Cilj je proglasio osnivač i počasni predsjednik te stranke Bidzina Ivanišvili.

Ovaj milijarder dugo je siva eminencija Gruzije, male kavkaske zemlje sa četiri miliona stanovnika između Rusije, Turske, Jermenije i Azerbejdžana. Ivanišvili upravlja zemljom bez ikakve funkcije. No, sada izlazi iz sjenke i sam se kandiduje za parlament.

Jer Ivanišvili želi da „temeljno promijeni politički sistem“. On pod time misli ukidanje liberalne opozicije, koju naziva „kolektivnim UNP-om“. A za Ivanišvilija je UNP maltene kao psovka.

Ujedinjeni nacionalni pokret (UNP) je bivša vladajuća stranka koju je Ivanišvili smijenio na parlamentarnim izborima 2012. svojim „Gruzijskim snom".

UNP je, istina, slabiji nego ikad. Njegov bivši vođa Mihail Sakašvili je u zatvoru, stranka se više puta cijepala, ali je Ivanišvili i dalje označava kao najvećeg neprijatelja zemlje.

Uz nju nabraja i druge prozapadne stranke, nevladine organizacije, čak i predsjednicu Salome Zurabišvili, i to otkako se ona od njega distancirala i opoziciji predložila da se udruži.

„Nirnberški proces“ protiv opozicije
Parlamentarni izbori moraju postati „Nirnberški proces“ ljudima „bez domovine“ i „stranim agentima“, izjavio je Ivanišvili na jednom skupu krajem avgusta.

Ustavne promjene želi da sprovede nakon što osvoji potrebnu dvotrećinsku većinu u parlamentu.

Da bi na svoju stranu pridobio većinom konzervativno stanovništvo, Ivanišvili obećava još neke ustavne promjene. Predložio je da se pravoslavna vjera proglasi državnom religijom.

Visoki predstavnici pravoslavne crkve nisu, međutim, oduševljeni tim predlogom. Oni strahuju od uticaja države na vjersku instituciju koja ima veliku moć.

Nakon toga Ivanišvili je obećao da će pravoslavnu vjeru, kao „stub gruzijskog identiteta“ unijeti u ustav, a to će isto uraditi i sa „porodičnim vrijednosti i zaštitom maloljetnika“, kao i zabranom „LGBT propagande“.

Nagodba sa Rusijom?
Ipak, kod jedne druge stvari u vezi s promjenama ustava Ivanišvili je ostao neodređen.

Tako će u slučaju mirnog ponovnog uspostavljanja teritorijalne cjelovitosti Gruzije, „gruzijski sistem vladavine i teritorijalni državni poredak biti usklađeni sa novom stvarnošću“.

Misli se tu na dva područja koja su otcijepljena uz rusku pomoć – Južno Osetiju i Abhaziju.

Najava da bi se prihvatila „nova stvarnost“ već mjesecima podgrijava nagađanja da bi se Ivanišvili mogao nagoditi sa Rusijom.

Time bi Gruzija ponovo dobila nadzor nad Južnom Osetijom i Abhazijom ili ušla u federaciju sa ta dva područja.

Zauzvrat bi Gruzija, navodno, morala da odustane od cilja zapisanog u ustavu – članstva u Evropskoj uniji i NATO. Prema ispitivanju javnog mnjenja sprovedenom 2021, većina Gruzijaca je dala prednost vraćanju otcijepljenih područja.

Stigma za „strane agente“
Dok je, kada je riječ o ovoj temi, nejasno za šta se zalaže, Ivanišvili pokazuje opsesivnu namjeru da pobijedi još uvijek jaku liberalnu opoziciju.

Zakon o „stranom uticaju“, koji ide tome u prilog, već je stupio na snagu. Tako su svi mediji i organizacije koje primaju više od dvadeset odsto svojih prihoda iz inostranstva morale da se registruju u Ministarstvu pravde.

Po navodima Ministarstva, taj zahtjev je ispunio mali dio postojećih organizacije, njih 476. Po navodima Nacionalne statističke uprave, aktivno je više od 4.000 organizacija.

Onima koji ne ispune zahtjev za prisilnom registracijom prijeti novčana kazna od osam hiljada evra, a ko se registruje biće nagrađen novčanom pomoći od vlade, što brojne nevladine organizacije sa zgražanjem odbacuju jer žele da ostanu nezavisne.

Usvajanje zakona o navodnom stranom uticaju pratili su masovni protesti

Zaustavljen proces pristupa Evropskoj uniji
Za razliku od nevladinog sektora, Ivanišvili i njegove pristalice su tokom proteklih dvanaest godina uspjele da preuzmu kontrolu nad bitnim institucijama u zemlji.

Prema ispitivanjima javnog mnjenja, vladajuća stranka još uvijek ima podršku većine birača, dok se mnoge opozicione stranke bore za prelazak izbornog praga od pet posto.

Više političara se zato udružilo uprkos razlikama u mišljenjima. Oni su potpisali i „Povelju za Gruziju“ koju je predložila predsjednica Zurabišvili. Plan je da se zemlja nakon izbora opet okrene ka Evropskoj uniji.

EU je zamrzla proces pristupanja Gruzije nakon prihvatanja zakona o „stranom uticaju“.

Mimo interesa ljudi
Ivanišvili pokušava da prebaci krivicu na Brisel i opoziciju. U predizbornoj kampanji koristi simboliku EU, jer se već godinama većina stanovništva izjašnjava za pristup Evropskoj uniji. Upitno je koliko vjerodostojno to izgleda stanovništvu.

Osim toga, prema ispitivanjima javnog mnjenja, većini ljudi su već odavno druge stvari važnije od „evropskog puta“ – plate i socijalno stanje.

Sve češće se štrajkuje. Već nedjeljama štrajkuju radnici jedne kantine i jednog rudnika za više plate i bolje radne uslove. Žene su se iz očaja odlučile na štrajk glađu. Rudari su sebi zašili usne.

Kao i na ranijim izborima, mnogi Gruzini će biti prinuđeni da prodaju glas vladajućoj partiji da bi zadržali posao, ili će to učiniti kako bi dobili neki izborni poklon.

Lokalnim i međunarodnim posmatračima vladajuća stranka već prebacuje zbog namjere da navodno lažnim optužbama isprovociraju nasilje i prevrat.

Ruska tajna služba za inostranstvo SWR tvrdi da Sjedinjene Države žele da se umiješaju u izbore i za to iskoristi OEBS-ovu posmatračku misiju ODIHR. Pred Gruzijom su napete sedmice.