Ako postoji jedna osoba koja utjelovljuje i čuda i nevolje našeg digitalnog doba, to je vjerovatno Pavel Durov, osnivač aplikacije za razmjenu poruka Telegram, rođen u Rusiji, koji je u subotu zadržan u Parizu. Za njegove pristalice, Durov je heroj jer je stvorio siguran prostor za slobodu govora. Za njegove kritičare, on je zlikovac jer podržava kriminalne aktivnosti. Istina je, vjerovatno, negdje između.

Prije nego što požurimo sa osuđivanjem, vrijedno je razmotriti Durovljevu ličnu istoriju. Kada sam ga intervjuisao 2015. godine, dvije godine nakon pokretanja Telegrama, Durov mi je ispričao o tragičnoj prošlosti svoje porodice. Pod Staljinom, nekoliko članova njegove porodice, iz Kijeva i Sankt Peterburga, bilo je progonjeno, deportovano u Sibir ili strijeljano. Durov nije pravio razliku između Hitlera, koji je tlačio etničke manjine, i Staljina, koji je tlačio društvene klase. Rekao je da podjednako mrzi obojicu, što ga je stavilo u sukob sa sve nacionalističkijim režimom predsjednika Vladimira Putina.

VKontakte, izuzetno popularna društvena mreža nalik na Facebook koju je Durov stvorio sa svojim bratom, bila je domaćin opozicionim grupama prema Kremlju. Ali 2014. godine, bio je prisiljen da proda svoju kompaniju investitorima povezanim sa Kremljom i napusti zemlju. Smatrao je da je imao sreće što je izbjegao sudbinu svojih prethodnika i izašao sa 300 miliona dolara. Tim sredstvima je razvio Telegram sa jasnim ciljem da izbjegne uplitanje velike vlade i obezbijedi „društveno dobro“.

U tom smislu, Telegram je prvobitno bio dizajniran kao decentralizovana mreža servera podataka i kao nomadska korporacija, iako mu je sada predstavništvo u Dubaiju. Durov je obećao da će obezbijediti sve privatne komunikacije i hvalio se da nikada neće predati podatke korisnika bilo kojoj vladi. „Smatram sebe tehnološkim preduzetnikom; ne političarem ili filozofom. Bio bih srećan da vidim širenje libertarijanskih vrijednosti, ali to nije nešto što smatram svojom misijom“, rekao mi je tada.

Devet godina kasnije, Telegram je postao izuzetna priča o uspjehu, koristi ga više od 900 miliona ljudi koji cijene njegove jednostavne, nesmetane i naizgled sigurne usluge. Čak se razmatra mogućnost izlaska kompanije na berzu u spektakularnoj inicijalnoj javnoj ponudi. Telegram kombinuje uslugu razmene poruka sa društvenom mrežom koja omogućava korisnicima da komuniciraju sa do 200.000 ljudi odjednom. Bio je izbor usluge za protestne pokrete u Rusiji, Belorusiji, Iranu, Mjanmaru i Hong Kongu. Telegram je obezbedio neophodan politički prostor za aktiviste koji se bore za dah.

Zanimljivo je da je Telegram preferirana platforma i za ukrajinske i za ruske nacionaliste za vođenje njihovih propagandnih ratova, gdje objavljuju grafičke slike sukoba. Ironično, ovu platformu su prihvatili i francuski političari, uključujući predsjednika Emanuela Makrona, koji je njene usluge vidio kao dobrodošlu alternativu dominantnim tehnološkim gigantima iz Silicijumske doline. Durov je čak dobio francusko državljanstvo.

Međutim, organizacije civilnog društva i agencije za sprovođenje zakona sve više su zabrinute zbog zloupotrebe Telegrama, za koji tvrde da je postao novi „dark web“. Francuske pravosudne vlasti posebno istražuju platformu zbog širenja materijala o seksualnom zlostavljanju djece i omogućavanja kriminalnim mrežama da djeluju. Telegram je odlučno odbacio te optužbe. „Apsurdno je tvrditi da su platforma ili njen vlasnik odgovorni za zloupotrebu te platforme“, navela je kompanija.

U tom kontekstu, čini se da Telegram ne pravi razliku između prijetećih zahtjeva autokratskih režima i legitimnih zahtjeva organa za sprovođenje zakona u demokratskim zemljama. Takođe, nije u potpunosti objasnio svoje misteriozno zabranjivanje i ponovno dozvoljavanje od strane ruskih vlasti i kasniju popularnost među zvaničnicima Kremlja. Usluga je, takođe, manje sigurna nego što izgleda: Telegram ne nudi korisnicima podrazumijevanu end-to-end enkripciju za sve njihove poruke, kao što to rade WhatsApp i Signal. Bilo bi u interesu i kompanije i njenih korisnika da „očisti“ svoju platformu.

Pomalo infantilan stav libertarijanskih apsolutista je da ne treba da postoje ograničenja na slobodu govora. Ali slobodno društvo nije samo sloboda izražavanja. Ono se takođe zasniva na poštovanju zakona i zaštiti drugih dragocjenih ljudskih prava. Demokratije mogu biti haotične, ali su najbolji mehanizmi koje poznajemo za usklađivanje između ovih sloboda i prava.

Parisko tužilaštvo je sada Durova stavilo pod formalnu istragu. Francuski zakoni kriminalizuju širenje materijala o seksualnom zlostavljanju djece i promociju kriminalnih aktivnosti. Na francuskom pravosudnom sistemu je da utvrdi da li je Telegram prekršio bilo koji od tih zakona.

Izvor:AntenaM