Predstavljamo vam deset onih na koje, iako je godina prošla, možda ipak sa zakašnjenjem treba obratiti pažnju:
The Besnard Lakes - Until in Excess, Imperceptible UFO (Jagjaguwar)
Ranih devedesetih godina prošlog vijeka britanski bend Slowdive je uspješno plovio na "lebdećem" zvuku sastavljenom od gitarskog gustog sastojka, a sličan osjećaj može se doživjeti slušajuću 4. album grupe Besnard Lakes. Montrealski bend u poslednjih deset godina nije baš imao neku sjajnu reputaciju, a ova ploča na kojoj se nalaze pjesme ne kraće od 5 i po minuta zahtijeva malo više strpljenja, koje se na kraju itekako isplati. Preporučljivo je ovaj album slušati na dobrim slušalicama, kako bi se uhvatio svaki trenutak, a zvuk preuzeo svaki prostor između ušiju.
Boogarins - As Plantas Que Curam (Other Music)
Pokret Tropicalia je bio brazilski odgovor na muzički eksperiment u Americi i Engleskoj kasnih šezdesetih godina prošlog vijeka i izrodio je takva imena poput Os Mutantes i Kaetana Velosa, koji su se na nevjerovatna način poigravali formom i rušili granice žanrova. Tinejdžeri Fernando Almeida i Benke Feraz su sa uspjehom nastavili taj duh na svom debitanstskom albumu. Njihov zvuk se razvijao i formirao daleko od urbanih centara - Rija i Sao Paula, a zvuk im je jedinstven, jer im studio za snimanje služi kao ekstra intrument.
Mikal Cronin - MCII (Merge)
Iako je njegov ortak i nekada član grupe Taj Sigal iz San Franciska poznatiji u andergraund pank zajednici, Kroninov "one man band" je još žešći na njegovom drugom albumu. On je jedan od rijetkih klasično muzički obrazovanih pank rokera a njegovi melodijski kontrasti i orkestarski aranžmani njegovu muziku čine jednim dijelom garažnim rokom, a jednim dijelom kamernim popom.
Deafheaven - Sunbather (Deathwish)
Ovo je dokaz da ljepota postoji i u majmračnijoj tami, a ovaj bend iz San Franciska evocira rad njegovih pethodnika kombinujući hevi-metal žestinu sa progresivnim rokom, pankom pa čak i folkom (poslušaj Isis, Mastodon ili OTEP). Svega sedam pjesama proteže se na oko 60 minuta, od šapata do urlika.
Eleanor Friedberger - Personal Record (Merge)
Kao vokal u bendu Fiery Furnaces, Elenor Fridberger je davala glas u složenim pjesmama njenog brata Metjua. Na njenom drugom solo albumu, ona se prepustila linearnom pisanju i komponovanju pjesama u tandemu sa Džonom Veslijem Hardingom, ali sa egzotičnim dodirom koji u nekim trenucima postaje kamerni pop ili bosa-nova. Sve je sjedinjeno njenim fantastičnim, mirnim glasom i pjesmama kojima nisu potrebni nikakvi trikovi da bi zvučale odlično.
The Handsome Family - Wilderness (Carrot Top)
Fascinacija tekstopisca Rene Sparks prirodom i fantazijom je dovele do stvaranja najpotresnijijh pjesama o ljudskim stanjima koje je neko napisao u poslednje dvije decenije. Sa svojim mužem Bretom Sparksom i njegovim baritonom i inventivnim aranžmanima Handsome Family su na svom devetom albumu dostigli svoj vrhunac.
Vic Mensa - Innanetape (vicmensa.com)
Dvadesetogodišnji MC je bio u srednjoj školi kada je potpisao ugovor sa velikom diskografskom kućom, a onda ga je raskinuo. Međutim nastavio je da ide putem kojim je kao tinejdžer sigurno gazio. Njegova muzika se teško može definisati, ali u pitanju je mješaavina soula, roka i džeza. A kao talentovani tekstopisac ima šta da kaže: od duhovitije strane na prvoj polovini albuma, do zamišljenijeg nastupa na drugom dijelu ploče.
Oblivians - Desperation (In the Red)
Rok trio iz Memfisa se ponovo okupio posle 16 godina, a iako ovaj album ne posjeduje isti nivo haosa, očaja i hoda po ivici kao albumi iz devedesetigh godina, još uvijek čini da 99% rok albuma objavljenih u 2013. godini zvuči staromodno. Grupa je malo "umila" zvuk i pjevanje, što će možda razočarati zagrižene obožavaoce, ali su i dalje itekako u stanju da naprave lavinu od buke.
Allen Toussaint - Songbook (Nonesuch)
Jedan od najlegendarnijih "ljudi iz senke" u cjelokupnoj muzici Nju Orleansa, Tusan je producirao nebrojeno mnogo albuma u poslednjih 50 godina od Lija Dorsija, Irme Tomas i mnogih drugih, a nevjerovatno je da nikada nije snimio album na kome se nalaze pjesme koje je otpjevao samo uz klavir. U 75. godini Alen Tusan je pokazao koliko je graciozan pjevač i briljantan muzičar.
Wooden Shjips - Back to Land (Thrill Jockey)
Psihodelični putnici u ovom kvartetu malo su stišali zvuk, okrećući se više akustičnom pravcu i širenju prostora. Povremeno se otvori "bučna pukotina" koja otkriva melodije koje imaju struktirisanije zvučne pejsaže, što onima koji su navikli na njihov zvuk zvuči poznatije.
(Izvor:B92)
