Odricanje od mesa i mlijeka, politički stav ili...
ilustracija

Njemačka

Odricanje od mesa i mlijeka, politički stav ili...

U svijetu je juče proslavljen Dan veganstva. Procjenjuje se da u Njemačkoj ima 600.000 vegana, ljudi koji ne jedu meso, ali ni mliječne proizvode ili jaja. Njihovi razlozi su etički, nekada zdravstveni, ali kod većine i – politički, prenosi Dojče vele.

Neupadljiva prodavnica sa veganskim namirnicama u centru Kelna. Nekoliko frižidera, jednostavnih polica, šank – to je sve. Od klasičnih namirnica do veganske hrane za mačke i pse – ovdje je sve što treba vegancima, kaže za Dojče vele vlasnica Anete Klic. Iako je ponuda relativno skromna, takve raznovrsnosti nije bilo od početka.

„Prije deset godina bilo je teško nabaviti veganske namirnice. Imala sam dva mini-frižidera i četiri police.“

Otvaranje radnje bilo je prije svega u njenom sopstvenom interesu.

„Meni je bilo vrlo teško da nađem veganske proizvode i s obzirom da sam uvijek rado radila u trgovini, najjednostavnije je bilo da otvorim sopstvenu radnju.“

Anete je veganka iz etičkih, a ne iz zdravstvenih razloga: „Primjer sam veganca koji se sasvim nezdravo hrani. Nikada se nisam zdravo hranila. Meni su jelo i piće važniji od zdravlja.“

Ali zdravlje je na prvom mjestu na meniju restorana Ecco u Kelnu. Lokal na prometnom trgu Klodvigplac privlači mješovitu publiku: dvije starije dame diskutuju uz kafu i vodu, nekoliko mladih majki sa djecom piju kafu sa mlijekom. Koleginice, parovi i penzioneri koji čitaju novine sjede u prostranoj, otvorenoj prostoriji. Na televizoru sa tankim ekranom iza šanka prikazuju se reportaže o životinjama, dok se pop-džez čuje iz zvučnika integrisanih u zidove.

Vlasnica Niko Lenert rado i sama eksperimentiše u kuhinji.

„Najveće zadovoljstvo mi pričinjava da na veganski način spremam stvari koje inače potiču od životinja – šnicle, pečenje, čajnu kobasicu i slično.“

Veganski gosti se raduju širokoj ponudi. Drugi jedu veganski iako su nešto drugo naručili.

„Mnoge sastojke zamjenjujem veganskim proizvodima, ali to jednostavno ne kažem. Naš majonez je uvijek veganski, baš kao i naše salate. Kada dođu veganci mogu da im ponudim i druga jela – ali to ne bih objavila na sva zvona, jer tada mnogi ljudi to ne bi jeli“, kaže Lenert.

Njen cilj je da što više koristi veganske sastojke.

Nenasilje i održivost: Mnogi njeni gosti sigurno se ne bi pojavili u kući Oskar-Romero u Bonu. Tamo jednom mjesečno oni koji žive u toj kući-projektu ili koji dolaze u posjetu kuvaju veganski – jeftino, za svakog. Iznenađujuće mnogo ljudi sjedi iza kuće. Još više njih je u oskudno osvijetljenom podrumu, koji se očito koristi i za žurke. I tamo ima hrane: jedan od kuvara koji se predstavlja kao Luc stoji iza šanka i puni tanjire varivom i salatom od nudli. Za dezert se služi voće.

Pedesetak gostiju opušteno sjedi u foteljama i na klupama i ćaska. Većina živi u susjedstvu i dolazi redovno. Mušterije su razne. Od markiranih farmerica preko trenerki do pletenih pulovera – ima svega. Većina njih tamo dolazi kako bi provela prijatno veče. Jelo je povoljno jer se djelimično priprema i od namirnica iz kanti za smeće okružnih supermarketa. Hljeb od prethodnog dana, namirnice kojima je istekao rok trajanja, takođe su dodatni prilozi prodavnica iz okruženja. Ipak, mnogi gosti ne jedu veganski svakodnevno, ali se uvijek pridržavaju etičkog kodeksa veganaca – nenasilje i održivost.