Šef crnogorske filijale svetosavske sekte (SS) poznate i pod akronimom SPC Jovan Mićović –Joanikije, prije nekoliko dana prilikom izvođenja svetosavskog rituala krvi i tla, kodnog naziva ”liturgija” u okupiranom Cetinjskom manastiru, iskazao je nezadovoljstvo odnosom prema ovom vjerskom objektu i naglasio da svi oni koji u svetinje ulaze “sa pakošću, grajom i mržnjom navlače zlo na sebe i svoje porodice”.

Ovaj izliv verbalnog zla ne prestaje da izaziva reakcije, a ovom prilikom prenosimo objavu građanskog aktiviste Vukašina Perovića, koji je u kratkom osvrtu iznio moguće razloge Mićovićeve frustracije.

Javio se Joanikuje. Žali se na buku, čuje neke glasove. Što mu se to dešava? Očekivan je pope stres i nemir koji imaš. Logično je pope da u svojoj glavi čuješ krike i urlike. Morao bi da znaš odakle dolaze.

To su pope jauci Pahomijevih i Kačavendinih žrtava. To što čuješ pope su uplakani i nedužni dječiji jecaji, vapaji i krici iz mračnih katakombi Crkve Srbije. Zovu te pope Milić Blažanović i ostala zlostavljana, nedužna, ponižena i zaboravljena đeca.

To su pope dječije duše koje traže priznanje, istinu i pravdu. Traže od tebe da daš sudu dokaze koje kriješ. Poručiju ti pope da su nesreće koje prizivaš i prokletstva koja pominješ tvoji i svih onih zlikovaca koji su oko tebe.

Onog trena pope, kada nedužne dječije duše nađu svoj mir, prestaće i njihovi glasovi koji bubnjaju u tvojoj glavi. Možda jedino tada, i tvoja duša dobije mir, koji svojim činjenjem uopšte nijesi zaslužio.

Tekst je preuzet sa Facebooka