Sajt Urban dictionary ima definiciju za sapioseksualce po kojoj su oni osobe koje inteligenciju smatraju za seksualno najatraktivniju odliku. Narodski rečeno, sapioseksualci su osobe koje se lože na pamet i inteligenciju. Znači, ako volite da vas neko intelektualno podstiče, uživate u verbalnim dvosmislenim smicalicama i doskočicama, obožavate filozofska ćaskanja – vi ste sapioseksualac/ka! 

Vjeruje se da su sapioseksualci odavno prisutni, ali su tek pojavom društvenih mreža izašli na videlo u velikom broju. Nije ni čudo; društvene mreže i jesu idealan teren za sapioseksualce – mjesta gdje riječi imaju prednost nad likom, online prostor gdje trebate biti naročito dovitljivi ne bi li pridobili pažnju za kojom teže. 

Ako je vjerovati izvjesnom Darren Stadleru sa bloga Wolfieboy, upravo on je zaslužan za postojanje termina saposexual jer ga je oduvijek zanimao bridak, radoznao i pronicljiv um; neko za koga je filozofska rasprava predigra i zbog čije dovitljivosti i smisla za humor poželi da je odvede u krevet i slično. 

Sudeći po tome, velika većina nas bi se mogla smatrati sapioseksualcima – kada smo razdvojeni jedni od drugih – upravo su pisane riječi te koje nas ’napale’ i požele da je naše voljeno biće kraj nas. Kada nekoga po prvi put upoznajemo, nakon one prve vizuelne privlačnosti – upravo je um taj koji nas navodi na sljedeći korak. Ili ne – ako zažalimo istog trenutka što je taj neko otvorio usta. 

Kada se osvrnemo na literaturu, i tu možemo uočiti primjere sapioseksualizma: od 1001 noći i Dekamerona, preko Karadžićevog Crvenog Bana, Fani Hil i (meni omiljenih) Opasnih veza, do Rimljanke i Priče o O; potreba za umnim nadražajem kao podsticaju za seks je sveprisutna i uobičajena. 

Možda su žene za nijansu više sapioseksualne od ’jačeg’ pola. Jer, kako ona stara izreka kaže: 

Muškarac se zaljubi gledajući ženu, a žena slušajući muškarca.

(Izvor: organvlasti.com)