Nedostaje mi da me neko voli jačinom kojom je samo on umio da voli. Fali mi muškarac čija sam bila više nego što ću ikada biti ičija, muškarac kojeg neću vidjeti više nikada.
Blondi Sada smo zajedno samo u snovima, proganjam njegov lik koji se u svitanju gubi i mrzim svaki novi dan koji me lišava njegove prisutnosti. Iznenadni gubitak voljenog bića djeluje tako destruktivno na čovjeka. Nezamisliv i neopisiv bol remeti san i apetit. Protiv te tuge je nemoguće izboriti se jer obično te preplave sjećanja, često je prisutan i strah koji ne može da se objasni.
Neprihvatanjem gubitka činila sam da reakcija na tu realnost bude još bolnija, intezivnija i duža. Postajala sam depresivna i anksiozna, jer toliki bol nisam mogla podnijeti, gubitak voljene osobe za mene je predstavljao nešto užasno i neiždrzivo, nezamislivo i neopisivo. Intezivno poricanje realnosti sprečavalo je da proces tugovanja počne.
Plašila sam se tuge, jer tugovanje znači prihvatanje gubitka, zar ne? A ja nisam bila spremna na to. Vremenom sam čak zaboravila da moj dragi više nije živ i ponovo sam ga tražila, a kad bi me gorka istina sustigla, ljutila sam se na njega što me ostavio na taj način.
Večeras prihvatam i izražavam bol koji osjećam, priznajem sebi gubitak i tuga me obuzima, suze liju snagom večerašnje kise koja udara po prozorima moje sobe. Plačem za muškaracem koji nije štedio na lijepim riječima, slušajući me i savjetovajući najbolje što je mogao satima, ne podržavajući moje eksponiranje u javnosti, pokušavajuci da me usmeri na neki drugi bolji put i ostvari sve moje snove u budućnosti.
Evo prihvatam gorku istinu i suočavam se sa njom u ovom trenutku. Ne želim više da odlažem ovaj momenat misleći da sebi tako pomažem. Ovu kolumnu posvjećujem čovjeku koji je svoje odaje punio specifičnom, drečavom garderobom, kačketima, cipelama, satovima... Čovjeku sa svojstvenim stilom koji su mnogi pokušali da kopiraju ali nisu uspjeli. Velikom ljubitelju rep muzike i unikatnih stvari. Upravo se prisjećam rečenice koju je često govorio: "Ako neko hoće da me kopira samo neka izvoli, da vidim dokle je spreman da ide, da vidim ko ima smelosti da stavi na sebe sve ono što ja nosim" i da to je upravo ono što ga je činilo posebnim, drugačijim a mene je odmah privuklo. Njegov unikatni stil budio je u meni veliku želju i strast. Naša ljubav možda nije bila savršena, ali je bila iskrena uprkos drastičnoj razlici u godinama, bili smo srećni i zaljubljeni.
Provodili smo mnogo vremena zajedno, nedostajali smo mnogo jedno drugom ako se po nekoliko dana ne vidimo zbog obostranih obaveza, provodili smo i po nekoliko sati uživajući u nježnim i hot razgovorima, ne obazirući se na daljinu koja nas je dijelila. Sjećam se svih prelijepih trenutaka koje sam doživljavala sa njim i neću dozvoliti da me preplavi osjecaj tuge. U sebi ću da nosim veliku količinu sreće i lijepih uspomena, ali u jedno sam sigurna: proces žaljenja nikada ne prestaje, jer niko nikada u potpunosti ne može da zaboravi osobu koju je nekada volio cijelim svojim bićem. Jedinstveni muškarac će zauvek da ostane urezan u mom srcu...
