koji su predlagali amandmane su ih povukli malo prije glasanja – kaže Pobjedi biolog Vuk Iković iz Preokreta.

Na osnovu materijala koji je dostupan na sajtu Skupštine pretpostavlja da je ključna promjena osnivanje državnog preduzeća za gazdovanje šumama.

- Država nikad nije smjela da bude bez ovog preduzeća, tako da nam je ono prijeko potrebno, ali puno treba uraditi da bi ono moglo preuzeti sve ono čime treba i želi da se bavi. Prije svega mi ne znamo sa čime rapolažemo, odnosno ne znamo u kakvom nam je stanju 70 odsto šuma. Kada ne znate sa čime raspolažete, onda ne možete pokretati proizvodnju, tj. preduzeće za državne šume – tvrdi Iković dodajući da je osnivanje državnog preduzeća za šume kao konačni kraj koncesione politike još jedna od obmana.

- Prema Zakonu o koncesijama, predmet koncesija mogu biti šume. To znači da bi se šume izuzele iz korišćenja putem koncesija, morala bi se obrisati tačka 3 člana 6 Zakona o koncesijama. Tek tada će šume kao javno dobro biti izuzete od davanja pod koncesiju – kaže Iković.

On podsjeća da je ta politika upravljanja do sada omogućavala ,,nedodirljivim“ firmama da kupe od države kubik drveta čak za sedam eura i da isti taj neobrađeni kubik drveta izvezu za preko 100 eura.

- Država je zauzvrat od tog kubika imala 14 eura. Ovo se može vršiti i dalje jer šume se i dalje mogu dati pod koncesiju – kaže Iković.

Navodi da je za novo državno preduzeće potrebna mehanizacija i ljudi.

- Manji problem je mehanizacija, a veći ljudski kadar jer ga sve manje imamo, a novi ne stvaramo. To znači da će ovo preduzeće morati angažovati kao podizvođače privatne firme, a to su upravo firme koje su učestvovale u pustošenju crnogorskih šuma posljednjih 20 godina. Sve je ovo spakovano od strane onih partija koje preko pozicija moći nastavljaju da parazitiraju na ljudskim i prirodnim resursima ove države. Ovaj zakon se odnosi na 70 odsto teritorije Crne Gore na kojem se nalazi vrijedan resurs. Definiše se upravljanje i teritorijom i prirodnim blagom države – ističe Iković.

On tvrdi da neće doći do promjene u načinu na koji vlasnici šuma mogu koristiti svoje posjede.

– Neće doći do promjena sve dok šumama upravljaju funkcioneri koji se ne razumiju u ovu djelatnost i koji koriste šume kao javni resurs za završavanje svojih ličnih i partijskih interesa. Po dopstupnim informacijama, ostavljen je veliki prostor za pronevjere pogotovo u privatnim šumama jer nijesu jasno propisane kazne za krađu u privatnoj šumi. Zvanično nemamo obrazac po kojem se vrši kontrola i evidencija šumske krađe. To sprečava inspektora da kazni počinioca.

Jedna ista osoba može da obilježi stabla, pregleda posječna stabla i dozvoli njihov odvoz i da čuva šume. Gdje to ima? To je nacrtana korupcija. Predlagano je da doznaku stabala vrši jedno lice, čuvanje šuma od protivpravnog prisvajanja vrši drugo lice, prijem stabala vrši treće lice i otpremanje stabala vrši četvrto lice. Sačekaćemo objavljivanje zakona kako bi mogli trvditi je li došlo do suštinskih promjena ili je urađeno samo još jedno prepakovanje koncesione politike. Gotovo isti ljudi vode antipolitiku šumarstva Crne Gore tokom posljednjih 20 godina, znači da novi ministri nijesu promijenili koruptivne šeme – objašnjava Iković.

Po novom zakonu, kako naglašava, kazne su veće, ali ostaje otvoreno pitanje izvodljivosti izricanja kazne.

– Obilježavanje stabala i prijem drvnih sortimenata dat je budućem državnom preduzeću koje po ovom zakonu ove poslove može da prenese na neko drugo preduzeće. Ovime je omogućeno da se nastave kriminalne radnje u šumarstvu, pa možemo očekivati nastavak onoga što je razvijeno posljednjih dvadeset godina, da neko sa kupljenom diplomom ili bez referenci vrši obilježavanje stabala za sječu, njihov prijem i njihovo otpremanje – kaže Iković dodajući da funkcioneri govore o promjenama, ali ih ne sprovode jer oni mogu opstati samo u sistemu bez promjena.

- Ako smo mi vlasnici naših resursa, tj. naših šuma, onda se moramo ponašati kao njihovi gospodari. Ne smijemo ćutati na novu otimačinu koja je u najavi. Trebalo bi uraditi sve da mještani budu prva linija korišćenja i odbrane šuma. Lokalno stanovništvo treba osposobiti za prevenciju i reagovanje u uslovima požara. Oni koji žive u blizini šuma mogu biti angažovani tokom tri ljetnja mjeseca uz nadoknadu u visini prosječne neto plate u Crnoj Gori. Takođe, mještane koji se bave drvopreradom treba podstaći da lakše dođu i do savremene opreme i do lakšeg plasmana svog proizvda – tvrdi Iković.

O ekonomskim efektima industrije drveta koje bi donio novi zakon kaže da se ništa ne zna.

– To ne znamo, jer Vlada nije uradila analizu dobiti i troškova planiranog preduzeća. Možemo samo da pretpostavljamo efekte, tim prije jer je zakon nedorečen. Za bilo koju iole uređenu državu nije prihvatljiv razvoj ekonomije na štetu društva, tim prije ako smo ekološka država. Lokalna finalna proizvodnja je garant očuvanja resursa i većeg prihoda. Tako možemo smanjiti uvoz i raseljavanje i stvarati nezavisniju lokalnu zajednicu – tvrdi Iković.

A da bi se zakon implementirao, naš sagovornik smatra da je najveći izazov imati odlučne i hrabre ljude od znanja na ključnim pozicijama, a za to je potrebna politička volja.

POTREBAN KADAR

– Neophodno je prije svega obezbijediti potrebni kadar za rad državnog preduzeća za šume, oporaviti šume i fokusirati se prvo na sječu oboljelih šuma, a ne zdravih. Potrebna je politika koja će odblokirati i stimulisati rad služebnika na kojima počivaju naše institucije. Tek tada će profunkcionisati i Ministarstvo i Uprava za gazdovanje šumama. Izazov je primjena standarda koji potvrđuju da su proizvodi šumarstva proizvedeni odgovornim gazdovanjem šumama. To je način koji vodi smanjenju ekoloških i ekonomskih rizika. Državno preduzeće bi trebalo da bude u formi akcionarskog društva gdje su suvlasnici Opštine. Na taj način se osamostaljuju lokalne samouprave i tako Opština više brine i odgovara o svom dvorištu, a čitavi proces se kontroliše sa državnog nivoa. Sa drvoprerađivačima, prije svega sa malim i mikro firmama bi trebalo napraviti dugoročno održive ugovore – kazao je Iković dodajući da je ključno da drvo iz države treba izvoziti samo kao finalni proizvod.

- Tako bi se i sačuvale šume i povećao broj radnih mjesta i smanjio izvoz sirovine, a povećao izvoz finalnih proizvoda. Prije 40 godina smo od šumarstva prihodovali gotovo isto kao od turizma, a danas preko 20 puta manje. Treba podsticati mala, a ne velika preduzeća što je praksa i ove vlade. Mali drvoprerađivač podigne kredit da bi kupio mašine za obradu drveta, a onda mu država uskrati da kupi sirovinu, jer je prednost data onome ko ima više novca i više zaposlenih. Moramo odustati od loših praksi, ali ne tako što ćemo čekati da se oni u foteljama sami toga sjete, već tako što ćemo uzeti stvari u svoje ruke jer to su naši resursi – kaže Iković.

Na kraju poručuje da šume nijesu žrtva koju treba zaštititi, šume su ono što nas posjeduje jer nam daju čist vazduh, prečišćavaju vodu korijenom, prostor za odmor i turizam, daju nam ogrijevni i građevinski materijal.

– Mi možemo da živimo u gradu, ali taj grad ne može bez prirode, tj. grad zavisi od vode koju filtrira šuma, zavisi od rijeke koja dolazi iz šume iz koje se pumpa voda za čitav grad.

U svjetlu ovih izazova, implementacija novog zakona zahtijevaće ne samo političku volju već i jasnu viziju i odgovornost u upravljanju prirodnim resursima Crne Gore, kako bi se osigurala održiva budućnost za sve građane.

Povraćaji nepravedno oduzetog šumskog zemljišta nijesu završeni ni nakon 20 godina

Što se tiče prava i obaveze vlasnika šuma to, kako je kazao Iković, zavisi od primjene zakona, odnosno od ljudskog kadra kojeg sve manje imamo jer ne radimo na njegovoj produkciji.

– U Mojkovcu imamo oko 23 odsto uzurpirane teritorije uređenih šuma. Te šume su zavedene na fizička lica. Postupak prevođenja i stanje na terenu ukazuju na protivzakonite radnje, ali nadležne institucije nijesu čak ni krenule u rješavanje ovog problema – kazao je Iković podsjećajući da mnogi postupci povraćaja nepravedno oduzetog šumskog zemljišta nijesu završeni i nakon skoro dvadeset godina od pokretanja restitucije. Zakon se ne bavi ovom tematikom.

– Ključna pitanja novog zakonodavnog okvira su trebala da uključe: održivo gazdovanje šumama, uspostavljanje mehanizama za učešće interesnih grupa u razvoju šumarstva, postavljanje okvira za koordinaciju i planiranje u sektoru, definisanje uloge i odgovornosti institucija i interesnih grupa u sektoru šumarstva i uspostavljanje jasnih relacija između države i preduzeća za gazdovanje državnim šumama, uspostavljanje realnog i funkcionalnog sistema finansiranja u šumarstvu, definisanje optimalnog modela organizovanja javne šumarske službe za obavljanje poslova u privatnim šumama, usaglašavanje sa ratifikovanim međunarodnim zakonima – kazao je Iković.

Izvor: Pobjeda