Po zanimanju bio je ljekar, a tokom cijelog života bavio se izdavanjem i uređivanjem književnih, političkih i dječijih časopisa. Najznačajnije Zmajeve zbirke pjesama su „Đulići“ i „Đulići uveoci“, prvi o srećnom porodičnom životu, a drugi o bolu za najmilijima. Pored lirskih pjesama, pisao je i satirične i političke pjesme, a prvi je pisac na ovim prostorima koji je pisao poeziju za djecu.
Poslije završene gimnazije upisao je studije prava u Pešti, a studirao je još i u Pragu i Beču. Za njegovo književno i političko obrazovanje od posebnog značaja je boravak u Beču, gdje je upoznao Branka Radičevića, koji je bio njegov najveći pjesnički uzor.
Poslije završenih studija prava, Zmaj se 1860. vratio u Novi Sad i kao jedan od najbližih Miletićevih saradnika postao službenik u novosadskom magistratu. Tu se upoznao sa svojom budućom suprugom Ružom Ličanin. Ljubav i srećan porodičan život nadahnuli su Zmaja da napiše ciklus (zbirku) pjesama Đulići (od turske reči Gül, što znači ruža).
Godine 1870. Zmaj je završio studije medicine, pa se vratio u Novi Sad, gdje je započeo svoju ljekarsku praksu. Ovde ga je ubrzo zadesila porodična tragedija: umrla su mu djeca, a potom i žena. Iz ove porodične tragedije proizišao je niz elegičnih pesama objavljene pod zajedničkim nazivom Đulići uveoci.
Dvije najbolje zbirke njegovih pjesama su Đulići i Đulići uveoci. Veliki broj njegovih šaljivih i dječijih pesama, štampanih po raznim listovima i časopisima, izašao je u dva izdanja cjelokupnih djela: Pjevanija i Druga pjevanija. Posljednje su štampane zbirke: Snohvatice i Devesilje. U prozi je napisao jednu pjesničku legendu („Vidosava Branković“) i jedan šaljivi pozorišni komad („Šaran“).
Pored „Zmaja“, uređivao je još dva satirična lista: „Žižu“ i „Starmali“. Od 1880. pa do smrti izdavao je dječiji list Neven, najbolji srpski dječiji list onoga doba.
Nežan i dobar otac, čija su djeca rano preminula, i uman čovek i veliki rodoljub koji zna vrijednost podmlatka, on se, naročito posljednjih godina života, sav posvetio stvaranju poezije o djeci i za djecu. Taj dio njegove lirike je od osobitog značaja, jer je Zmaj ostao nenadmašni dječiji pjesnik — „Čika Jova“. U njegovim pjesmama djeca poznaju sebe, proživljuju svoju intimnu ličnost, koja je dražesna, a i vrlo zagonetna. Snažno i reljefno, Zmaj je u kratkim i lakim lirskim pejsmicama ovjekovječio nekoliko dječijih tipova, kao „Pura Moca“, „Materina maza“, „Mali konjanik“ i druge. Kao pretežno intelektualan pjesnik, Zmaj nije opjevao u dječijem životu tragičnu stranu, već samo ono što razum može da zapazi spolja, što je komično. Kad se djeca postave u te komične okvire, onda neminovno izazivaju bezazlen i vedar humor. Zato svi junaci Zmajeve dječije epopeje, zajedno sa domaćim životinjama, izazivaju osmjeh i osvježenje pri čitanju.
(Izvor:RTCG)
