Planiraju vjenčanje

Svidio joj se, ali ona nije htjela to da prizna sebi. Međutim, Konor nije htio da odustane.

Kada su se četiri godine kasnije ponovo sreli, iskra je bila tu. Sada žive zajedno i planiraju da se vjenčaju. 

- Odmah se osjetila povezanost, oboje smo osjetili da nas je Kelen zbližio – kaže Konor. 

On je bio zaluđenik za košarku kada je u novembru 2004. godine osjetio simptome slične gripu. Odveden je u bolnicu i nakon nekoliko testova doktori su došli do zaključka da će ubrzo umrijeti ako ne izvrše transplataciju srca. 

Četiri mjeseca kasnije, dok je Konor ležao u bolnici u Minesoti, Kelen je umro zbog povreda glave nakon što je bio napadnut u blizini Južne Dakote. Njegovo srce je donirano Konoru, potpunom strancu, koji je živio stotinama kilometara daleko. Konor priznaje da je nakon operacije imao pomiješana osjećanja. 

- To je bio najbolji dan u mom životu, ali sam bio svjestan da je neko morao da umre da bih ja živio. Osjetio sam se nedostojno, kao da sam imao nešto sa njegovom smrću. Neko vrijeme sam se borio sa tim mislima – kaže Konor. 

Kada se oporavio, napisao je pismo porodici svog donora iz Sijetla i pitao organizaciju za transplatacije da im ga proslijedi. 

- Kelenova majka Nensi odmah se javila i nekoliko mjeseci kasnije moja majka je otišla da je upozna. Šest mjeseci kasnije i sam sam bio sposoban da odem da ih upoznam. Bilo je veoma dirljivo kada je Nensi spustila svoje ruke na moje grudi da osjeti kucanje Kelenovog srca. Tada sam prvi put vidio Erin. Bio sam očaran. I Erin je osjetila povezanost, ali je pokušala da je prikrije, jer je mislila da sam previše mlad. Tog vikenda me je povela u razgledanje i bilo nam je toliko lijepo zajedno kao da se znamo cijelog života. Posjetio sam ih još dva puta, ali tada smo oboje bili u vezi sa nekim drugim – priča Konor. 

Njih dvoje su izgubili kontakt, ali su se 2010. ponovo povezali preko Facebooka i tada je zaiskrila varnica. 

- U to vrijeme oboje smo bili sami i izgledalo je kao da je sve došlo na svoje – kaže Konor. 

Kada su se vidjeli sljedeći put, poljubili su se i pričali o svojim osjećanjima. 

- Od prvog trenutka osjetili smo duboku povezanost, imao sam osjećaj kao da je poznajem cijeli život i bilo mi je prijatno u njenom društvu. Erin se osjećala isto, ali je u početku mislila da je to zbog njenog brata. Sve je došlo na svoje mjesto kada smo se konačno poljubili – priča Konor. 

Erin, koja već ima jedno dijete i radi u školi kao asistent, kaže da je i ona osjećala privlačnost kada je upoznala Konora, ali je bila zbunjena zbog svojih osjećanja. 

- On je bio jako mlad i mislila sam da sam mu samo mladalačka simpatija. Pokušala sam da potisnem svoja osjećanja, ali nisam mogla da prestanem da mislim na njega. Kada smo se 2010. ponovo povezali preko Facebooka, sve se promijenilo. Došao je da me posjeti i po prvi put sam se unervozila zbog njegovog prisustva. Kada je otišao, nisam mogla da prestanem da mislim na njega, srce mi je luđački lupalo. Nisam znala treba li da poslušam svoja osjećanja ili ne. Laknulo mi je kada je on napravio prvi korak. Tada sam znala da i ja mogu da pokažem svoj osjećanja. Kada smo se prvi put poljubili, osjetila sam kao da je to najprirodnija stvar na svijetu – priča Erin. 

Konor je u Mineapolisu u Minesoti učio da postane kardiovaskularni tehničar za ultrazvuk, a Erin je živjela u Sijetlu, pa su narednih godinu dana održavali vezu na daljinu. 

- Moji roditelji su se plašili da ću biti povrijeđen. Mislili su da to nije dobra ideja. Ali kada su vidjeli koliko smo sretni zajedno, bilo im je lakše. Erinina majka je teže to podnijela, jer ja imam srce njenog sina. Kada sam živio 3.000 kilometara daleko, mogla je da se pretvara da sam njen sin koji ponekad dođe da je posjeti. Nensi i ja imamo dobar odnos, ali je neko vrijeme teško podnosila sve to – priča Konor.

Godišnjica smrti 

Erin koja sada ima 33 godine ima sina Kristijana (14) koji je odmah prihvatio činjenicu da je mama u vezi sa Konorom. Svake godine 7. marta, na godišnjicu Kelenove smrti, par pušta balone ispisane porukama za Kelena. 

- On je taj koji nas je spojio i znam da bdi nad nama. Cijela njegova porodica priča mi priče o njemu. Neprestano mislim na njega. Bio je izuzetan dečko, uvijek je pazio na ljude oko sebe. Nadam se da ću i ja uspjeti uz njegovu pomoć – kaže Konor. 

Konor i Erin sada drže govore ljudima o važnosti donacije organa i planiraju vjenčanje.