Odlično. Banja. Kome bilo žao, sve mu nazad odilo, a pete naprijed. Ako je tako, čemu onda priča o dvojnom državljanstvu? Čemu onda politika koja polarizuje crnogorsko društvo i čini da ono, umjesto na EU integracije, troši energiju na pitanje koje je ne samo van EU agende, nego je ozbiljna distrakcija? Štaviše: pitanje za koje uticajni glasovi iz EU jasno saopštavaju da ne treba biti tema sada. Ako su prioritet EU integracije, a samim tim teme koje ne polarizuju, nego ujedinjuju, zašto se dio vladajuće koalicije ponaša kao da su prioritet zastava, jezik i dvojno državljanstvo? Čemu nacionalizam? Čemu balvani koje smo sami sebi postavili na putu ka Hrvatskoj i EU? Čemu razvoj spomeničke kulture koja svađa građane?

Odgovor na ta pitanja je, govoreći o drugome, dao ministar inostranih poslova BiH Dino Konaković, kada je nedavno podsjetio na razgovor koji je tadašnji predsjednik Slovenije Borut Pahor vodio sa Vladimirom Putinom.

Pahor je tada Putina pitao: “Koji je zapravo interes Rusije na Zapadnom Balkanu? Vi već zapravo gubite igru jer su Hrvatska, Crna Gora i Albanija već dio NATO-a, sve zemlje apliciraju za puno članstvo u EU”. Na što mu je Putin odgovorio: “Da, to je istina, oni jesu članovi NATO-a i apliciraju za EU. Zato što smo mi napravili grešku i više nikada nećemo napraviti takvu grešku”.

Tu je izjavu moguće tumačiti na više načina, ali svakako i na ovaj: u NATO ste ušli – u EU nećete.

Putinova doktrina po kojoj Zapad vidi kao arhineprijatelja, pri čemu to neprijateljstvo definiše smisao i sudbinu Rusije kao brane širenju dekadentnih zapadnih liberalnih vrijednosti na istok, svakako se odnosi i na Balkan. Nikakvo dalje širenje zapada na istok, pa ni na ovu teritoriju, Moskvi nije prihvatljivo.

Kao što ulazak Crne Gore u EU nije prihvatljiv ni Beogradu. Jer znači kraj srpskog sveta. Toliko je valjda svakome jasno. Ako je Crna Gora u EU, nije u srpskom svetu. Nema promjene granica i državno-pravnog statusa. Nema politika koje diktira Beograd, onih koje nisu u skladu sa EU standardima. Da: ulazak u EU je nabolja zaštita Crne Gore. Da: iskren rad na tome da Crna Gora bude dio EU jeste istinski, najveći patriotizam.

U praksi, međutim, Crnu Goru u EU treba da uvede vlada puna što otvoreno, što skriveno proruskih stranaka, te Skupština kojom predsjedava Andrija Mandić, koji čitav život sprovodi velikosrpsku i prorusku politiku. Ali je sada nekome dao riječ da je „zapadno orijentisan“. Čovjek fino kaže da mu je zapad na srcu, pa se to nađe u spisima američke ambasade u Podgorici: ko bi normalan sumnjao u to što on govori? Ko bi posumnjao da je Beogradu i Moskvi suuuuuper to što je njihov asset promijenio dres i drugoj strani u miraz ponio Crnu Goru? Našto će oni, valjda, slegnuti ramenima i reći: šta ćeš, takav je život, asset je tuđa večera.

Kako se bude bližio ulazak Crne Gore u EU, tako će pritisci i opstrukcije iz Moskve i Beograda rasti.

Priča o dvojnom državljanstvu za cilj ima brisanje Crne Gore kakvu znamo. Riječ je o mirnodopskom ekvivalentu etničkog inžinjeringa, koji je prepoznatljiva politika, zapravo opsesija Beograda još od devedesetih. Umjesto genocida i etničkog čišćenja kakvo je sprovedeno u Bosni, dakle formiranja homogene većine eliminacijom drugih etničkih grupa, sada se ista stvar, etnička dominacija, pokušava postići masovnim dijeljenjem crnogorskog državljanstva, pretvaranjem etničke većine u manjinu. Prvo je pokušano ratom i fizičkom silom; drugo se, u duhu meke moći kao forme agresivne politike, pokušava administrativnim mjerama.

Herceg Novi je grad-model za ono što će se na državnom nivou desiti bude li usvojen zakon o dvojnom državljanstvu kakav predlažu Mandić i Knežević. Suština Mandić-Knežević manevra je hercegnovizacija Crne Gore. Da, Herceg Novi je počinio DPS. Ne, to nije isprika za ono što nove vlasti sada pokušavaju napraviti od Crne Gore.

Isti manevar, samo na obrnut način, sproveo je Putin u Ukrajini, kada je ukrajinskim državljanima podijelio rusko državljanstvo. Baš to čini Beograd kada državljanima BiH i Crne Gore štancuje srpsko državljanstvo. No to nije dovoljno: sada i građanima Srbije treba dati crnogorsko državljanstvo i tako obezbijediti etnički homogenu glasačku većinu koja garantuje praktično vječnu vlast i upravu Beograda i Moskve nad Crnom Gorom, kao i ogromnu i stabilnu većinu za anti-NATO, anti-EU i antiprogresivne politike.

Svima je jasno da je priča o tome da će ljudi dobiti državljanstvo, ali neće glasati u Crnoj Gori, tek verzija Crvenkapice za naročito glupe. Oni će državljanstvo dobiti upravo da bi glasali. Riječ je o etničkom inžinjeringu koji je ujedno i izborni. Kako to izgleda u praksi vidjeli smo na izborima u Beogradu, na kojima je glasala sva sila ljudi koji glasaju i u Bosni, a koje su autobusima dovezli da Vučiću obezbijede većinu. Usvoji li se rečeni zakon o državljanstvu, to autobusko-sendvičarsko glasanje je (Za) budućnost Crne Gore.

Ako ništa od ovoga nije tako; ako je Mandić promijenio stranu i odlučan je da Crnu Goru uvede u EU – sjajno. To će najbolje pokazati tako što će temu dvojnog državljanstva trajno, u svakom slučaju do ulaska Crne Gore u EU, skloniti sa puta evropskih integracija.

Hajde da uđemo u EU, pa ćemo se u okruženju i pravnom okviru koji istinski garantuje sva prava svih, lako dogovoriti o svim identitetskim i ostalim spornim pitanjima. Ulazak u EU bi bio velika pobjeda ove genereacije građana Crne Gore, ne bi li? Bila bi to pobjeda za našu djecu, nije li tako? Stoga: pobjede a ne podjele, braćo, što rekao jedan mudar mladi čovjek. Nemojte nas dijeliti, sada kada smo ujedinjeni u čežnji prema EU.

Jer EU je ispred svega i svi smo za EU, zar ne?

Izvor: CDM