Od 1990. do 2012. godine, hrvatski bruto domaći proizvod (BDP) porastao je samo 7,9 odsto, piše riječki Novi list, pozivajući se na istraživanje objavljeno u časopisu "Ekonomija", u izdanju zagrebačkog ekonomskog fakulteta.

Poređenja radi, Poljska je u istom razdoblju svoj BDP gotovo udvostručila.

Drugim riječima, hrvatska privreda je u komunističkom sistemu rasla po prosječnoj stopi od pet odsto godišnje, a u poslednje 22 godine samo 0,7 odsto.

Istina, mnogi građani imaju osjećaj da je životni standard porastao znatno više, ali autori istraživanja, Guste Santini i Sandra Bebek, upozoravaju da je to postignuto prije svega zbog zaduživanja zemlje u inostranstvu. Dugovi su rasli nekoliko puta brže od privrede.

Preciznije, Hrvatska je tek 2003. uspjela da dostigne nivo BDP-a iz 1990. godine.

Vrhunac je postigla 2008. kada je privreda bila 21 posto veća, a broj zaposlenih bezmalo dostigao predratni nivo. Međutim, od početka krize privreda opet ide unazad. Hrvatska je 2012. imala dvostruko više penzionera i nezaposlenih nego 1990. godine, a zaposlenih 11 odsto manje.

Danas tek svaki drugi radno sposobni građanin ima zaposlenje, po čemu je Hrvatska na dnu EU. Autori smatraju kako su za taj "tragičan bilans hrvatske nezavisnosti" prije svega odgovorne vlasti.

"Dugogodišnja vladavina HDZ-a i SDP-a dovela je do trajnog neuspjeha,uništavajući gotovo sve grane hrvatske privrede", tvrde Santini i Bebek u oštro intoniranom članku.

Oni kažu da rat ne može biti razlog zaostajanja Hrvatske za drugima, jer je prestao prije više od 17 godina, a najveći dio stagnacije i šteta dogodili su se nakon rata.

Hrvatska je nakon 1990. sporo napredovala zato što je loše izvela privatizaciju i vodila je lošu ekonomsku, monetarnu i kursnu politiku, smatraju autori.

Kurs domaće valute, kune, već 20 godina je precijenjen, što je onemogućilo konkurentnost hrvatskih preduzeća u odnosu na strana. Štaviše, takav kurs jedan je od ključnih razloga za sistematsko propadanje domaće industrije, radnih mjesta i izvoza.

Od visoko pozicionirane industrijske zemlje, Hrvatska je postala trgovačka i potrošačka ekonomija, u kojoj je uvoz rastao dvostruko brže od izvoza. Taj manjak u trgovinskom bilansu Hrvatska nije mogla da pokrije turističkim i drugim prihodima, pa je morala jako da se zadužuje.

Autori predlažu hrvatskim vladama da im politički prioritet postane ponovna industrijalizacije zemlje i zapošljavanje. Oni, međutim, upozoravaju da EU - u koju je Hrvatska ušla u "izrazito nepovoljnom trenutku", ograničava mogućnost samostalne ekonomske i monetarne politike.