Iako je ne tako davno u Italiji predstavio sebe kao govornika crnogorskoga jezika, juče se u društvu svoga srbijanskog gazde naš Jadov predstavio kao govornik srpskoga jezika. Ali se izgleda u slučaju našega Jadova ne može potvrditi ona poznata da je budali malo biti budalom na jednome jeziku, pa se kao budala ostvaruje na više njih.
Ne.
Naš Jadov ipak nije poliglota.
On veli da "mi" u osnovi pričamo istim jezikom, i to srpskim - jednako on i Vučić. Razlika između njegova i Vučićeva jezika ogleda se više u stilu no u alternantima jata. Jadov govori snishodljivim srpskim - ali ga i dalje Srpski svet ne razume. Mora to još snishodljivije, Jadove, jer nije dovoljno reći da govoriš srpski i da u osnovi svi govorimo istim jezikom. Mora to još jasnije: svi govorimo istim srpskim jezikom. Možda te tada neće razumjeti samo ceo Srpski svet no konačno i crnogorske naivčine i samovaralice koje u tebi vide ne samo evropejca no i nacionalnoga Crnogorca - uprkos tome što znaju da te u crnogorsku politiku izbačio litijaški talas, da si kadar klerikalaca, da to što veliš da govoriš srpski znači da vjeruješ da ne postoji crnogorski itd, itd.
Tačno je: jezik Crnogoraca, Srba, Hrvata, Bošnjaka jedan je jezik - štokavski, a svi ga nazivaju i standardizuju u skladu sa svojim nacionalnim i državnim interesima i posebnostima. Crnogorsku varijantu štokavštine, pojednostavimo to tako, crnogorski predśednik imenuje kao srpski jezik. Jadov je time još jednom potvrdio da radi protiv crnogorskih nacionalnih i državnih interesa. Moglo bi se nadugo i naširoko o tome kako su politički razlozi vijek i po bili presudni da taj naš zajednički jezik ne bude imenovan tako da sadrži ili nacionalna imena svih koji njime govore ili da nosi neko neutralno ime (štokavski, npr.) i time ne služi kao sredstvo za diskriminaciju.
Ali niti ima svrhe objašnjavati očigledno, niti je riječ ovđe o jeziku. Riječ je o Jadovu. A Jadov je naše javno zastiđe. Jadniji je od njega samo nâd koji u njega polažu
crnogorski građani, osobito nacionalni Crnogorci.
Izvor:M PORTAL
Autor:Adnan Čirgić
Komentari