Koliko je još od davnih vremena, mudraca, tako raznih umnih ljudi, probalo definirati sam pojam političko - kampanjskih izbora ili biranja predstavnika vlasti u gradu, državi odnosno terminisanje političkog konglomerata.

Neću vas, već zasićene “šećernom vodicom” političkih obećanja, podsjećati na definicije, umne tvorevine koje su definirale izborne oligarhe, već ću probati nekako “blago” pojasniti, što nam se uvijek kroz izbore nudilo a što smo dobili nakon istih. Mislim: “goluba na grani”; “zeca u goru”; ”obećanje-ludom radovanje”…velika epoleta očekivanja, rezultat…mrka kapa !

Glavni grad-Podgorica, srce Crne Gore, već je kroz desetoljeća birao svoje predstavnike iz raznih pobuda, odnosno kako su im “mazali oči”, no kako bi rekli život teče, sve je to proces i eto moramo “birati “ a oni “izabrani” će nas voditi kroz kako ide ona izreka – “iglene uši” !

Kako rekoše, izbornoj komisiji Glavnog grada predato je 13.lista za učešće na lokalnim izborima.

Zanimljivi ili slični imenitelji u nazivima partija, skoro pa  identični, riječi, koje se skoro kao ajurvedske mantre pojavljuju u imenima a to su : slobodna, pravedna, dom, evropska,  jedinstvena , demokratska, hm sve kovanice koje su “izvučene “ iz starih spisa,  personifikacija su ili vodilja, odnosno “mamac” za nas koji trebamo birati. Kad pomenuh ajurvede ,primjer su za brojnost a nikako kao loš primjer, eh tek da naši političari nauče koju mantru i da je poštuju !

Kroz istoriju, taj naš ponos kruti, naše “veljanje” i ”čojkanje” , često nas je dovodilo do stranputice jer “svi sve znaju”. Kod nas ne postoji stručnjak za određenu oblast kojom se bavi, naprotiv on poznaje i sebe obavezno svrstava i deklamuje kao “vrsnog poznavaoca” još makar tri oblasti.

Tako u politici, naši su vazda sposobni, kadri promijenit sve “preko noći” jer  mogu, opet za boljitak građana , samo kad dođu u fotelju!

Trnovit, uzak put ali taj osjećaj moći, vlasti, upravljanja, često se pretvori u težnju za posjedovanjem ne samo države nego i samih građana.

Kažu da, želja za dominacijom u ovom slučaju vlašću jeste ujudno odlika ili liječenje nekih prikrivenih kompleksa koji su u ranoj mladosti kod pomenutih ostali “uskraćeni”, pa se manifestuju u kasnijim godinama.

Dok običan birač, da kažem prosječan građanin koji vjeruje TV (crnoj kutiji), odluči na osnovu žustrih obećavajućih riječi političkog “biranika”, što je istina a što laž , kako bi rekli stari “ode mast u propast”.

Teško je, uz svu savremenu tehnologiju, dobro biranu retoriku, vizuelno praćenu priču , ostati nedefiniran u političkom izboru a opet - znamo li tačno biramo li ispravno!? Pitanje ili možda dilema , kojom se bavimo nakom izbornog ciklusa.

Vratimo se glavnoj temi - što će nam to novo ponutiti ovog puta i što će se stvarno desiti sa tim obećanjima nakon izbora, kao i pobjede onih što “nude”!?

Podsjetiću vas, na samo jednu od tehnika u predizbornoj kapmanji , prosto da objasnim da sve što vidite nije “iz glave” političkih proklamera već naučeno i isprobano godinama unazad.

Postoji tačan redosled u svakoj kampanji : forma , sadržaj , target grupa (starosna dob) i uz sve to emotivma poruka …ovo je samo dio formalnog sadržaja, kojeg se drže svi oni “silni govornici” u svojim saopštenjima. Poanta je, ko je bolji glumac , ko bolje donese zadatu ulogu, odnosno kome će birači više povjerovati.

Tako da, dragi sugrađani, svi oni koji volite Podgoricu kao “oči u glavu”, znam da morate birati kao i ja, makar probajte onako realno da kažem možda i intuitivno izabrati …eto moramo birati !

Neka bude CRNOGORSKI glas, tu se po srcu ne bi trebali “opeći”!

Piše: Hristina Janković