To zanimanje, donedavno je bilo relativno nepoznato široj javnosti, ali naučnici koji se bave porijeklom umjetničkih djela preko noći su postali poznati nakon što je u stanu njemačkog penzionera i potomka poznate porodice trgovaca umetninama Gurlita pronađen veliki broj umjetničkih djela za koje se vjerovalo da su nestale tokom nacističke vladavine.
Odjednom je njihovo interesovanje postalo predmet javnih rasprava. Na kongresu "istraživača umjetnina" održanom ovih dana u Kelnu, pripadnici tog uskog kruga specijalista raspravljali su o tome kako da se u budućnosti izbjegnu slučajevi poput Gurlitovog, piše Dojče vele.
Opšti je utisak učesnika kongresa da su stručnjaci nakon Drugog svjetskog rata propustili da se ozbiljnije uhvate u koštac sa tim mračnim poglavljem njemačke istorije. Smatralo se da su mnoga djela koja posjeduje porodica Gurlit izgubljena ili nijesu uopšte bila katalogizirana. Naučnici takođe smatraju da većini ključnih faktora u toj problematici poput galerija, muzeja, kolekcionara, nedostaje transparentnost, navodi Dojče vele.
Stručnjak za utvrđivanje porijekla umjetnina Klemens Tusen smatra da samo u slučaju da se muzeji, nauka, trgovci i kolekcionari zajednički potrude da rasvijetle prošlost, biće postignut uspjeh na tom polju. U slučaju Gurlit, radi se o 450 umjetničkih djela za koja se sumnja da spadaju u kategoriju opljačkanih umjetnina bila. Djela su otkupljivana od pravih vlasnika, uglavnom jevrejskog porijekla i prodavana galerijama ili trgovcima.
Mnogi, poput novinara i stručnjaka za ukradenu umjetnost Štefana Koldehofa predlažu osnivanje fondacije iz čijeg fonda bi se uplaćivala obeštećenja oštećenim nasljednicima.
I dok Tusen apeluje na kolektivnu odgovornost Njemaca, upravo je on prošle godine bio upletan u jedan slučaj koji je u susjednoj Holandiji mjesecima bio u medijima, prenosi Dojče vele. Na otkrivanju ostavštine jevrejskog trgovca umjetninama Žaka Godštikera, Tusen je radio više od jedne decenije. Godštiker je, zajedno sa svojom porodicom, 1940. uspio da se ukrca u jedan od posljednjih brodova za Sjedinjene Američke Države. Međutim, u Holandiji je ostavio svesku u kojoj je bio spisak svih 1.113 djela koja je morao da ostavi. Za kasnije "detektive" to je bila srećna okolnost. Zahvaljujući tom preciznom spisku, nasljednicima porodice vraćeno je više od polovine umjetnina.
Dojče vele navodi da je i jedan od lidera Hitlerove Njemačke, Herman Gering zaplijenio je dobar deo Godštikerovih umjetnina i početkom 40-ih ih prodao preko njemačkih galerista. Kao i u slučaju Gurlit i ovdje je potrebno mnogo transparentnosti od strane svih učesnika priče, piše u izdanju ovog njemačkog lista.
Stručnjaci traže promjene njemačkih zakona
U Sjedinjenim Američkim Državama se poništava prodaja umjetnina za koje se dokaže da su ukradena. Međutim u Njemačkoj, ukradene slike već nakon deset godina mogu slobodno da se prodaju ukoliko prodavac tvrdi da nije znao da su ukradene. Potraga za umjetničkim djelima i dalje će biti dugotrajna i mukotrpna, dok se zakonodavstvo ne promijeni.
(Izvor:CDM)
