Kada se pogledaju rezultati izbora u tri crnogorske opštine, građani Gusinja, Podgorice i Kotora su poslali ubjedljivu poruku Vučićevim partijama u Crnoj Gori. Nijesu pomogla ni dva visoko podignuta liberalna prsta Alekse Bečića ni ruka na srcu i suza u oku Milojka Spajića na posljednjem predizbornom skupu. Njihova upotrebna vrijednost je prošlost, a preveliku bliskost sa ostacima DF-a i Andrijom Mandićem vodi ih putem kojim prolazi Nebojša Medojević, osvajač 0.6 odsto glasova na posljednjim parlamentarnim izborima.
Zanimljivo da je poslije ovih lokalnih izbora ta partija izgubila i skoro posljednje mandate u Crnoj Gori i sa tri u Podgorici i dva u Kotoru došla na 0 (nula). Jasno je i pajacima na vlasti da će njihov put biti sličan, ako ne naprave radikalan otklon od Mandića i Kneževića, kojima su uz Nika Đeljošaja i BS prepustili kompletnu priču o identitetskim pitanjima. A ljudi ne žele čizmu na vratu, ma koliko da im je velika plata. Bar smo u Crnoj Gori ponosni na tu činjenicu.
Sada slijedi period otrježnjenja – i strepnje. Ako su ovako katastrofalno prošli tamo đe su bili najjači, što da očekuju u Budvi ili Beranama, đe je podrška bila na mršavih 10-tak procenata? Da li će se konačno izjednačiti snaga PES-a i recimo, Evropskog saveza u Budvi? DPS je i za njih i za Demokrate već poput Kilimandžara.
Ostaje da se vidi da li će i kako prelomiti Milatović, Jakov Bez Partije. Jer je ovo što je izveo na izborima u Podgorici ipak treći ešalon ozbiljnog bavljenja politikom, u kojem čak i srednjoškolac Luka Rakčević djeluje kao emeritus.
Ukoliko odluči da se vrati u zagrljaj PES, NSD, DNP, Demokrata, pokazaće se tačnim njihova teorija da nema kičmu. Onda mu ostaje da do kraja mandata otvara Dane meda u Plužinama, vina i ukljeve u Virpazaru ili Fašinadu u Tivtu. Ni ako ode sa građanskim i evropskim partijama, nije mu garantovan uspjeh, zato mora dobro promisliti što mu je činiti.
Sve u svemu, opozicija je konačno pokazala zrelost. Ali iz svega treba izvući pouke. Šaljivi kandidat za kojeg nije glasala ni porodica u Kotoru je dobio 70 glasova, a DPS nedostaje 8 (osam) za mandat koji bi preokrenuo Kotor.
U Podgorici Evropskom savezu nedostaje par desetina glasova za četvrti mandat koji bi uzeli NSD-u, dok DPS-u nedostaje 180 da uzme 20-ti. Ali zato su se pojavile tri liste koje su uzele 1000 glasova zajedno, a “predale” 4.000 potpisa.
Dosta prosutih glasova na partije koje nijesu prešle cenzus.
Ovakve avanture skupo plaćamo kao društvo, bez obzira što dio tih partija ima sasvim solidno rukovodstvo, vrlo dobre programe i korektne kandidate na izborima. Pa ipak, potrebno je sagledati i izbornu matematiku i izbrojiti do 2.500 ili 3.000 koliko može biti cenzus u Podgorici. Tu tapšanje po leđima ne pomaže puno.
Umjesto zaključka, borba za evropsku i građansku državu će biti teška i tek predstoje završne bitke. U njima su nam potrebni svi, kako bi zajednički odbranili ono što je budućnost ove zemlje i naše djece. Ali mudro, sistemski i na izborima.
P.S. Bečić i dalje sabira procente i mandate i ubjeđuje Moma da su ubjedljivo pobijedili…
Izvor;AKTUELNO
Komentari