Potaknuti nadahnutim objašnjenima potpredsjednika Bečića i ministrice kulture i medija Tamare Vujović, koji sugerišu da je mitropolit Amfilohije bio velikan evropske misli koji je širio mudrost, toleranciju i ljubav, zavirili smo u arhivu njegovih javno izgovorenih riječi i djela.

Kako podsjeća RSE, „Mitropolit Amfilohije je u januaru 1992. godine uveo u cetinjski manastir komandanta srpske paravojne formacije Željka Ražnatovića Arkana, koji je sa svojim pripadnicima, naoružan dugim cijevima „čuvao manastir“ od Cetinjana, tadašnjih sljedbenika Liberalnog saveza koji su se zalagali za samostalnu pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori i nezavisnu državu. Ovaj gest je protekao uz odobrenje tadašnjih bezbjednosnih službi Crne Gore”.

Crnogorce je mitropolit uporedio sa volovima: ”Ima dosta Crnogoraca koji misle da su Crnogorci samo zato što su rođeni u Crnoj Gori. Kakvi su to Crnogorci. I zato što imaju slavne pretke. A slavni preci – svi do jednoga bili kršteni i miropomazani, kao što je danas krštena i miropomazana naša Marija. Svi su dolazili ovdje da cjelivaju kivot Svetoga Petra Cetinjskoga, da od njega uzmu blagoslov. A ovi misle da su Crnogorci samo zato što su se, kao i volovi, rodili u Crnoj Gori. Nisu to Crnogorci“,

Za Crnogorce je mitropolit rekao i da su „komunistički nakot ili kopilad“. U razgovoru za televiziju iz Republike Srpske je pojasnio svoj stav o crnogorskoj naciji:

“I kopile je dijete koje treba ljuljati. Nije ono neko čudovište. Uostalom, koliko danas imate djece koja su vanbračna i imaju sva prava kao što imaju druga bračna djeca.”

Pitanje rađanja djece mitropolit je koristio kao argumentaciju i u obrazloženju svog stava o pripadnicima LGBT populacije, s tim da nije pominjao kolijevku i ljuljanje, nego “bacanje u oganj”:

„Riječ je Božija, a ona je istina, rađajte se, množite se i napunite zemlju. Taj blagosov Božji važi za svako stvorenje, za svaku biljku. Voćka se sadi da bi donijela ploda. A voćka koja ne donosi ploda, ona se siječe i u oganj se baca.“

O islamu i muslimanima mitropilit je rekao da su „lažni ljudi lažne vjere“. Govoreći o istorijski spornoj “Istrazi poturica”, Amfilohije je rekao: “Mnogi i danas prigovaraju kako je to smio vladika Danilo. Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, s lažnom vjerom. Zato je, blagodareći toj žrtvi, vladika Danilo spasio Crnu Goru. Da se to nije dogodilo, danas ne bi bilo pravoslavnog uha u Crnoj Gori, i to treba imati u vidu”.

O bivšoj crnogorskoj vlasti, sa kojom je decenijama plodno sarađivao i od nje za SPC dobijao izdašne donacije, Amfilohije je na kraju rekao da “oni koji danas upravljaju sudbinom ovog naroda nastavljaju bezbožni, satanski put gonitelja Hristovih, put Pilata, put ondašnjih Jevreja koji su razapeli Hrista”.

O Radovanu Karadžiću mitropolit je mislio sve najbolje. Godine 2005. Amfilohije je održao govor nad odrom njegove majke dok je Karadžić bio u bjekstvu od optužbi za genocid i ratne zločine na prostoru Bosne i Hercegovine. Za genocid pravosnažno osuđenog Karadžića je nazvao “besmrtnikom” a njegovu majku “sveticom”. Pa dodao:

„Majka Jovanka, spada među one majke, među koje spada majka Jugovića, među one majke u koje se ubraja majka Jevrosima….“, uvrstivši tome Karadžića u red najvećih srpskih junaka.

Povodom priznanja Kosova od strane Crne Gore, mitropolit je uputio kletvu. Na sličan način se založio i za prorusku politiku, rekavši: „Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene.“

O NATO-u je mitropolit rekao da je nastavak nacizma: “Radi čega postoji NATO pakt? Šta je NATO pakt nego Četvrti rajh? Šta je to nego nastavak fašizma i želja da zagospodarite čitavim svetom”.

Pojasnio je svoj stav: “Ovo bezbožno i tiransko bombardovanje i nasilje NATO pakta je na svoj način i nastavak nacifašizma 20. vijeka. Hitler je takođe stvarao novi poredak, a stvaranje tog poretka on je oblio krvlju miliona ljudi po Evropi, Aziji, Africi”.

O Evropi je mitropolit rekao da joj “tragovi smrde nečovještvom”.

Potpredsjednik Bečić je, podsjećamo, juče saopštio da je mitropolit Amfilohije “bio most između različitih epoha, kultura i tradicija, posvećen obnovi duhovnih vrijednosti i očuvanju duše Crne Gore (…) Njegova misija bila je veća od jednog života, ona je bila potraga za dubljim razumijevanjem našeg bića i postojanja, za očuvanjem duha, tradicije i našeg nasljeđa”.

Bečić je naglasio univerzalni karakter i vrijednost mitropolitovu: “Njegovo djelovanje nije bilo samo lokalno, već univerzalno, povezivao je Crnu Goru sa širim svijetom, jačajući našu zemlju ne samo kao kulturnu, već i kao moralnu silu na međunarodnoj sceni. Njegov život i djelo nisu samo priča o jednom čovjeku – to je priča o cijeloj Crnoj Gori, o našim korijenima i nadama. Njegovo nasljeđe živi kroz sve nas, kroz svaku misao, kroz svaku molitvu, kroz svako djelo koje nas podsjeća na to koliko je važno ostati vjeran svojim vrijednostima, ali istovremeno otvoren za svijet”.

U sličnom tonu se izrazila i ministarka Vujović, rekavši da je Amfilohijevo djelo “trajna duhovna zaostavština, jer se kroz nju prepoznaje snaga znanja i univerzalnih ljudskih vrijednosti koje treba da čine osnov svakog društva i države”. Ona je istakla da je mitropolit međunarodno proslavio Crnu Goru. Mitropolita je nazvala “primjerom prosvijećenosti”:

“Kao jedan od ključnih duhovnih autoriteta vremena u kojem je živio, ne samo da je imao značajnu ulogu u očuvanju tradicije i duhovnog života, već je i doprinio afirmaciji Crne Gore na međunarodnom nivou. Njegovo ime i djelo prepoznati su izvan granica naše zemlje, čime je doprinio jačanju ugleda Crne Gore u svijetu. Posvećen duhovnom i intelektualnom razvoju, ostavio je trajno nasljeđe i doprinos uklesan u istoriju Crne Gore, kao primjer mudrosti i prosvijećenosti”.

Izvor: CdM