Rak me ubija dok gledam djecu kako gladuju!
Žive od 1.750 dinara po članu porodice

Potresna ispovijest Natalije Pavlović

Rak me ubija dok gledam djecu kako gladuju!

„Ljekari su me otpustili iz bolnice riječima da meni nema spasa. Kad dođem po recepte za ljekove protiv bolova, pitaju me začuđeno: „Još si živa?!“.

Uporedo sa tim što sam morala da se suočim sa činjenicom da bolujem od veoma agresivnog raka, počela je i moja finansijska propast. Prije samo nekoliko mjeseci bila sam zdrava, muž je imao pristojnu platu, a ja sam gajila stoku i piliće. Sada, osim bolova koje konstantno trpim, poslednji dani su mi ispunjeni užasom jer gledam djecu kako gladuju“, kaže za „Alo!“ Natalija Pavlović (44) iz Mramorka, kod Pančeva, koja sa šestoro djece i suprugom živi od oko 14.000 dinara, odnosno sa oko 1.750 dinara mjesečno po članu familije.

U julu sam dobila odliv krvi, nakon čega sam hitno primljena na odjeljenje ginekologije u Pančevu. Posle desetak dana urađen mi je skener, koji je pokazao da mi je kancer uveliko zahvatio grlić materice i jajnike.

Bila sam zaprepašćena jer sam poslednji put bila na kontroli nepunih godinu dana prije toga - priča Natalija, koju su, nakon što su danima bezuspješno pokušavali da zaustave krvarenje, poslali na zračenje u Institut za onkologiju u Beograd.

Kako ni to nije urodilo plodom, prepisana su joj tri ciklusa hemioterapije. Nakon prvog, rezultati su bili zastrašujući. Kancer se proširio i na limfne čvorove, jetru i malu karlicu.

Ljekari u pančevačkoj bolnici mislili su da je situacija toliko loša da nema ni potrebe da se urade druga dva ciklusa. Ipak, na insistiranje njenog nevjenčanog supruga Branka, terapija je urađena do kraja.

No, Nataliji nije bivalo ništa bolje. Konzilijum stručnjaka Instituta u Beogradu procijenio je da njoj nema spasa. Prepisali su joj ljekove protiv bolova i hormonsku terapiju, koja bi trebalo da joj produži život. Uporedo sa napredovanjem bolesti, otkazivanjem bubrega i oticanjem nogu, finansijski problemi bivali su sve teži.

- Suprug i ja imamo ukupno sedmoro djece. On iz prvog braka četvoro, a ja troje, ali je najstarija ćerka u Ukrajini. To ne da ranije nije bio problem, već je bilo zadovoljstvo. Živjeli smo pristojno. Muž je imao solidnu platu, a ja sam gajila stoku i piliće. No, zbog mog stanja i djece, muž je morao da napusti posao.

Sada živimo od 14.000 dinara mjesečno, koliko Branko prima na ime dječijeg dodatka. Moja djeca, svi odlični đaci, gladni su i žive u kući koja prokišnjava - kroz plač priča ona.

Uvijek sam bila poštena i radila do jutra do mraka. Šta se desilo sa mojim životom, stvarno ne mogu da razumijem - dodaje Natalija.

(Izvor:ALO.rs)