Bio sam još dijete kada je ustanovljeno da sam alergičan na ubod pčele, ali ih ipak volim. Štaviše prije šest godina prijatelji sa dužim stažom nagovorili su me da se i sam okušam u pčelarstvu, pa sam najprije kupio četiri društva, a danas mogu da se pohvalim sa deset košnica. Planiram da uskoro povećam pčelinjak kako bih se ovim poslom bavio profesionalno, s obzirom na to da med koji trenutno proizvodim koristim za svoje potrebe, odnosno za poklon rođacima i prijateljima - kaže Bojan.

Ipak, uprkos zaštitnom odijelu i velikoj obazrivosti, događaju se i nemili slučajevi, kada je ubod neizbježan. Tako je Radonjić prošlog ljeta završio u raščanskom domu zdravlja, gdje mu je hitno ukazana ljekarska pomoć.

- Posle uboda uvijek mi se pojavi svrab na dlanovima, onda nastupi gušenje, a za nekih dvadesetak minuta dolazi do gubitka svijesti, pa moram da primim injekciju. Međutim, kad čovjek nešto voli lako savlađuje prepreke i prihvata rizik. Ja zato jedva čekam dolazak proljeća, kako bih video rojeve svojih pčela na prvim proljećnim cvjetovima - zaključuje Bojan.