Sada je riječ o naučno-fantastičnim pričama, bile to knjige, filmovi ili serije, invazija vanzemaljaca ili neki oblik distopije - nerijetka su tema. Koncept nepoznatih oblika života koji napadaju Zemlju nešto je što se lako može prilagoditi svim vrstama žanra, pa je ovako zahvalna i savitljiva ideja dobila svoju publiku i u anime svijetu.

U fokusu distopijske mange „Dead Dead Demon’s Dededede Destruction“ Asana Inia jeste invazija vanzemaljaca, ali njen autor ne bavi se onim standardnim stvarima na koje smo svi navikli - prolivenom krvlju, samom borbom i preživljavanjem nedaća zahvaljujući vještinama koje ljudi imaju ili silom prilika moraju da razvijaju.

Bez promjene

Ono što „DDDDD“ čini posebnom saj-faj serijom jeste prikazivanje svakodnevnog života civila koji uopšte nijesu ni uključeni u borbu sa vanzemaljcima. Štoviše, njena priča fokusirana je na grupu tinejdžerki koje su toliko zaokupljene standardnim adolescentskim temama - društvom, simpatijama, školom, da im je svemirski brod koji tri mjeseca lebdi iznad grada nešto sa čim prosto nauče da žive i čega se sjete tek ponekad, kada izađu ispred škole na veliki odmor.

Zanimljivo, ovo je prvi anime-projekat koji je rađen po djelu Asana Inia, a razlog je djelimično taj što je, zbog specifičnosti njegovih crteža, preuzeti ovako nešto velika odgovornost. Baš zbog toga i jeste ogromno iznenađenje to što je manga „DDDDD“, umjesto standardnog redosljeda (prvo anime-serijal, pa film) ipak prvo odrađena kao film iz dva dijela, pa je tek onda taj film podijeljen na 18 epizoda, koje su sada dostupne na Crunchyroll platformi.

Anime je pun dobro razvijenih i nezaboravnih likova, na čelu sa dvije glavne junakinje, Kadode i Ouran. Predivno je animiran i bavi se prilično važnim i velikim temama koje prenosi kroz odlično pripovijedanje.

Ono što ga, pak, čini teškim za gledanje jeste jednostavno to što izgleda previše stvarno. Centralna ideja „DDDDD“ jeste da se ljudi mogu (i da se u datoj situaciji uvijek i hoće) prilagoditi bilo čemu. Čak i kada se desi događaj koji bi trebalo da nam okrene svijet naopačke, čovječanstvo se u cjelini ne mijenja. Umjesto toga, samo nastavljamo sa svojim životima kao i obično. Ako ne utiče direktno na nas, mi to izbacimo iz glave.

Pesimistični pogled

Ovdje je plan bio da se sve to prikaže malo suptilnije, da bi stvari poput javnog genocida (koji, naravno, iniciraju ljudi pozivajući se na vanzemaljsku prijetnju) i pasivnog prihvatanja „novog normalnog“ od masa bile manje jezive, ali to nije mnogo promijenilo stvar. Pritom, još je jezivije što posmatramo i one koji se osjećaju prinuđenim da nešto urade, ali sve što uspijevaju jeste da organizuju mirne proteste - što znači da ne rade ništa da zapravo direktno pomognu onima kojima je pomoć potrebna, iako ubjeđuju sebe da su heroji koji se bore protiv ugnjetavanja. Ali opet, što oni uopšte i mogu da urade?

U serijalu „DDDDD“, savršeno su prikazani samopravdednost masa i potpuna bespomoćnost pred apatičnim moćnicima i Vladom. Sjajno je posmatrati grupu djevojčica u centru priče u skoro pa slice-of-life anime okruženju, takvom da i vi na trenutak zaboravite na svijet u kome žive, pri čemu je i tinejdžerski život prikazan bolje nego u većini anima koje se bave isključivo ovom temom. Da ne govorimo o tome koliko sve to pojačava pesimistični pogled na čovječanstvo u cjelini, te suštinu priče čini još upečatljivijom.

Svijet je pun stvari koje ne možemo da kontrolišemo. Ljudi vođeni sopstvenim interesima uvijek će gaziti druge da bi postigli ono što žele, apsolutno ne mareći za one koje će nausput uništiti. U takvom svijetu, jedina nada možda je upravo ovo što rade i ove djevojčice - da pronađemo nešto do čega nam je stalo, da učinimo sve što možemo da to zaštitimo i da probamo da uživamo u onim malim, svakodnevnim stvarima. To je prelijepa, ali užasna poruka „DDDDD“ priče, koja će vas sigurno navesti na razmišljanje.