Raspisala se.
Seka Aleksić riješila je da odgovori na prozivke Jelene Karleuše koje su se danima pojavljivale na Tviteru. Ona je na svom blogu iznijela šta joj je na duši i poručila koleginici da je krpelj kojeg treba zgaziti. Istina, nijednom je nije spomenula imenom i prezimenom, sve ono što je JK pisala u posljednje vrijeme svima je jasno ko je glavni junak njenog teksta.
Pogani jezik
- Mali se „kače“ za velike, kao neki krpelji. Zakače se i ne puštaju. Palacaju svojim poganim jezicima jer ne mogu da oproste neosporni uspjeh onima koji godinama uspješno rade svoj posao. Onda proglase sebe neshvaćenima. Znači, shvataš ti samog sebe, tako bar misliš, ali te ostali ne shvataju - ko je tu u problemu, hiljade, hiljade, hiljade ljudi ili ti? Krpelj kao krpelj, svojevrstan parazit, prosto mora da se zakači za nekog, da živi, da postoji ne zbog svog postupka, već preko nečijeg imena... Krpelj se skida suprotno od sekundare na satu, znači prosto ga odšarafite, bacite na pod, zgazite i operete ruke - napisala je, između ostalog, Seka.
Puna si zlobe
Aleksićeva tvrdi da je JK obožava.
- Nego, ima tamo neka, zovu je podstanarka. Biti podstanar nije ništa loše, a daleko od toga da je sramota, i sama sam plaćala kiriju dok nisam stekla sopstveni krov nad glavom. Ali kad si proklet, kad hoćeš baš sve što nemaš, a druge pljuješ i nazivaš ih pogrdnim imenima - tako ti se i vrati. Uvijek me nasmije jada tamo neka. Priča, piše o meni, prosto me obožava do granice opsjednutosti. Sve što sam stekla naziva lažnjacima, a moj život nije lažnjak. Ja razumijem da je to prosto iz zlobe jer ona to nema, a tako bi željela.
Varaš ljude, tjeraju te s nastupa
Seka je iznela mišljenje i o tome kako Karleuša gradi karijeru:
- Moj talenat nije da prozivam ljude s javne scene ne bih li skrenula pažnju na sebe. Još jedan dar koji ne posjedujem jeste da jurim ljude koji su stekli novac ne bih li od njih dobila što glamurozniju reklamu, a poslije od tih istih ljudi bježala.Dok su neke prekidali u pola nastupa i molili ih da napuste scenu, mene su zvali ponovo. Zašto? Zato što je publika tako htejla. Zato što su ljudi htjeli pjesmu, a ne praznu priču.
Evo baš i sad, dok pišem ovaj blog, tamo negdje daleko preko okeana... Jasno je, zar nije? Dok neki osvajaju svijet, pjevaju u daljini, preko okeana, drugima prolazi karijera u obećanjima.
(Kurir)
